Ajmo malo za promjenu u tome što sam jela.
Jedan dan je bio povrtni dan čišćenja i zdravlja. Razradila Gallov recept za punjeno povrće. Zna taj Gall.

Izdube se patlidžani, tikvice i paradajz. Pulpa se nasjecka. Na maslinovom (izraz "maslinjak" nikad neće prijeći preko mojih usta) se pirja luk, pa šaka-dvije riže, pulpa, origano, malo vina, malo vode. Kad tekućina ispari, napune se šuplje povrćke, poslože u protvan i zaliju sa sokom od paradajza pa u pećnicu.
A evo i svjetske premijere mog izuma u sklopu akcije "idem skupiti sve ostatke i neželjene stanovnike frižidera i smućkati nešto". Zove se čufmut. Jednostavno tako izgleda.

Na tavi na maslinovom popirjala luk, dodala patlidžan, sjeckani paradajz, skuhani slanutak, dimljeni tofu. Krčk-krčk, začin-začin i čufmut je u tili čas na stolu.
Bilo je tu još i brudeta od miješane ribe, pečenih oradica, ali želudac je opet bio brži od fotoaparata.
Što se prigodnih kapljica tiče, jako me razočarao plavac Roki's (ne mogla popiti ni cijelu čašu!!!), a sve pohvale još jednom idu Mendekovom Sv. Jakovu, također plavcu, koji je sinoć samo tako otišao u nepovrat. Svi odmah u Billu gdje je dotični na akciji, nekih 50 kn, ne sjećam se točno.

Nego, bilo se danas na festivalu ZaMeso u Antunoviću, što ga organiziraju moja duhovna braća, sestre i zaove (da, previše čitanja Matakovića) - skupina izjelica na čelu s Reneom po imenu Gastronomadi. Cijenim trud i entuzijazam, ali festival je još mala nerazvijena beba. No, ima potencijala. Došli smo u idealno vrijeme, dok još svega ima, a već su otišli penzići koji su se došli besplatno nahraniti i napuniti torbe. Uglavnom, 10-ak štandova na kojima se čačkalicama čapkaju kuleni, pršuti, čvarci i slično. Prevladavaju giganti tipa Gavrilović, Belje i slično. Usput, moje isprike babi koja se nasrala nad pladanj i nikako da se makne, a, sasvim neočekivano za inače nagluhe i nepercetivne hrvatske penziće, jako je dobro čula kad sam migoljeći se kraj nje promrmljala "baba, iš." Srećom, incident nije eskalirao u napad čačkalicom ili udaranje torbicom. Svijetla točka je festivalski restoran. Platiš 40 kn i imaš švedski stol s nekoliko vrsta svehrvatskih gulaša i paprikaša, vrlo korektnih. Kako festival traje do utorka, mislim da mi je to najbolji izbor za gablec sutra i preksutra. Ima i štand s rakijicama, strateški postavljen na početku da posluži kao aperitiv. Kao velika znalica na polju bisaka, mogu reći da je biska Demian bogata, aromatična, ali prealkoholna. Uglavnom, ne.
Prijatno i dočitanja!