< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
A never-promised rose garden.

Richard Burton's translation of Saadi's "Gulistan"

lolavictrola@yahoo.com


Linkovi
Hidden children
Perlentaucher
Exquisite Corpse
New York Review of Books
The Gramophone
The New Yorker
Gambit Weekly
The Village Voice
The Film Society of Lincoln Center


Live Journal images
Louise Brooks
The Tiger Lillies
How to eat mangoes
How Stuff Works
Humbul Humanities Hub
Mouse development
Lya De Putti
Strange Attractor


Comiclopedia
Tijuana Bibles
Words Without Borders
Le Courrier des Balkans
Minamoto Kitchoan
The Internet Movie Database
Film Noir
La Cinémathčque française
Cuba Solidarity


website stat

Agnes
Ateh
Atrios
Baghdad Burning
Bidon
Blind Lemon Jefferson
Boris i Luka
Cannonfire
Cosmic variance
Dan Savage
Daut
Feminist blogs
Filologanoga
Haramlik
James Wolcott
Jimbo
Jordan
Juan Cole
Juliere
Kaseta
Kleeon
Koka
Makedo
Marsal
Moljac
Monoperajanka
Nachtfresser
Nikola
Pharyngula
Pike
Quod scripsi, scripsi
RealClimate
Rozi Slon
Scientific American
Squid
(xvii)
Syria Comment
SyriaPlanet blogs
Širin
Tea Time
Thanatz
Tramtincica
13
Vampir probodeni
Vampir uskrsli
Xiola



Arhiva:

Prvi post
9/11
Happy married people
Gay vjencanja u San Franciscu
Kako otici u Ameriku, postdiplomska verzija, I
Kako otici u Ameriku, II
Kako otici u Kanadu
Biologija zene i seksa
Moja muzika
Zeno, STOJ!
Kerry vs. Bush u Isuslandu
Bloomsbury
Delia Elena San Marco
Je li cool biti gay?
PFLAG
Hodoljublja
Women in science, Pakistan
Bellocq
”Heather ima dvije mame”
Nacisti i Crkva
Sovjetske slikovnice
Jan Morris
Fuge i lutanja
On bullshit
Prava homoseksualaca sirom svijeta
Genitalno sakacenje zena
O klitorisu
Deset dana u Havani


G*U*L*I*S*T*A*N
18.09.2004., subota
ZASTO otici u Ameriku

A ne znam. Valjda se moze izmisliti onoliko razloga koliko nas ima. No, htjela bih razjasniti par stvari u vezi s mojim prethodnim blogovima specificno o postdiplomskom.

Kad sam zapocinjala studij, i zapravo sve dok nisam pocela potragu za postdiplomskim, Amerika mi uopce nije padala napamet. Ja sam zeljela u Englesku ili Francusku, s nekom maglovitom idejom da se jednom skrasim u Rimu. Trazeci informacije, prvo sam pisala valjda na SVAKU skolu u UK. I sad odmah moram objasniti da nisam imala pojma sto mi je ciniti--ovo NIJE nacin da se nadje postdiplomski u Evropi. Evropske skole, druge strukture i siromasnije od americkih, u pravilu nemaju te centralizirane postdiplomske programe, vec morate ostvariti direktan kontakt s odjelom, profesorom ili labom koji vas zanima i vidjeti imaju li novaca i zelje da vas uzmu za postdiplomca. U mojoj struci, uglavnom Evropljani oglasavaju potrebu za postdiplomcima (Dr. NN nudi vam toliko i toliko da tri godine u njegovom labu radite doktorat).

Prednost je sto evropski doktorat traje krace, oko dvije-tri godine. Problem je sto je svega manje: i postdiplomskih mjesta, i mogucnosti za taj specifican kontakt, i novca. Amerika je naprosto veca, dakle veci je i izbor, a uvijek postoji i mogucnost prelaska s jednog univerziteta na drugi--cak i s programa na program. Sto je jos jako vazno, u Americi, ako vas mentor ostane bez love, program ce vas placati do kraja. U Evropi ste izvisili.

Dakle, ja sam iz UK primala samo one sablonske odgovore tipa "natjecite se za stipendiju od ovog ili onog vladinog programa", "nadjite sponzora u vasoj zemlji" itd. Najbolja kvaka bila je ta da ni stara Jugoslavija, ni nova Hrvatska nisu padale ni u jednu kategoriju zemalja koje su Britanci nudili! Recimo, imali su fundove za stipendije za sirote Afrikance, pa za jadne Istocne Evropljane, pa za gladne Azijce, pa za azilante itd.--ali nijednu za nas. Zaista smo bili nesvrstani. No, naglasavam opet da je to sto sam radila bilo skroz pogresno, a te vladine stipendije su rijetke i potpuno razlicite po tipu od americkih skolskih.

Vremena nije bilo i ja sam kao potpuna neznalica o things American, poslala te prijave, gotovo iz sale, tek da vidim sta ce biti, jos se nadajuci da ce se naci put do Oxforda. No, kad je stigla ta ponuda iz N.O.-a, rat je vec divljao, i moji su to, jasno, shvatili kao dar bozji...




- 16:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>