Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
četvrtak, 24.01.2008.
POP i Dizmuš
Patrola okusnog pupoljka u novoj epizodi!
OBJEKT: bistro Dizmuš, Nova ves, malo prije Kaptol centra
KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Dizmuš se otvorio prije par godina i tad sam bila na gablecu koji me ostavio ravne duše. U zadnje vrijeme sam pročitala dobrih kritika, ja i mužjak našli se jedne subote oko ručka gladni u blizini i znatiželja je bila jača od samoprijegora te asketizma.
POJELI TE POPILI: Gospodin viljamovku, ja višnjevac. Kuver: topla domaća peciva i sir+vrhnje. On zagorsku juhu, ja krem juhu od povrća. On seljačku platu (pečenica, neko meso, buncek, kiselo zelje, restani), ja pureća prsa u umaku od kadulje s rižom. Jedna salata od matovilca i graha. Voda. Medica na račun kuće. Sve je bilo super, za svaku pohvalu, osim moje bljutave raskuhane riže. Velik minus. Samo sam čekala da nas na kraju pita jel sve bilo u redu i da umjesto da kažem "da" i cerim se ko Iva Majoli, što inače uvijek radim, održim govor o riži te očitam bukvicu. I baš ovaj put čovjek nije ništa pitao. A ja, šupčica, nisam htjela sama spominjati i tako. Ta riža razdora uvijek će stajati između nas. 4
PONUDA: Trude se krojiti ponudu na svježim namirnicama s Dolca i politika je bolje manje dobrih jela nego hrpa prosječnoga svega i svačega. To cijenim. A dnevni izbor je fino osmišljen, da ima i domaće mesine, i nečega internacionalnoga, i lagane peradi, i ribe i nečega za vegetarijance. Jelovnik nije dosadno predvidljiv. Rade svoja peciva. Domaće rakije. Nemam prigovora... Samo ta jebena riža... 5
AMBIJENT: Dizmuš je u podrumu, što mi automatski izaziva nelagodu. Mali je. Fino uređeno, intiman ugođaj, reklo bi se. Cigle, svodovi, drveni stolovi, teglice, boce i slikice, šankić. Budući da je prostor malen, stolovi su možda malo preblizu jedni drugima za standarde jedne neurotične sociopatkinje, ali nije bilo nikoga osim nas pa je bilo baš zgodno. Osim što je šank s konobarom i gazdom bio manje od dva metra od nas pa nismo mogli slobodno vrijeđati, ogovarati, pričati prostote i razne neumjesnosti. Zanimljivo, ni prvi put kad sam bila nije bilo nikoga drugoga. Tako da je atmosferu karakterizirao nedostatak atmosfere. 3
POSLUGA: Bio je samo jedan striko. Korektan, ljubazan, ali na distanci, možda malčice preozbiljan. Trudi se i hoće objasniti. To volim kod tih family-owned lokalčića - ljudi koji rade više se trude, ne mlohave se preko kurca. Jedino baš nije bio sretan kad smo odbili desert i kavu. 4
CIJENE: Najveća boljka. Da, sve je solidno fino, zgodno, svježe, kvalitetno, ali ipak preskupo. 2
POSLJEDNJI SUD: A neka im nategnuta minus četvorka, na. Nije baš za svakodnevni gablec, a nije ni za neku svečaniju večeru za pamćenje. Nešto između. No svakako probati. Pazite na rižu!
A sada...
Zvalo me s Jedan protiv 100! Nakon samo 3 poziva. Postavilo mi pitanje procjene. Ako budem među 150 najbližih, javit će mi 4. 2. 
Jest da su šanse za zaradit tamo nešto mizerne, nema veze, moj nemirni kvizaški duh treperi, a okice se sjaje. Tariče, uzmi me! 
Update slijedi.
POETSKI KUTAK
JA:
od tebe poljubaca mlaz
realan ko i djed je mraz.
kasno ti paljenje, draga,
čekat te - dulje neg saga.
sutra obećah se drugom,
sama ti ćeš šetati lugom.
