Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
ponedjeljak, 28.04.2008.
Cipli, gavuni, sipe, jegulje, janjci i ljubav u meni
Prvo bih svima zaželjela sretno i bujno proljeće te puno solarne energije ovom slikom za mene esencije dolaska proljeća - šparoga. Kakve visibabe i jaglaci, vjesnici proljeća, moš mislit, u ovo bolesno vrijeme njih već ima dok ni na skijanje još nisam otišla. Pasite oči na mom rižotiću:
Za vikend pobjegli u Skradin. Kmeee, hoću nazad!!! Napunila baterije bolje od Duracellovog zeca, najela se i napojila ko krdo divljih veprica u PMS-u, osunčala se i porumenila ko Lotte iz Innsbrucka drugi dan na Jadranu, jedino se naspavala nisam unatoč tišini i friškom zraku jer u inače finom pansionu Zlatka imaju jastuke onog stila "naguraj klupko čarapa u jastučnicu". Mrzim grudast jastuk. Turneja je išla ovako: Skradin-Šibenik-Vodice-Primošten-Bribirska glavica-Draga, ne nužno tim redoslijedom.
Evo i poneki dojam, zaključak te sentencija:
- Ići na more izvan sezone je dvosjekli mač. Dobro je jer nema hordi ljudi i mirno je, ali boli te što ne možeš skočiti u more i malo je prazno navečer u birtiji, a pola objekata ne radi. Ne možeš ni minigolf odigrati. Ali ne žalim se. Mir je nadomjestio sve minuse.
- Zmije se pare u 4. i 5. mjesecu i tad izlaze. Baš je super kad to saznaš taman prvi dan, netom prije šetnjice po pustoj okolici Skradina. I onda cijelo vrijeme hodaš okolo ko Marija Antoaneta po Kozari boku nakon kiše.
- Upad na tvrđavu Sv. Mihovila u Šibeniku plaća se 10 kn. Ali odmah do nje je groblje na koje se normalno ulazi i onda se prošvercaš tak da skočiš preko zidića. Neki kilaviji od nas u toj vratolomnoj pustolovini malo istegnu guzni mišić.
- Znanstveno je dokazano da ne možeš proći kroz 3 ugostiteljska objekta u Dalmaciji i bar u jednom ne čuti Olivera.
- Vidjela sam kornjače u Prokljanskom jezeru, juhu! Korniiijevim korakooom!
- Restoran na odmorištu Krka i dalje je iznadprosječan, a janjetina odlična.
- Vinar Alen Bibić iz nekog me razloga izbjegava.
- Za ići po seoskim domaćinstvima nužno je okupiti omanju hordu gladuša, po mogućnosti jedan bus, i obavezno sve dogovoriti unaprijed.
- Evo gdje žive najfinije suhe smokve na svijetu: Baćulovi dvori Ostalo nisam uspjela probati, ali rado ću se vratiti.
- Nadripivo poznato pod nazivom Kaltenberg još nije ukinuto? Zašto???
- Predizborni jumboplakati s nacerenim likom dr. Ive još su relativno česta pojava u srednjoj Dalmaciji.
- Babe s kolačima na Plitvicama su vječne. Hvala im. Ne popustiti pritiscima dekadencije i globalizacije te početi nuditi štrudle s okusom pizze i Coca-Cole!
- Hura! Poduzetnički duh te prosvijećenost uzeli su maha među uličnim nuđačima sira na staroj Karlovačkoj cesti i neki su uveli frižideriće za sir. Koliko god primamljiva pomisao na domaći sir, uvijek me odbijala činjenica da se jadan cijeli dan cmari na suncu.
A evo i jednog od razloga posjeta Skradinu, legendarne Cantinette... Morska Patrola Okusnog Pupoljka u novoj gastropustolovini:
OBJEKT: Cantinetta, Skradin (nemoš fulat)
KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Privučeni magnetskim silnicama.
