Došla baba iz Londona još prije 10 dana, ali kasno pali.
Oklen počet? Krasno li je imati čak dvije prije nastanjene u centru Europe pa možeš i birat di ćeš spavat. E, da mi je to nekad bilo...
Elem, obje u sjeveroistočnom dijelu grada, guzicu smjestila u tihu uličicu u Islingtonu. Preko puta crkve. Koja tišina, koja milina. A ulicu dalje, mala Afrika i ubojstva. Šarmantno.
Nema divljih dogodovština, najekstremnija aktivnost je, osim lokanja, žderanja i hodanja bilo hranjenje vjeverica i nepoštivanje groblja.
Bacimo se onda odmah na gastroizvještaj, kako i nalaže nit vodilja ovog bloga. Da se ne raspršim u svim smjerovima. Imam dvije riječi za vas: Borough Market. Kako mi je to samo promaklo svih ovih godina? Uglavnom, život mi više nikad neće biti isti. Dolac je sad mala, dosadna, prljava prčvarnica. Jarunski plac da i ne spominjem. Ako i niste gastromanijaci poput mene, preporučujem svakom turistu. Ipak je odmah pokraj i najstarija gotička katedrala u Londonu. Sići na stanici podzemne London Bridge i slijediti miris delicija, odmah iza ugla. Cijeli svijet na dlanu. Raj. Svega, prvoklasnoga, a možeš i sveudilj degustirati.
Više slikom, manje riječju...
Krasnih humusića i inijeh delicija:

Mašala sireva:

Ovaj moto mi se sviđa:

Mašala gljiva:

Dućan snova s milijun piva. Na slici je samo desetina ponude. Samo sam čekala da Žuja negdje izviri, ali, srećom, nije. Mužjaku sam u skladu s njegovom prirodom donijela meksički Red Pig ale. Dobar bio.

Engleski Šime, Ive, Stipe i Mišo i njihova riba:

Nisu panjevi. Opet sir:

Ma svega, sveeega. Čak i japanskih turista. Nahranile se degustirajuć, pazarile za kućnu gozbicu baby buffalo mozzarellu (nakon toga više ne jedem onu gumu iz naših dućana), pesto genovese, fini bordoić, kruha, domaće kobase inesinu mužu...
Izuzev toga, klasika: nahodala se ko partizanka na maršu, jela, pila, probavljala i vjetrila, obilazila groblja i skrnavila ih vlastitom interpolacijom:

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Kao i uvijek, družila se s nadgrobnim vjevericama. Pronađi vjevu na slici (klikni paš vidjet):

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Obišla biser engleske rivijere, Brighton. Nakon toga Jarun mi izgleda čist bistro i kupljivo. A nakon posjeta znamenitome pieru iliti molčini, štandovlje i vašari na jadranskoj rivijeri vrlo su decentni, ukusni i oku ugodni.
Bila sam u iskušenju priupitati profesora Mirzu kad ću magistrirat, kako će repka proć na Euru i kad će moji fondovi na zelenu granu, ali, nažalost, nisam došla u uredovno vrijeme.

Što se gastropreporuka tiče, nisu nimalo engleske. Oduševio nas mali i simpatični, vrlo autentični te nadasve ukusni, a ne pretjerano skupi turski restoran Dervish Cafe Bistro, 15 Stoke Newington Church Street. Izuzev engleske obitelji koja je do nas popodne došla u turski restorančić pohrdati english breakfast - ??!!
A svatko koga put nanese u Londru, neka ne propusti posjetiti vrlo fin kvartovski pub Morgan Arms (kod Mile End Roada) u kojem će vas uslužiti ova ljubazna, spretna i okretna pipničarka, nekima od nas znana i kao whiteflesh. Usput će vas vjerojatno žicati da joj platite cugu. 

I za kraj, mali pivski vodič, nastavak (vidi post iz studenog 2006.) Gdje smo stali?
Ništa me nije posebno oduševilo ovaj put. Nije loš ovaj Landlord ale koji se rijetko gdje toči, ali ima ga kod Whiteflesh (vidi sliku).
Prolaznu ocjenu zaslužuje i Young's Champion, live golden beer. Svijetlo, pun okus, vrlo pitko.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Black Sheep ale popijen u živopisnom i simpatičnom rokerskom pubu Filthy McNasty's fina je vodica, popila bih i drugi put.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
London Pride, Adnam's i još nešto što sam popila kad mi je već bilo svejedno što mi stiže u ruke i grlo obične su vodice bezličnog tejsta i još lošijeg aftertejsta. Nigdje nisam našla svoju staru ljubav, Newcastle Brown Ale.
Ali otkrila dragulj! St Peter's Ruby Red Ale!

Ima cijela serija raznoraznih St Peter's pivaca, od najobičnijeg alea do voćnih mješavina. Prepoznat ćete ih po retro bocama. Rijetkost. Mi ga pili u pubu Jerusalem Tavern (55 Britton Street), a još ga vidjela u onom dućanu s milijun piva na Borough Marketu i u nekom dućanu zdrave hrane, njihovoj verziji Bija Bija, ali većoj i opremljenijoj.
Naravno, tu valjda ima za kupiti i otirač za noge i aceton za skidanje laka na noktima koji je organic, ali sprdačina na britansku opsjednutost organičnošću tema je za neki drugi post (Ines, daj fotkaj onaj osvježivač WC školjke koji je suitable for vegeterians and vegans).
A onda povratak u ovo seoce, neću sad vagati je li bolje ili lošije, ali je svakako monotonije, jednoličnije i uniformiranije. Kao da čovječju ribicu na jedan dan staviš u podmorje nekog tropskog atola, a onda je vratiš u njezinu lokvu na kraju špilje među ostale čovječje ribice. Ali obožavam ja Hrvatsku.
Samo ne ono što ide uz nju.
Uh, ide sad baba odšepat na kauč korakom Johna Waynea kojeg je silovala cijela šira obitelj gorštaka iz Deliverancea i vidat rane. Šetnja na Sljeme i dva sata kuglanja u istome danu? Ne! Da, smijte se, tako smo se i mi smijali teti u kuglani koja je prorekla oduzete guzove sljedeći dan. Ne bi se sad smijala ni da mi netko kaže da ću od igranja bridža imat muskulfiber u bedrima.
I da... Stipe i Marina, čestitam na uspješnoj realizaciji grešnog začeća!!! 

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!