gurwoman

srijeda, 25.04.2007.

Živio nerad!

Danas je jedan od onih rijetkih dana kad vlada nerad, fućka mi se za izgubljenu potencijalnu zaradu i sretno se razmahujem partvišem po stanu. I nisam u finoj trenirci za posao nego u onoj najstarijoj i najofucanijoj, za klečanje na keramičkim pločicama dok ih ribam. Gušt.
Za vikend smo službeno otvorili ovogodišnju izvanbalkonsku sezonu roštilja, evo i slike za zazubice:

Pohvale ćevapima mesnice Pešut s jarunskog placa i Kiletu, koji je strpljivo i predano obavljao sav posao oko vatrice, od prve iskre koja požar skriva do gašenja iste. Unatoč najboljoj volji, ja sam samo gizdavo paradirala okolo s drvenim štipaljkama za roštilj, netom kupljenim u Nami za 4,40 kn. Bit će ipak da je u genskom kodu zapisano da žena prepušta mjesto za vatrom autoritativnom muškom znalcu i ne mogu protiv tog instinkta. Moj obol bila je kupovina namirnica i njihovo osposobljavanje, a ponosna sam na tajni pac za piletinu.
Još jedan instinktivni refleks koji sam primijetila na roštiljima je hipnotičko buljenje svih prisutnih u vatru kad se tek zapali. Barem 2 minute. Zaludu tisuće godina evolucije, moć tehnologije i urbani lajfstajl, ima trenutaka kad nakratko svi opet postanemo neartikulirani kosmati čopor okupljen ispred špilje gdje se na vatrici okreću krmenadli od mamutovine. Doduše, naše svinjske polovice češće se vraćaju u to stanje, ovisno o količini strušene pive.

Savjet svima željnima vikendaškog roštiljanja na Jarunu: poslati izvidnicu oko 7-8 ujutro, zauzeti mjesto i braniti ga životom. Mi to, naravno, nismo učinili. Bili smo sretni što smo oko 13 h uspjeli zauzeti jedan jedini šuplji panj. A okolo škvadre... s frižiderima, agregatima, finim pamučnim stolnjacima, HI-FI linijama... Neposredni susjedi bili su nam uniformirani pripadnici DVD-a Šestine (ako se ne varam) sa svojom bidermajer peći od roštilja pa smo se osjećali nadasve sigurno.

Okusni pupoljak aktivan je u zadnje vrijeme, evo još jednog nastavka žderalačke sage...

Objekt: Korkyra

Lokacija: Adžijina

Kako sam se ondje obrela: Morala sam prebroditi traumu proživljenu na putu u Pulu, kad sam se uguzila kao pratnja momcima koji su išli na karting, s jednim ciljem - da poslije odemo žderati u seoski turizam Tikel u Špinovcima. Zbog lošeg tajminga na kraju smo došli tik pred Tikel i okrenuli se nazad jer ne bi stigli pojesti. A cijeli tjedan sam pod sjekutićima već osjećala domaći pršut, u mašti se kvasila biskom i gladila svinje tartufarice te ih uspješno dresirala da mi dotoče čašu malvazije... I tako, vratili se nazad, jedva živa nakon više od 8 sati gladi, i potegla do Korkyre, koju volim i u kojoj sam nekoliko puta prije bila dobro zadovoljena.

Pojela te popila: ja travaricu i kozice na rikuli, gospodin crni rižoto, pa zajedno oradu na žaru s blitvom, uz butelju malvazije Tercolo, zatim ja rožatu, a on tortu od banane.

Hrana: Vrlo dobra do odlična. Ove kozice bi mogla jesti svaki dan. Malo razočaranje što u subotu navečer od manje svježe ribe nisu imali ništa osim te jedne orade. Sumnjivo. Ali opraštam. Otkriće je malvazija Tercolo, za koju nikad čula, a sad vidim da je dvaput pobijedila na Vinistri. I nema je u dućanima u Zagrebu. No odgovorno tvrdim da za mene više nema druge malvazije. Ide netko uskoro do Poreča?
ocjena: 4+ (mogli su dobiti i više da su me potkupili didžestivom na račun kuće, ali tko im je sad kriv...)

Ambijent: Klasika za konobu. Puno drva. Slike mora i riba, mreže i brodsko-ribarski aksesoar po zidovima. Nit preveliko, nit premalo, nit fensi, nit rupčaga... -4

Posluga: Pristojan i profesionalan striko s kojim nismo ostvarili intimniji odnos. 4

Cijena: Manje nego što bi bilo u nekim poznatijim ribljim restoranima u Zagrebu. 4

Ukupna ocjena (1-5): Računicom sam došla do četvorke, ali to je samo slovo na ekranu.

Posljednji sud: Jede vam se riblje, a imate para za nešto skuplje od srdela u Mimicama i želite sjesti na miru - Korkyra.

Bilo je i malo glazbenog uzdizanja. Gospon Howe Gelb jučer u ITD-u. Jebo sjedenje. Fin koncert (slika nije s njega). Tehnički daleko od savršenog, al baš zato simpatično i nepatvoreno i moćno. Moje srce je uz gospel zbor. Dobro, samo ih je šest i nisu svi debeli, ali genijalni su. Svi bi trebali imati svoj gospel zbor.
Veselim se nadolazećim poslasticama. Mick Harvey, Dirty Three, Tori Amos... Ima mjesta u autu, oće neko na Tori u Ljubljanu?
Razmislite, a ja idem kuhati čušpajz s graškom, mrkvicom i korabicom. Bez noklica. Noklice debljaju.