POJELI TE POPILI: Na račun kuće rakiju od žižule. Fino, orašasto. Riblja juha, fenomenalne čokalice (frigani gavuni iz Prokljanskog jezera), pladanj sipa i skradinskih jegulja (nakon masnih zmijurina iz Radmanovih mlinica kraj Cetine, ovo je bila milina) na žaru, uz kuhani mladi bob. Litra domaćeg bijelog. Neke kuglice nalik na uštipke za desert, na račun kuće. Domaći prošek i repete istog. Sve je bilo autohtono, domaće, prefino i jedna-jedina subjektivna zamjerka je što su sipe bile mrvicu preslane. Osim toga - savršenstvo. -5
PONUDA: Iako na tabli koja stoji na ulici i mami turiste piše da nude i ćevape i razne salate i uobičajeni jadranski miš-maš, to je samo dimna zavjesa. Cantinetta je sinonim za kvalitetnu i vrhunsku domaću skradinsku spizu. Mi smo zapravo ciljali na slavni skradinski rižoto (kuha se 8-12 sati!), ali nisu ga imali jer ga ne rade za dvoje, a nitko ga drugi taj dan nije tražio. Prokletstvo izvansezone. Sve je bilo friško i sezonski. Nudili nam i svježu pašticadu i osso buco, ali mi smo se baš namjerili na beskralješnjake taj dan. Domaća cuga je bila odlična, iako nude i Bibićev asortiman, budući da su si kompići. Velik plus za hrpu stvarčica koje su došle pred nas bez da smo ih tražili. Tolko se najela i napila da mi je bilo intelektualno prenaporno pratiti Top model. 5
AMBIJENT: Nije bilo dovoljno toplo za aktivaciju terase, koja je vjerojatno ugodnija od interijera. Dobro, unutra fakat nije ništa posebno, malo šlampavo, u stilu neke neodređene kantine, po zidu vina, gitara i s prostorom nespojive slike Milana Trenca (moja pretpostavka), kao i prikladnije slike mora i brodića. Mjesta ni previše ni premalo. Tročetvrtinski popunjeno. Užitak je bilo gledati grupu Nijemaca za susjednim stolom koji ne naručuju ćevape i krigle piva u konobi i znaju reći "čokalice", jedino mi je uvijek smiješno kad za pršut čujem "Dalmatinische Schinken". Muzika - vidi čuda - ni Giboliver ni Da te mogu pismom zvati, nego univerzalniji ugostiteljski kliše: Cesaria Evora. Ali sve navedeno nije nimalo važno jer sam se osjećala super ugodno, a to je bitnije od boje zidova i uzorka na stolnjaku. Pristrana ocjena: 4
POSLUGA: Da sam se prije s konobarem srela u mračnom haustoru, ne bi mi baš bilo svejedno. Ali ta ćelava ljudina rumena lica silno se trudila našopati nas sa što više domaćeg ića i pića i učiniti naš boravak što ugodnijim i svaka mu čast. Čak je sam inzistirao da nam ostatak sipa i jegulja. Želja za ćakulanjem s gazdom Tomom ostala je neuslišena jer je morao dvoriti neki dosadnjakovićki par iz Zagreba, iako bi mu mi bili puno zahvalniji te zabavniji sugovornici i idolopoklonici. -5
CIJENA: Da je kuplje od izlaska u Rubelj, je. Ali omjer cijene i kvalitete neupitan. 4
POSLJEDNJI SUD: Sjedi, pet. Tko bude u krugu od 50 km od Skradina, iole gladan, a ne ode u Cantinettu, budi moje sažaljenje i zaslužuje Montanin sendvič kojem je istekao rok. Pribojavam se gužve usred sezone, ali briga me. Vratit ću se i pojesti još, joooš!
srijeda, 16.04.2008.
Gastromemoari iz Londona
Došla baba iz Londona još prije 10 dana, ali kasno pali.
Oklen počet? Krasno li je imati čak dvije prije nastanjene u centru Europe pa možeš i birat di ćeš spavat. E, da mi je to nekad bilo...
Elem, obje u sjeveroistočnom dijelu grada, guzicu smjestila u tihu uličicu u Islingtonu. Preko puta crkve. Koja tišina, koja milina. A ulicu dalje, mala Afrika i ubojstva. Šarmantno.
Nema divljih dogodovština, najekstremnija aktivnost je, osim lokanja, žderanja i hodanja bilo hranjenje vjeverica i nepoštivanje groblja.
Bacimo se onda odmah na gastroizvještaj, kako i nalaže nit vodilja ovog bloga. Da se ne raspršim u svim smjerovima. Imam dvije riječi za vas: Borough Market. Kako mi je to samo promaklo svih ovih godina? Uglavnom, život mi više nikad neće biti isti. Dolac je sad mala, dosadna, prljava prčvarnica. Jarunski plac da i ne spominjem. Ako i niste gastromanijaci poput mene, preporučujem svakom turistu. Ipak je odmah pokraj i najstarija gotička katedrala u Londonu. Sići na stanici podzemne London Bridge i slijediti miris delicija, odmah iza ugla. Cijeli svijet na dlanu. Raj. Svega, prvoklasnoga, a možeš i sveudilj degustirati.
Više slikom, manje riječju...
Krasnih humusića i inijeh delicija:
Mašala sireva:
Ovaj moto mi se sviđa:
Mašala gljiva:
Dućan snova s milijun piva. Na slici je samo desetina ponude. Samo sam čekala da Žuja negdje izviri, ali, srećom, nije. Mužjaku sam u skladu s njegovom prirodom donijela meksički Red Pig ale. Dobar bio.
Engleski Šime, Ive, Stipe i Mišo i njihova riba:
Nisu panjevi. Opet sir:
Ma svega, sveeega. Čak i japanskih turista. Nahranile se degustirajuć, pazarile za kućnu gozbicu baby buffalo mozzarellu (nakon toga više ne jedem onu gumu iz naših dućana), pesto genovese, fini bordoić, kruha, domaće kobase inesinu mužu...
