gurwoman

srijeda, 07.01.2009.

Svinjska nogica kročila u Novu godinu

(Pozor: ovaj post nije za one osjetljivijeg želuca ni militantne vegane/vegetarijance!)

I evo nas u 2009. Kad se sjetim da sam kao mala razmišljala koliko ću godina imati i što ću raditi u 2000... To mi je čisti SF bio, skoro sam već i unuke vizualizirala.
No trla baba lan, doček kao takav bio je prisan, lijep i dostojanstven, uz prepunu trpezu i zaključak da mi inače odličan Paulaner lager i nije najprikladnije piće za najluđu noć. Podsjetnik za iduću.

No zapravo želim ispričati kako me draga prijateljica M. Lj. (30) pozvala u pomoć, otprilike ovako: "Avaj, dobila sam vakumiranu svinjsku nogicu iz Italije, talijanski specijalitet koji se jede za novogodišnje praznike, ne znam što bih s njom, dođi, skuhaj!" Majčina dušica kakva jesam, odazvala sam se vapaju usplahirene drugarice. Nogica se inače zove Zampone cotto (Jeksi, kuhana capica?), nikad prije čula, a na Guglu nema baš previše hitova, svega 20-ak tisuća (lazanje imaju preko 3 milijuna), sve na talijanskom, a konkretnih upotrebljivih slika ni za lijek. Zampone cotto je Ante Gotovina svinjskih proizvoda! Prionula sam zadatku s entuzijazmom i znatiželjom Heinricha Schliemanna kad je s lopaticom krenuo prema Troji...
Misija: nogica!

Na slici je nogica bila uz nekakav bazičan grah s paradajzom pa sam odlučila ne otkrivati toplu vodu, ali oplemeniti je. Dinstala mladi luk, lisnati celer (najobožavaniji povrtni artikl!), mrkvicu, pelate i začine, ubacila kuhani grah.
Nogica je bila u vreći za kuhanje i uskraćen mi je pogled na nju sve do posljednjeg trenutka. Tim veće uzbuđenje. Kuhala se 35 min u loncu vode.
Nježno smo je oslobodile iz vreće i polegle na grah:

Da, već vidim reakcije tankoćutnih mimoza koje inače mrze horor filmove i vjerojatno će ih ova nogica iz pakla pohoditi u snu. Ali prizor ne odgovara nepčanom zadovoljstvu. Nogica je zapravo izdubljena i punjena nekakvom faširanom mješavinom, možda i bolje da ne znam konkretan sadržaj. Ali fina je, jedino je kožica kojom je obavijena malo masnjikava. No kao što reče stric Bourdain, kad već ubijamo i žderemo svinju, imajmo poštovanja iskoristiti sve što se može.

Zaključak: otkrila novo jelo, proširila gastrokulturne vidike, pomogla prijateljici u nevolji i nahranila nas. Nije li to krasan početak nove godine? Što smo danas naučili? Ne sudi knjigu po koricama ni jelo po izgledu! Pružimo ruku nogici i vedro zakoračimo u novu godinu!

P. S. Idući tjedan na smučanju. O, sretni dani bezbrižnog čoporativnog uživanja u kulenu, policama, češnjaku, špeku, grahu, kuhanom vinu, Hirteru, Unterbergu, snijegu i sauni! Luka, Borna, stižem!