Bila jučer na Vip In Music. Porad Cavea.
Makar nemrem reći da su Hot Chip bili loši.
Go! Team malo prebučni i prekaotični za moj ukus.
Kiša, nhgh, da. Ali jedno vrijeme dok su svi imali one Vipove kabanice bilo je fora,
osjećala sam se kao na velikom skupu nekog kulta. Ili kao gomila prezervativa.
Velike pohvale većoj količini WC-a, u kojima je čak i iza 20 h još bilo papira, juhu!
Mali prijedlog Juri Radiću da bi mogao projektirati kakav mostić od Otoka mladosti
(ili kak se već zove) preko veslačke staze do moje ulice. A ne da zaobilazno moram
hodati preko pola sata kao u partizsnkom maršu.
Nego, Cave. Da nije riječ o njemu, ne bi me više ništa u ovim godinama natjeralo
da se idem boriti za prve redove i gombati s obijesnom mladeži i naprasnim starim
babama. Pa ti veći dio koncerta prođe na agresivne misli, grčevito čuvanje pozicije
i živčanjenje. Kosata djevojčice ispred mene zbog koje sam dobila još oko 350 sijedih
i provela cijeli nastup pod kutom od 60 stupnjeva, srest ćemo se mi još!
Ali odličan koncerat, što jes, jes.
No, nametnula mi se jedna usporedba...
Pronađite sličnosti:




A sad ću završiti jer moram obaviti posao, spakirat se, možda otići na Sons and Daughters, složiti sendviče i u ponoć krenuti veselim svadbenim busom put Transilvanije!
Udaje nam se Ines. U to ime, još jednom:


P. S. U sljedećem izdanju izvještaj s djevojačke u Rovinju i svadbe u dalekoj, ali prijateljskoj Rumunjskoj. Drakulo, stižemo!