gurwoman

nedjelja, 08.05.2011.

Kronike Vinske Mušice: Likovi iz domaće vinske serije

Svibanj, sveti mjesec hrvatskih vinopija! Netom prošao Dalmacija Wine Expo (viđe krasan te iscrpan izvještaj kod brutalnog kolege), ovaj vikend slijedi kraljica vinskih fešata Vinistra, zatim dani otvorenih podruma na Zelinskoj (16. - 22. 5.) i Plešivičkoj (23. - 29. 5.) vinskoj cesti, u Međimurju (22. - 29. 5.), a onda i isti takav dan u Istri (uvijek zadnja nedjelja). Što reći nego - juhu-hu!!!

Dakako, u Istri se sve vrti oko malvazije, ali koliko god mi bila mila, njoj PR danas treba koliko i Sevki. Tako da ne bih o malvaziji ovom prilikom. Ajmo radije o onim neopjevanim junacima, manje poznatim i zanemarenim bijelim autohtonim sortama hrvatskog juga. Zašto bijelim? Topli i sunčani dani, a još više večeri, zovu na ispijanje fino rashlađenih bijelih vinaca. Umjereno, naravno. Zašto hrvatskog juga? Jer nudi mnoštvo malih i zanimljivih endemskih bijelih sorti, a i malo sam pristrana nakon povratka iz Makarske. Upoznajmo, dakle, malo bolje sorte čija imena zvuče kao likovi iz neke domaće humoristične serije smještene u Dalmatinsku zagoru: prč, maraština, bogdanuša, vugava, debit, grk, gegić. Pošip izostavljam jer se i on sad već dovoljno uspješno probija sam, nešto kao Bojan Jambrošić. Bez brige, neću enološki drviti o rodnom stablu, vinifikaciji i organoleptičkim svojstvima nego pisati za sve nas nebutkoviće svijeta. Štoviše, da ja puno ne lupetam, neka vina govore sama za sebe.

Bogdanuša
Živim na Hvaru, ali ne izlazim na fensi mjesta tipa Carpe diem i slično. Nekoć su me pili i na bečkom dvoru, a onda su me skroz zanemarili i podcijenili. Ako ste u mladosti iz neznanja kupovali kaštelet bijeli misleći da je to dobro vino, a danas ga upotrebljavate isključivo za kuhanje, kao vlasnica ovog bloga, znajte da sam u toj boci upravo ja. Ne bojte se, nisam neka jeftina bezveznjača, zapravo sam jako otmjena cura (bogom dana, kako kaže ime). Ako me želite upoznati u najboljem izdanju, kupite novu tvorevinu g. Dubokovića, maštovito nazvanu Moja B. B kao bogdanuša, naravno. Kod njega je 90 kn, u dućanima nešto skuplja. Za svakodnevnije prilike uzmite me i od Carića i Plančića, za do 50 kn. Bok!

(foto: Taste of Croatia)

Debit
Raširio sam se po cijeloj Dalmaciji i jako sam karakteran momak. Mogu biti fini gospodin, a mogu biti i gruba seljačina, ovisi na koju nogu ustanem. Nažalost, slabo sam poznat široj publici. Jedino Alen Bibić iz okolice Skradina prtlja po meni. Čovjek radi čuda i izvozi me po cijeloj Americi. Nije da se hvalim, ali u New Yorku se prodajem bolje nego albumi Nenada Bacha. Pljunite 70-ak kuna i Bibić će vam pokazati tko sam i što sam. Odnedavno me nađite i od Sladića za 50-ak kuna.

Gegić
Dolazim s Paga. Izbjegavam Zrće jer sam pomalo frik. Imam slavnu prošlost, ali sad sam se nažalost malo osuo i utihnuo. Čak je i paški trokut poznatiji od mene. Srećom, ovi dobri ljudi iz Boškinca nisu me zaboravili i super su me skockali. Za 70-ak kuna jako sam aromatičan, višeslojan, mirisan i pitak.

(foto: Vinopija)

Grk
Ja sam fetivi Korčulan, točnije iz Lumbarde. Volim pijesak, iako mi se uvlači među bobice. U zadnje vrijeme dosta se ljudi počelo baviti mnome i to mi se baš sviđa. Cebalo me dosta skupo prodaje, možda me malo precijenio. Obitelji Milina-Bire i Fidulić zanimljivo me interpretiraju. Lagan sam momak, ali ne i lak, if ju nou vot aj min :) Voljet ćete me u duga ljetna popodneva.

(foto: Taste of Croatia)

Maraština
Prava sam rasna Dalmatinka, veća i od Doris, Ane Sasso i Arijane Čuline zajedno. Zovu me i rukatac, ali više volim maraština jer sam pravo žensko, svježa, zavodljiva, ćudljiva, aromatična... a najbolja sam mlada. Volim se družiti s drugim sortama. Već spomenuti Duboković pretvorio me u Moju M, profinjenu ali i razigranu damu od 150 kn. Ako vam je to previše, tu je Sladić za 60 kn, ili me upoznajte u obliku rukaca PZ Čare, PZ Smokvice ili Madirazze, a za svakodnevnu konzumaciju najviše se preporučujem u ruhu Antunović, za tričavih 30-ak kuna.

Prč
Svi misle da sam neki prostak, samo za stolna vina. Budale! Inače sam s Hvara. Da, imenom na prvu loptu izazivam podsmijeh, ali čekajte dok me probate. Svježina, pitkost, voćnost, laganost... Ljudina Vujnović ozbiljno me se primio i izgladio do savršenstva. Stanovita gurwoman čak će reći da sam jedno od otkrića Dalmacija Wine Expa. Volio bih prijeći granice svoje županije i pokazati se ljudima.

(foto: Taste of Croatia)

Vugava
Za mene, višku ljepoticu, sigurno ste već čuli. Fina sam cura, razvijenih atributa i furam svoj stil. Sva se dajem. Najčešće ćete me naći pod etiketom Lipanović za 70-ak kuna. Gurwoman sam u osobito lijepom sjećanju ostala u izdanju male vinarije Sviličić, ali osim u samom Visu nije ga više našla. Zahvaljuje na informacijama o dostupnosti istog. Iako sam vrhunska i zaštićena, nisam snob pa me u skoro svakom Konzumu možete naći u butelji vinarije PZ Podšpilje za tričavih 30-ak kuna - odlična vrijednost za novac! Adio, lipi moji!

Nemam što dodati. Ako barem jedno grlo nadahnem da kuša nešto od navedenoga, mogu biti sretna i čestitati si na dobro obavljenom poslu čašicom... pogodite sami čega.