Marketing
Iz Koruške kada dođem ja...
Došla sa smučanja, živa i zdrava, iste poveće kilaže.
Doduše, jednom malo pala na glavu i otad mi se radijus kretanja vratom smanjio, ali drugih posljedica zasad nema.
Mjesto radnje: Gerlitzen, ponad Villacha.
Lijeva, divljija i neurednija od dvije alpske kućice. Kućica u kojoj su na cijeni lijepa književnost i društvene igre.
Uobičajen dnevni scenarij:
prisilno buđenje, megadoručak, skijanje, saunica, obžderavanje, čitanje, društveno igranje.
To je život.
Naučila sam i cijeniti noćne zvukove svog priležnika, koji su poput predenja majušne mucaste mačkice u usporedbi s paralelnim gromovitim i sustavnim sinusnim hrkanjem dvojice mužjaka s kojima sam se našla u sobi. Moja krhka tankoćutnost ubrzo je instalirala madrac na drvene klupice u dnevnom boravku i selila se svakodnevno poput kakve nemirne Touarežanke. Ali jebeš GO bez vlastitog kata kuće za spavanje.
Istina, nije ni s trudnicama lako dijeliti životni prostor. Dobro, u mojoj kućici samo jedna. I jedna latentna muška, he he. Mora se čovjek izboriti za hranu. Srećom, moja trudnica je vegetarijanka. Al što ga mlati po nuteli... 
Bok, Marina, živjela ti meni! Najbolje sredstvo za borbu protiv tih i takvih je fridž pun mesnih derivata:
Koruška lijepo, ali otužno zelena ko u kasno proljeće, međutim staze dobro posnježene. Horde Hrvata. Neka mi netko objasni koja je fora nositi onaj odvratni crveno-bijeli skijaški komplet pun kockica i hrvatskih grbova koji se masovno nudi u Turbo športu. Pogotovo kad se cijela obitelj uskladi. Čemu ta modno-nacionalistička eskapada? Nose li njemački turisti crno-crveno-žuta odijelca s orlovima, a češki crveno-plavo-bijele jakne s izvezenim motivom Hradčana na leđima? Možda meni fali neki čip u glavi, ali ne kužim.
A kad smučanje umori nejako čeljade, najbolje je šlepati se...
Što pak reći o Villachu? Malen i neupečatljiv. Značajan zbog istoimenog piva, koje u dućanskoj verziji nije nešto ekstra, ali ono čega se nađe u restoranu od pivovare je impresivno. Putnicima namjernicima preporučujem Villacher Zwickl, svijetlo nefiltrirano, ili Franziskaner, rezano. Klopa također za preporučiti.
Još od lani, austrijski pivski dragulj broj jedan u mom srcu je tamni Hirter. S tradicijom od 1270.! Crvenkasto-smeđe, lagano karamelasto, smljac!
Po njemu ćete me i lako locirati na slici. Zapaziti razočaran i blago unezvjeren pogled izazvan nestankom jedne flaše.
Moj sljedeći cilj je posjetiti Hirt, to rajsko mjesto! Donesem pivo onome tko me dotad sruši s Pictionary trona!
Vidim da se u zemlji niš posebno nije događalo. Osim da me netko preduhitrio i zveknuo Božidara Alića u iritantnu njušku. Ostaju mi još neostvarene želje sasuti vruće ulje u facu Nives Celzijus, iscipelariti Antoniju Šolu i lupati glavom Josipa Katalenića o tvrdu površinu. A inače sam mirna i plaha, blage naravi, duša od čovjeka 
.
Post je objavljen 15.01.2008. u 14:59 sati.