Tko se pod njim vije?

Znam da je ova tema muslimanskih demonstracija zbog karikatura proroka Muhameda već dosta komentirana na blogovima, pa ću se samo malo osvrnuti na to, a povezati s nečime o čemu dosta dugo razmišljam.

Sami prosvjedi muslimana na osnovu objavljivanja karikatura proroka Muhameda su s moje strane gledano malo pretjerani. Ponavljam, s moje strane. Znam da ja tako ne bi reagirao, pa mi stoga takvi prosvjedi izgledaju pretjerani. Ali, ja ne mogu razumjeti njihovo poimanje vjere, koliko to njima znači, te stoga poštujem njihovu predanost i odanost nečemu što smatraju svetim, a isto tako mi je drago što će od sada i ostatak "zapadnog" svijeta dva puta promisliti prije nego li se upusti u izazivanje vjerskih osjećaja ljudi čija vjera nije bliska našem poimanju svijeta u kojem živimo.

Da rezimiram, svaka čast, digli su svoj glas.

Ono što je mene uznemirilo u cijeloj toj priči je paljenje hrvatske zastave. To je u meni probudilo osjećaje koje nisam ni znao da postoje. Pa pretpostavimo da je to patriotizam. Paljenje naše zastave na prosvjedu u Sarajevu izgledalo mi je kao neka vrsta napada. Kao što znamo, vlada se je ispričala za objavljivanje karikatura u Nacionalu. Ne možemo kao država snositi krivnju zbog postupaka pojedinaca. Ali, ipak je spaljena hrvatska zastava.

Ako bi gledali pravo, trebali su javno spaliti primjerke Nacionala. Jer dok je objavljivanje karikatura uvrijedilo muslimane, paljenje zastave je prvenstveno uvrijedilo mene. Ono čemu se nadam, jest da je to djelo onih ekstremistički nastrojenih pojedinaca kojih ima u svim, kako društvenim, tako i u vjerskim skupinama.

Da povučem paralelu, svi znamo kako se ponašaju navijači: BBB, Torcida, Armada i sl. Ima tu razbijanja, tučnjavi, teških riječi, Ali, to ne znači da ako ste veliki navijač nekog od nogometnih klubova ujedno i razbijači, problematične osobe, da bacate stolice i baklje po terenu. Po mojem (skromnom) mišljenju takvo ponašanje iskazuju osobe kojima nije stalo do kluba za koji navijaju, već da izbace svoje frustracije; oni nisu došli na utakmicu navijati, već raditi nerede.

Prema tome, kako već rekoh, vjerujem da paljenje zastave nije podržano od prosvjednika, već da ih je inicirala skupina ljudi kojima je cilj da budu viđeni, da rade senzacije.

Tu me je još jedna stvar navela na razmišljanje, a to je patriotizam u Hrvata. Što je to? Uzmite zastavu i izađite na ulicu. Ljudi će odmah reći da tražite probleme.
Kod nas se patriotizam izjednačava sa pojmovima kao što su desničarstvo, ustaštvo; uglavnom je okarakterizirano kao nešto negativno. Pravi patriotizam trebao bi biti pozitivan stav. Sada mi je palo na pamet: većina osoba koje znam, a koji sebe busaju u prsa veličajući Hrvatsku, nastoje tu istu državu u koju se kunu prevariti na svakom koraku. Ako im ta država nešto znači, onda im moraju značiti i ljudi koji u njoj žive. Pa ako im nešto znači, neka ne varaju tu državu na porezu, neka plate svoje radnike koliko zaslužuju, neka ih prijave, neka ne rade na crno…
Možda je ponašanje tih osoba patriotizam stavilo u negativni kontekst. Morati će proći još neko vrijeme dok se patriotizam u Hrvata iskristalizira kao pozitivno mišljenje. A do tada ćemo mi, koji zaista volimo svoju državu i dalje bivati potiskivani od strane galamdžija (nemam bolje riječi), a naš pravi patriotizam čuvati ćemo negdje u tamnicama svoje svijesti, za neka bolja vremena.