Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
utorak, 24.02.2009.
Što ova žena želi? Ribež!
Ono što je nekoj fufulji butik s Blahnikicama ili Pradin dućan, meni je bio odjel posuđa u Nami. Lonci, tave, protvani, noževi, raznorazni alatići... Zatim se otvorio novi Varteks na Trgu, a na cijelom predzadnjem katu samo krasni tanjurići, bešteci, posuđe i sve moguće za kuhinju. I to marke, skupo. WMF, Villeroy&Boch... To je nakon Name bilo kao prelazak sa Šimeckog na Campers. Ali uglavnom bih samo pasla oči u rijetkim prilikama.
A onda se nedavno otvorila Alibabina špilja za nas gurmane, gastronomade, foodieje, kako god se etiketirali. Dućan Sol i Papar, Vlaška 78 (da, odmah do Galovićevog dućančića). Na kvadraturi mog dnevnog boravka najkvalitetnije kuhinjske potrepštine i pizdarijice, za 20% asortimana nisam znala ni što je. Mmm, japanski noževi, bakreno posuđe, guseni pekači, prekrasne vinske čaše... Dakako, za većinu artikala treba podići kredit.
No, neki dan je svinju i mene zadesila godišnjica pa me za iznenađenje odveo u Sol i papar i rekao, biraj. Većina žena tad bi dvjema ručicama jedva podigla gusenu gril-tavu i zveknula ga urličući: "Jel se za godišnjicu posuđe poklanja? Što sam ti ja? Oću parfem, cvijeće ili čipkasto rublje!" Doduše, ne bih imala ništa ni protiv takvih darova, ali eto, čovjek ima sreće pa sam se osjećala kao Žak u slastičarnici. 99% artikala eliminirano je zbog skupoće i na kraju sam se nećkala između dizajnerskog jednoručnog mlinca za sol/papar (sjajna stvar za čestu situaciju kad su vam ruke mokre i zasrane nečime, a morate svako malo objema rukama soliti i papriti mlincem) i ribeža. Da, ribeža. Ali kakvog! Profi ribež marke Microplane, sitan, za agrume, đumbir, tvrdi sir.
Evo ljepotana, (reklama, nisam to ja, i moj ima žutu dršku):
Stari ribež je katastrofa, a ribanje limuna ili naranče nemoguća misija. I tako je odluka pala na ribež. O, sreće, o, veselja! Tek sad znam što je ribanje! Laganim pokretom samo sam okrznula naranču, a korica je obilato padala u elegantnim malim zavijucima! Kao da sam cijeli život igrala tenis starom tavom, a sad mi je netko u ruke dao najnoviji model grafitnog reketa Prince.
Mališa je impozantnih dimenzija, ima krasnu neklizeću ergonomsku dršku, a izdaleka sliči na onakvu turpiju kakva se u stripovima šverca zatvorenicima u torti. Dođe mi da ga nosim za reverom kao mač, lutam svijetom i kad naletim na nesretnika koji ima problema s, recimo, ribanjem đumbira, samo isučem svoj Microplane, kažem "Dopustite, ja ću" i u dva-tri graciozna poteza riješim problem. Seljani bi me hvalili i pozvali na gozbu i još bi se naraštajima pričale priče o tajanstvenoj strankinji s čarobnim ribežom.
Sa svojim superribežom u ruci osjećam se moćnije nego da imam lightsaber. Eh, da je Yoda to znao...
Odoh sad malo naribati nešto, za dušu...
