Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
utorak, 19.09.2006.
Gulaš kojeg nije bilo
Bili mi u subotu na svadbi. Trešnjevka. Hotel Laguna. Bilo ok. Bend za jedva 3, hrana za 2+, ali atmosfera dobra, društvo omanje, ali simpatično. A i gemišti su činili svoje (iločka graševina).
Filip i ja više ne izvodimo akrobatski rokenrol. Prestari smo. Možete nas bez bojazni zvati na tulume, plesnjake, balove, proslave bar micve i hrčkova rođendana. Nema više uništavanja inventara i rušenja slika sa zida. Htjeli smo izvesti akrobatski valcer, ali glazba nije bila prikladna pa čekamo novu priliku.
I naučila sam nešto novo od starih profesionalki. Za vrijeme bacanja buketa, zašto se skrivati iza stupa ili neke dvometrašice kad se mogu skrivati na WC-u?
Ipak, ima nešto što je bacilo tamnu sjenu i tvrdokornu mrlju na cijelu večer. Naime, što je dragulj, svrha, vrhunac, bit svake svadbe? Mladenci? Torta? Ljubav? Sveti sakrament? Ne. Gulaš. Gulaš je to. A nije ga bilo. Izostao. Praznina. Moj treći želudac koji imam samo za ponoćne gulaše (atavizam) ostao je prazan i neutažen. I ne želim više o tome.
Nakon svadbe osjećala sam se kao na slici. Ali ne, umjesto da se u nedjelju naspavam i regeneriram, ja sam se digla i do 3 ujutro hvatala rok i prevodila glupi američki TV film o smrtnoj kazni, u kojem se na 3 minute, naravno, pojavljuje i Martin Sheen. Sljedeći dan sam lektorirala sapunice i radila Power rangerse, što je bilo pravo osvježenje za mozak.
Kuhanje je rijetko i bazično pa zato još neko vrijeme neće biti postova s đakonijama.
Nego, znate da Afion izdaje album? Lidija, ako mi ne daš CD nakon svega što sam učinila za vašu karijeru i album, dabogda vam Vjekoslava Huljić tekstove pisala, a Emerik Gudelj opravice za nastup birao!