9. 4. 2002
ONA:
što nevjerom zoveš tek je inflacija –
ona me drugoj u naručje bacila!
ona te dukate ljubavi zlatne
stvori u dodire nevjerom blatne!
ne svaljuj stog krivnju na mene,
kuni burze ljubavi mjene
15. 4. 2002.
utorak, 15.01.2008.
Iz Koruške kada dođem ja...
Došla sa smučanja, živa i zdrava, iste poveće kilaže.
Doduše, jednom malo pala na glavu i otad mi se radijus kretanja vratom smanjio, ali drugih posljedica zasad nema.
Mjesto radnje: Gerlitzen, ponad Villacha.
Lijeva, divljija i neurednija od dvije alpske kućice. Kućica u kojoj su na cijeni lijepa književnost i društvene igre.
Uobičajen dnevni scenarij:
prisilno buđenje, megadoručak, skijanje, saunica, obžderavanje, čitanje, društveno igranje.
To je život.
Naučila sam i cijeniti noćne zvukove svog priležnika, koji su poput predenja majušne mucaste mačkice u usporedbi s paralelnim gromovitim i sustavnim sinusnim hrkanjem dvojice mužjaka s kojima sam se našla u sobi. Moja krhka tankoćutnost ubrzo je instalirala madrac na drvene klupice u dnevnom boravku i selila se svakodnevno poput kakve nemirne Touarežanke. Ali jebeš GO bez vlastitog kata kuće za spavanje.
Istina, nije ni s trudnicama lako dijeliti životni prostor. Dobro, u mojoj kućici samo jedna. I jedna latentna muška, he he. Mora se čovjek izboriti za hranu. Srećom, moja trudnica je vegetarijanka. Al što ga mlati po nuteli... 
Bok, Marina, živjela ti meni! Najbolje sredstvo za borbu protiv tih i takvih je fridž pun mesnih derivata:
Koruška lijepo, ali otužno zelena ko u kasno proljeće, međutim staze dobro posnježene. Horde Hrvata. Neka mi netko objasni koja je fora nositi onaj odvratni crveno-bijeli skijaški komplet pun kockica i hrvatskih grbova koji se masovno nudi u Turbo športu. Pogotovo kad se cijela obitelj uskladi. Čemu ta modno-nacionalistička eskapada? Nose li njemački turisti crno-crveno-žuta odijelca s orlovima, a češki crveno-plavo-bijele jakne s izvezenim motivom Hradčana na leđima? Možda meni fali neki čip u glavi, ali ne kužim.
A kad smučanje umori nejako čeljade, najbolje je šlepati se...
Što pak reći o Villachu? Malen i neupečatljiv. Značajan zbog istoimenog piva, koje u dućanskoj verziji nije nešto ekstra, ali ono čega se nađe u restoranu od pivovare je impresivno. Putnicima namjernicima preporučujem Villacher Zwickl, svijetlo nefiltrirano, ili Franziskaner, rezano. Klopa također za preporučiti.
Još od lani, austrijski pivski dragulj broj jedan u mom srcu je tamni Hirter. S tradicijom od 1270.! Crvenkasto-smeđe, lagano karamelasto, smljac!
Po njemu ćete me i lako locirati na slici. Zapaziti razočaran i blago unezvjeren pogled izazvan nestankom jedne flaše.
Moj sljedeći cilj je posjetiti Hirt, to rajsko mjesto! Donesem pivo onome tko me dotad sruši s Pictionary trona!
Vidim da se u zemlji niš posebno nije događalo. Osim da me netko preduhitrio i zveknuo Božidara Alića u iritantnu njušku. Ostaju mi još neostvarene želje sasuti vruće ulje u facu Nives Celzijus, iscipelariti Antoniju Šolu i lupati glavom Josipa Katalenića o tvrdu površinu. A inače sam mirna i plaha, blage naravi, duša od čovjeka 
.
petak, 04.01.2008.
Nema me
Sutra idem na smučanje i nema me do sljedeće subote. Doviđenja!
Sad sam ispekla medeni kuglof za nositi na put pa me podsjetite za recept poslije.
Stabilne mi skije i miran snijeg!
