gurwoman

subota, 30.08.2008.

Forski post

Da nastavim s rezimiranjem putešestvija. Hvar. Mislim, ako su tamo i Mehunka, Pišekica, Sunčica Lalić, Frano i Dolores, kako bih ja to mogla propustiti, halooo?!

Mislim da nisam bila na Hvaru još od razdoblja kad su mi svi zubi bili mliječni pa sam htjela vidjeti kaj se to tam nudi. Baza nam je bila puno nepretencioznija Jelsa, koja me ugodno iznenadila jer nijedne večeri nigdje nismo čuli cajke. Najveća pošast bili su čopori kreštavih prepreplanulih talijanskih fufana u roza polo majicama nehajno zadignutih kragni, sa zavarivačkim sunčanim naočalama i u svako doba dana besprijekornim frizurom. Ali i na to se čovjek navikne.

Baš i nemam nekih posebnih doživljaja ni impresija. Konoba Humac u istoimenom selu: lijepo, kameno, mir, tišina, priroda, ljubazni domaćini, ali preskupo, a nedostatno za dvoje gladnih prebjega s trajekta. Idealno za veliko društvo i peku.
Restoran Milina u Milni: jede se metar uz more, dobra gregada, ali ne ići tijekom sezone kad je sve krcato talijanskim izjelicama pa vas nitko previše ne ferma i sve je nešto nabrzaka, ko po traci.
Tragala sam za Plenkovićem i Tomcem, a mislim da sam potonjeg i ugledala iz auta, ne baš u prilici da se derem: "E, di ti je podrum u koji mogu doći degustirati sve živo, izdaviti te i za male pare kupiti koju butelju?" Našli smo samo u Sv. Nedjelji prizor poznavateljima poznat s etikete Plenkovićevih boca, istodobno lijepo mjesto za kupanje:

Tragala sam i za dobrom pučkom feštom, ali one mi uspješno izmiču. Ili bude ko u Milni, seoska zabava uz pripitog iritantnog lokalnog barbu voditelja i program sastavljen od plesne skupine curičica iz osnovne škole koje njišu bokovima na Rihanu i Ambrelu, a bake i dede plješću. Nije nas mogla zadržati ni ogromna tuna koja se trančirala i pekla. Ili bude ko u Jelsi i Starom Gradu gdje se sve svede na vatromet (zašto ga sad odjednom svaka jadranska naseobina po ljeti mora imati?) i nastup neke zvjezdice, a bez svega onog što feštu čini feštom, dakle: hrpe besplatnih srdela, domaćeg vina i dobre atmosfere kad se čak i Wolfgang i Gertrude iz Tirola opuste pa zaplešu na staru Matemišinu uspješnicu.

Drugo razočaranje je neuspješno krštenje naše nove sklopive vrše. Da, uvjeti su bili loši, vjetar, valovi, hladnoća, nepristupačna obala, potpuno neznanje, neiskustvo... Ja sam baš zato računala na početničku sreću trapavih kontinentalaca. Muško je osim dva ježinca kao mamac ubacio i štrucu kruha, ali nije uspio ukloniti najlonsku vrećicu pa je ostao u njoj (kruh, ne Filip). A i špaga od vrše je bila nova-novcata i skoro pa kričava. Možda je u tome caka? Ribe su prozrele trik? Ne znam, ali ne mogu reći da nisam te noći sanjala jato salpi i pokoju hobotnicu koji će me dočekati sutradan. A kad tamo, ništa, niti paćotica Simone Gotovac. Više sreće iduće godine. Savjeti dobrodošli.

Otkriće putovanja je pitoreskno seoce Pitve u unutrašnjosti. Malo vuče na istarski đir. Nije slučajno Lupino tu smjestio svoju kućicu i galeriju. Srećom, okolo nisu jezdile gole žene na konjima niti išta slično što se kosi s mojim osjećajem za ćudoređe. U Pitvama su dvije konobe - U Dubokovića i Kod komina, također u vlasništvu nekih Dubokovića. Odlučili smo se za potonje jer su imali jednostavniji broj telefona za zapamtiti, a ionako mislim da su obje na istu foru. Bio je to pun pogodak.

(pogled sa stola)

Dakle, Kod komina, Pitve.
Unijeli u se: travarica, slane srdele, fenomenalna riblja plata za dvoje (divlji brancin i orada, škamp, lignje), najbolji stolni plavac svih vremena koji može postiditi dobar dio buteljiranih po dućanima te endemska pitvanska torta. Za vrlo OK cijenu. A vino se moglo i kupiti za 30 kn litra, juhuuu!
Sjediš na terasi usred sela na brdašcu, atmosfera opuštena, gosti raznorazni, ali nijednog talijanskog čopora, konobari simpica, a najsimpica mi je bilo iz kuhinje čuti gromadu od kuhara kako sluša radio i baritonom pjevuši Heaven is a Place on Earth od Belinda Carlisle.
Ovaj neugledan komad biskvita je ta famozna torta, zapravo vrlo fina i sočna. Marketinški trik? Možda.

A ako se zaputite u grad Hvar, ogladnite, a iznervirani ste preskupim cijenama, gužvom i gomilom identičnih restorana, evo male preporuke: konoba Menego. Dobro, nije najjeftinije i nije teška krkačina, ali barem ima dušu i malo originalnosti. Nije za teže klaustrofobičare. Rajski prošek.

I prođe još jedan godišnji.
Odoh ja kuhati zalihe pilećeg temeljca i spremat pac za sutrašnji roštilj.
Ako ste zatučeni monotonijom zapisa i tema, evo vam...
Povratak Kutka SMS poezije!

Tematika je usklađena s mojim preksutrašnjim posjetom ginekologici, bljak.

JA:

dopusti mi bit ti ginekologom,
i pred ljudima i pred dragim bogom!
mamografiju meku ko činčile,
papatest nježnim dodirom od svile
bez participacije ja ti nudim,
tek cjelovom nagradi me ludim.
7.2.2003.

ONA:
zar ljubav naša je šarena laža?
Papa test nježni il kiretaža?
Obećaješ meni vagine bris
Dok britvom odstranjuješ mi klitoris!
Riječi su tvoje himbene, mila –
A dodir nježan ko pterodaktila!
8.2.2003.