Maškarani dani
Evo, kako se bliže završni dani ovogodišnjeg dugog maškaranog ludovanja, i ja odlučih koju riječ prozboriti o tome, i to o starim običajima iz mojeg rodnog Bribira. S toga vam paste-am jedan tekst, u skraćenoj verziji, da vidite da maškare nisu samo jedan dan, karneval ili isprika za ispijanje alkohola:
MESOPUST je stari narodni običaj i nema podataka u kojemu je stoljeću nastao. Podaci samo govore da su ga izmislili radnici i seljaci da uz šalu, piće i obilno jelo zaborave svoje tegobe.
U prošlom stoljeću crkva je pokušavala zabraniti ovaj običaj govoreći da ga je vrag izmislio. Mesopust negdje smatraju najavljivačem proljeća jer dolazi krajem zime. Taj dan je uvijek utorak. Drugi dan je pepelnica ili čista srijeda. Brojeći od tada nedjelje, sedma je Uskrs. U nekim dijelovima Hrvatske mesopust nazivaju poklade, fašnik ili karneval.
Svaki grad i mjesto u Hrvatskom primorju ima svoj način kako obavlja taj narodni običaj. Bribir se po mnogo čemu razlikuje od susjednih mjesta u održavanju mesopusnih običaja.
Pet nedjelja prije mesopusta Bribirci sastave "PARADU", to je otprilike 25 mladih ljudi, većinom neoženjenih. Parada ima zadatak da svaku nedjelju do mesopusta obidje svih 15 bribirskih zaselaka i da pozdravi svaku obitelj. Paradom rukovode tri kapetana, a kapelnik "komandira" muzikom koja je sastavni dio parade. U davna vremena muzika se sastojala od volovskog roga, mišca, zvonaca, dangubica i bubnjeva. Kasnije se pojavljuje harmonika triestinka, trube i jasno, što vise bubnjeva da bude što bučnije. Bribirska je muzika jedna od rijetkih koja kod pozdrava , jos od kraja prošlog stoljeća, svira pjesmu "Još Hrvatska ni propala" Ljudevita Gaja, koju je uglazbio Ferdo Livadić iz Samobora.
U novije vrijeme parada se nije mogla zamisliti bez tamburaša, koji su prvi nakon zapovijedi kapelnika odsvirali četiri takta pjesme "Još Hrvatska ni propala", a zatim bi se cijela muzika iz parade uključila uz što bučnije udaranje u bubnjeve.
Kad parada dodje pred kuću u kojoj želi pozdraviti domaćine, jedan od kapetana stane na kućni prag sa sabljom u ruci i čim glasnije uzvikne:"Ovdje smo došli pozdravitit obitelj... sa našom mladom muzikom, polak običaja i navade stare". Kapelnik tada zapovijeda muzici: "Bubanj i muzika složno udaraj!" Ukoliko je neka obitelj u žalosti, domaćina se pozdravi bez muzike. (“Polak običaja i navade stare”)
Sobom su obično vodili magarca natovarena praznom bačvicom za vino koje bi dobivali na dar za pozdrav. Uz to su još dobivali jaja, slaninu a u novije vrijeme i novac. Na kraju mesopusnih nedjelja organizirali bi večeru od dobivenih jaja i slanine. U poratnim godinama od dobivenog novca, uz ostalo što su dobili kao dar za pozdrav, organizirala bi se bogata večera uz muziku.
Po starom običaju, u četvrtak prije mesopusta, napravi se od slame lik čovjeka "MESOPUST". Svake godine mesopust dobije novo ime po nekom smiješnom, duhovitom ili osobito značajnom humorističnom dogadjaju u protekloj godini.
U stara vremena u vrijeme mesopustarskih dana nije se plesalo, niti su se organizirale zabave jer slaba financijska moć i težački poslovi nisu to dopustali. Tek zadnji utorak nakon čitanja šentencije, išlo bi se u gostionicu i tu bi nastalo veselje i krabuljni ples. Tridesetih godina plesalo se i nedjeljom.
U novije vrijeme ne odrzavaju se samo mesopustarski običaji, već se ovi koriste i kao atrakcija pa se kroz cijelo vrijeme organiziraju maskenbali, a zadnji dan je prava "fešta".
Bribirci kao dobri gospodari nisu trošili dobiveni novac samo za večeru, već su od tog novca nabavljali instrumente (trube, bubnjeve i zvonca). Važno je spomenuti i jedan humani čin. Šezdesetih i sedamdesetih godina od novca kojeg bi dobili kod pozdrava bribirskih obitelji, odvojili bi jedan dio za uljepšavanje mjesta, a znali su dati i financijsku pomoć socijalno ugroženim u Bribiru.
Tu ne piše jedna zanimljivost, a to je, da je s bribirskom paradom uvijek išao jedan magarac, koji je prije služio za prijenos darova (vina, hrane...) koje su paradi davale obitelji koje su taj dan pozdravljane; a to vino se je onda pilo zadnjeg dana Mesopusta. Nažalost, magarca više nema par godina.... Kad promislim, od kako ja prestadoh ići u paradu, nema ni magarca... (pa što god to značilo ;-))
|