Izuzev toga, klasika: nahodala se ko partizanka na maršu, jela, pila, probavljala i vjetrila, obilazila groblja i skrnavila ih vlastitom interpolacijom:
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Kao i uvijek, družila se s nadgrobnim vjevericama. Pronađi vjevu na slici (klikni paš vidjet):
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Obišla biser engleske rivijere, Brighton. Nakon toga Jarun mi izgleda čist bistro i kupljivo. A nakon posjeta znamenitome pieru iliti molčini, štandovlje i vašari na jadranskoj rivijeri vrlo su decentni, ukusni i oku ugodni.
Bila sam u iskušenju priupitati profesora Mirzu kad ću magistrirat, kako će repka proć na Euru i kad će moji fondovi na zelenu granu, ali, nažalost, nisam došla u uredovno vrijeme.
Što se gastropreporuka tiče, nisu nimalo engleske. Oduševio nas mali i simpatični, vrlo autentični te nadasve ukusni, a ne pretjerano skupi turski restoran Dervish Cafe Bistro, 15 Stoke Newington Church Street. Izuzev engleske obitelji koja je do nas popodne došla u turski restorančić pohrdati english breakfast - ??!!
A svatko koga put nanese u Londru, neka ne propusti posjetiti vrlo fin kvartovski pub Morgan Arms (kod Mile End Roada) u kojem će vas uslužiti ova ljubazna, spretna i okretna pipničarka, nekima od nas znana i kao whiteflesh. Usput će vas vjerojatno žicati da joj platite cugu. 
I za kraj, mali pivski vodič, nastavak (vidi post iz studenog 2006.) Gdje smo stali?
Ništa me nije posebno oduševilo ovaj put. Nije loš ovaj Landlord ale koji se rijetko gdje toči, ali ima ga kod Whiteflesh (vidi sliku).
Prolaznu ocjenu zaslužuje i Young's Champion, live golden beer. Svijetlo, pun okus, vrlo pitko.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Black Sheep ale popijen u živopisnom i simpatičnom rokerskom pubu Filthy McNasty's fina je vodica, popila bih i drugi put.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
London Pride, Adnam's i još nešto što sam popila kad mi je već bilo svejedno što mi stiže u ruke i grlo obične su vodice bezličnog tejsta i još lošijeg aftertejsta. Nigdje nisam našla svoju staru ljubav, Newcastle Brown Ale.
Ali otkrila dragulj! St Peter's Ruby Red Ale!
Ima cijela serija raznoraznih St Peter's pivaca, od najobičnijeg alea do voćnih mješavina. Prepoznat ćete ih po retro bocama. Rijetkost. Mi ga pili u pubu Jerusalem Tavern (55 Britton Street), a još ga vidjela u onom dućanu s milijun piva na Borough Marketu i u nekom dućanu zdrave hrane, njihovoj verziji Bija Bija, ali većoj i opremljenijoj.
Naravno, tu valjda ima za kupiti i otirač za noge i aceton za skidanje laka na noktima koji je organic, ali sprdačina na britansku opsjednutost organičnošću tema je za neki drugi post (Ines, daj fotkaj onaj osvježivač WC školjke koji je suitable for vegeterians and vegans).
A onda povratak u ovo seoce, neću sad vagati je li bolje ili lošije, ali je svakako monotonije, jednoličnije i uniformiranije. Kao da čovječju ribicu na jedan dan staviš u podmorje nekog tropskog atola, a onda je vratiš u njezinu lokvu na kraju špilje među ostale čovječje ribice. Ali obožavam ja Hrvatsku. 
Samo ne ono što ide uz nju.
Uh, ide sad baba odšepat na kauč korakom Johna Waynea kojeg je silovala cijela šira obitelj gorštaka iz Deliverancea i vidat rane. Šetnja na Sljeme i dva sata kuglanja u istome danu? Ne! Da, smijte se, tako smo se i mi smijali teti u kuglani koja je prorekla oduzete guzove sljedeći dan. Ne bi se sad smijala ni da mi netko kaže da ću od igranja bridža imat muskulfiber u bedrima.
I da... Stipe i Marina, čestitam na uspješnoj realizaciji grešnog začeća!!! 
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
četvrtak, 03.04.2008.
Odo ja, a vi uživajte s Džordžem
Djeco, gurteta sutra odlazi u London u posjet prijama pa je nema do srijede!
Ako se putem ne pomakljam negdje s Bushem.
Ali ne, on dolazi oko 18, 19 h, a ja letim u 8 ujutro. Unatoč tih 10 sati razmaka, mene mužjak ipak
ujutro ne smije autom iskipati na Plesu! Tako je to kad je cijeli svijet američka prčija.
Zato će se gazda lijepo obratiti svojim kmetovima s Markova trga, a meni se srce para što to neću moći gledati.
Dabogda ga posrali gornjogradski golubovi i zagutio se štruklima dok ga Stipe bude hranio i pojio.
Čujem da će se družiti s probranim poznatim sportašima tipa Blanka, Rađa, Červar, Sanja Jovanović. Imam prijedolog: neka Sanja radije pošalje svoju sestru blizanku Tanju. Sjećate se one legendarne genijalke iz prošlog Big bradera koja ne zna što je PDV i misli da ima trajekta u Sisku? Pa ona bi Džordžu bila idealna i jedina ravnopravna sugovornica. Kakva crna Blanka...
U to ime:
