gurwoman

subota, 10.07.2010.

Eci peci Pece!

Nakon dugo vremena Okusni Pupoljak ponovno jaše i daje vam frišku epizodu POP-a na egzotičnoj novoj gastrolokaciji!

PATROLA OKUSNOG PUPOLJKA:
Konoba Pece, Vinjerac (20-ak km iza Zadra, prema Maslenici), 023 275 069

Kako sam se ondje obrela: Iskreno, ne bih ni znala što je i gdje je Vinjerac da nisam s više strana dobila preporuke za konobu Pece. Vikend-odmor u Pakoštanima trebao je točku na I, šlag na tortu i cvjetić u kosu pa je to bila krasna prilika za testiranje nedalekog Peceta na putu natrag doma.

Pojeli te popili: za početak domaća rakijica (mješanac medice i travarice - genijalna li koncepta!), za predjelo rižoto od vrganja i kozica te rižoto od dagnji i tikvica, za glavno pečena hobotnica s pravog, drvenog roštilja punjena paškim sirom i vinjeračkim pršutom te jadranske lignje, ali samo sa sirom. Uz to velika miješana salata puna svježeg, slasnog i hrskavog povrća. Grla je kvasila Kozlovićeva Malvazija reserve iz 2005., divno, ali kompleksno vino koje inače nije baš za ležerno pijuckanje uz jelo, ali zbog nevjerojatne akcijske cijene nismo mogli reći ne. Za desert pečena marelica s prhkim tijestom i sladoledom (jer više nije bilo pečenih smokvi u vinu, avaj). Za kraj runda rakije s početka, da zatvorimo krug, a zatim još jedna putna runda kojom smo počašćeni. Sve je bilo prefino i, usudila bih se reći, savršeno. -5

Ponuda: ne prevelika, ne premala, odlično izbalansirana između tradicionalnog i novog/drukčijeg, uz dužno poštovanje prema sezoni. Konoba je uglavnom ribljeg karaktera, iako ima i nešto mesa. Nude se klasične lokalne namirnice tipa kozice, riba, hobotnica, školjke, ali ne rade ih na uvijek ista i izlizana dva načina (iako i to cijenim ako je pripremljeno kako spada), nego svemu daju još neki svoj mali dodatni touch. A da to opet ne budu teške perverzije i instalacije koje ubiju osnovnu namirnicu i njezin karakter. Odličan primjer je ta punjena hobotnica, ili spomenuti rižoti (najbolji u mom životu, a znate da mi rižoti mnogo znače). Moja ljubav vječno je kupljena već samom činjenicom da se rižoto tek išao kuhati za nas, a nisu već imali polugotovu mješvinu. Sve na žaru je pečeno u dvorištu, pred gostima, na gigantskim gradelama i drvenom ugljenu. Porcije poštene. Vinsku listu ne vidjesmo jer smo odmah zagrizli na ponudu Kozlovića po Halo Bing cijeni. Nužan je što skoriji povratak radi utvrđivanja i širenja gradiva. -5

Ambijent: Na brdašcu na ulazu u mjesto, izolirano od vreve, prometa i tuđih pogleda u tanjur, veliko dvorište na dva flora s pogledom na more i Velebit, unutrašnjost manja i konobolika. Prevladavaju drvo i kamen. Jednostavno, ali ne i banalno. Skromno, ali ne i jeftino. Nepretenciozno, ali ne i nemaštovito. Trkeljam, ali ne i serem. Uglavnom, nije bilo nekog vau-efekta, ali jako smo se ugodno osjećali. I ništa manje važno kad čovjek popije bar litru raznoraznih fluida - pouzdan i čist WC. 4+

Posluga: Daleko iznad očekivanja. Klišejizirana konobaška uniforma - mornarske majice i svijetle hlače od materijala nalik platnu za jedra. Ali nema veze jer važno je ono ispod uniforme, kao i kod stripera, ali na drukčiji način. Na nama su se redala dva mlada gospodina, oba veoma simpatična, nelažno uljudna, prijateljska, pa i za zajebanciju spremna. Znaju što poslužuju, rado objasne i preporuče, ali ne nameću. S potonjim je večer završila razgovorom o koncertu Metallice. Nema požurivanja i dosađivanja, dapače, imam osjećaj da bi nas pustili da sjedimo još dva dana uz košaru kruha i kontempliramo o simbolici glavonožaca u hrvatskom pjesništvu. Ipak, zvijezda večeri bio je stariji barba koji se znojio uz roštilj. Šuti i znalački peče, kameno lice, suhonjavo tijelo, ruke ko čokoti, čelo naboreno ko Sopekica kad se jako čudi... Reklo bi se, prototip običnog malog čovjeka iz krša koji stoički prkosi životnim nedaćama i koji bi jamačno oduševio Jean-Jacquesa Rousseaua, ali i Chucka Norrisa... Iako izgleda kao netko tko bi pljunuo na malu znatiželjnu Purgericu koja gura nos u roštilj i bez gledanja rekao "biž ća", par umilnih, ali znalačkih pitanja zaogrnutih u komplimente razgalilo je striku i razvezalo ga, makar s lica nije micao facu Clinta Eastwooda u Vojničini. I tako sam dobila raznih stručnih savjeta kako optimalno marinirati, napuniti i ispeći hobotnicu ili lignje. Šteta što ih nisam i zapisala, tuka glupa pripita... 5

Cijena: Apsolutno korektna i isplativa, u skladu s isporučenom kvalitetom! 4

Posljednji sud: Još, još, još!!!

Ako je netko od čitatelja namjernika u rodu s vlasnikom ili zajedno igraju trešete, molim neka prenese da ću mu za zdjelu rižota napisati i prevesti web-stranicu, koja zasad zjapi prazna - evo tu.