gurwoman

ponedjeljak, 28.04.2008.

Cipli, gavuni, sipe, jegulje, janjci i ljubav u meni

Prvo bih svima zaželjela sretno i bujno proljeće te puno solarne energije ovom slikom za mene esencije dolaska proljeća - šparoga. Kakve visibabe i jaglaci, vjesnici proljeća, moš mislit, u ovo bolesno vrijeme njih već ima dok ni na skijanje još nisam otišla. Pasite oči na mom rižotiću:

Za vikend pobjegli u Skradin. Kmeee, hoću nazad!!! Napunila baterije bolje od Duracellovog zeca, najela se i napojila ko krdo divljih veprica u PMS-u, osunčala se i porumenila ko Lotte iz Innsbrucka drugi dan na Jadranu, jedino se naspavala nisam unatoč tišini i friškom zraku jer u inače finom pansionu Zlatka imaju jastuke onog stila "naguraj klupko čarapa u jastučnicu". Mrzim grudast jastuk. Turneja je išla ovako: Skradin-Šibenik-Vodice-Primošten-Bribirska glavica-Draga, ne nužno tim redoslijedom.

Evo i poneki dojam, zaključak te sentencija:

- Ići na more izvan sezone je dvosjekli mač. Dobro je jer nema hordi ljudi i mirno je, ali boli te što ne možeš skočiti u more i malo je prazno navečer u birtiji, a pola objekata ne radi. Ne možeš ni minigolf odigrati. Ali ne žalim se. Mir je nadomjestio sve minuse.
- Zmije se pare u 4. i 5. mjesecu i tad izlaze. Baš je super kad to saznaš taman prvi dan, netom prije šetnjice po pustoj okolici Skradina. I onda cijelo vrijeme hodaš okolo ko Marija Antoaneta po Kozari boku nakon kiše.
- Upad na tvrđavu Sv. Mihovila u Šibeniku plaća se 10 kn. Ali odmah do nje je groblje na koje se normalno ulazi i onda se prošvercaš tak da skočiš preko zidića. Neki kilaviji od nas u toj vratolomnoj pustolovini malo istegnu guzni mišić.
- Znanstveno je dokazano da ne možeš proći kroz 3 ugostiteljska objekta u Dalmaciji i bar u jednom ne čuti Olivera.
- Vidjela sam kornjače u Prokljanskom jezeru, juhu! Korniiijevim korakooom!
- Restoran na odmorištu Krka i dalje je iznadprosječan, a janjetina odlična.
- Vinar Alen Bibić iz nekog me razloga izbjegava.
- Za ići po seoskim domaćinstvima nužno je okupiti omanju hordu gladuša, po mogućnosti jedan bus, i obavezno sve dogovoriti unaprijed.
- Evo gdje žive najfinije suhe smokve na svijetu: Baćulovi dvori Ostalo nisam uspjela probati, ali rado ću se vratiti.
- Nadripivo poznato pod nazivom Kaltenberg još nije ukinuto? Zašto???
- Predizborni jumboplakati s nacerenim likom dr. Ive još su relativno česta pojava u srednjoj Dalmaciji.
- Babe s kolačima na Plitvicama su vječne. Hvala im. Ne popustiti pritiscima dekadencije i globalizacije te početi nuditi štrudle s okusom pizze i Coca-Cole!
- Hura! Poduzetnički duh te prosvijećenost uzeli su maha među uličnim nuđačima sira na staroj Karlovačkoj cesti i neki su uveli frižideriće za sir. Koliko god primamljiva pomisao na domaći sir, uvijek me odbijala činjenica da se jadan cijeli dan cmari na suncu.

A evo i jednog od razloga posjeta Skradinu, legendarne Cantinette... Morska Patrola Okusnog Pupoljka u novoj gastropustolovini:

OBJEKT: Cantinetta, Skradin (nemoš fulat)

KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Privučeni magnetskim silnicama.

POJELI TE POPILI: Na račun kuće rakiju od žižule. Fino, orašasto. Riblja juha, fenomenalne čokalice (frigani gavuni iz Prokljanskog jezera), pladanj sipa i skradinskih jegulja (nakon masnih zmijurina iz Radmanovih mlinica kraj Cetine, ovo je bila milina) na žaru, uz kuhani mladi bob. Litra domaćeg bijelog. Neke kuglice nalik na uštipke za desert, na račun kuće. Domaći prošek i repete istog. Sve je bilo autohtono, domaće, prefino i jedna-jedina subjektivna zamjerka je što su sipe bile mrvicu preslane. Osim toga - savršenstvo. -5

PONUDA: Iako na tabli koja stoji na ulici i mami turiste piše da nude i ćevape i razne salate i uobičajeni jadranski miš-maš, to je samo dimna zavjesa. Cantinetta je sinonim za kvalitetnu i vrhunsku domaću skradinsku spizu. Mi smo zapravo ciljali na slavni skradinski rižoto (kuha se 8-12 sati!), ali nisu ga imali jer ga ne rade za dvoje, a nitko ga drugi taj dan nije tražio. Prokletstvo izvansezone. Sve je bilo friško i sezonski. Nudili nam i svježu pašticadu i osso buco, ali mi smo se baš namjerili na beskralješnjake taj dan. Domaća cuga je bila odlična, iako nude i Bibićev asortiman, budući da su si kompići. Velik plus za hrpu stvarčica koje su došle pred nas bez da smo ih tražili. Tolko se najela i napila da mi je bilo intelektualno prenaporno pratiti Top model. 5

AMBIJENT: Nije bilo dovoljno toplo za aktivaciju terase, koja je vjerojatno ugodnija od interijera. Dobro, unutra fakat nije ništa posebno, malo šlampavo, u stilu neke neodređene kantine, po zidu vina, gitara i s prostorom nespojive slike Milana Trenca (moja pretpostavka), kao i prikladnije slike mora i brodića. Mjesta ni previše ni premalo. Tročetvrtinski popunjeno. Užitak je bilo gledati grupu Nijemaca za susjednim stolom koji ne naručuju ćevape i krigle piva u konobi i znaju reći "čokalice", jedino mi je uvijek smiješno kad za pršut čujem "Dalmatinische Schinken". Muzika - vidi čuda - ni Giboliver ni Da te mogu pismom zvati, nego univerzalniji ugostiteljski kliše: Cesaria Evora. Ali sve navedeno nije nimalo važno jer sam se osjećala super ugodno, a to je bitnije od boje zidova i uzorka na stolnjaku. Pristrana ocjena: 4

POSLUGA: Da sam se prije s konobarem srela u mračnom haustoru, ne bi mi baš bilo svejedno. Ali ta ćelava ljudina rumena lica silno se trudila našopati nas sa što više domaćeg ića i pića i učiniti naš boravak što ugodnijim i svaka mu čast. Čak je sam inzistirao da nam ostatak sipa i jegulja. Želja za ćakulanjem s gazdom Tomom ostala je neuslišena jer je morao dvoriti neki dosadnjakovićki par iz Zagreba, iako bi mu mi bili puno zahvalniji te zabavniji sugovornici i idolopoklonici. -5

CIJENA: Da je kuplje od izlaska u Rubelj, je. Ali omjer cijene i kvalitete neupitan. 4

POSLJEDNJI SUD: Sjedi, pet. Tko bude u krugu od 50 km od Skradina, iole gladan, a ne ode u Cantinettu, budi moje sažaljenje i zaslužuje Montanin sendvič kojem je istekao rok. Pribojavam se gužve usred sezone, ali briga me. Vratit ću se i pojesti još, joooš!