Ge točka

subota, 30.10.2010.

Dilema tenisica

Uvijek kod izbora tenisica imamo dilemu. Jedne su dobre, dobre su i druge. Nekad prevladaju nijanse, a nekad "eci, peci, pec".

Kako god se okrene kasnije žalimo jer nismo uzeli one druge. A da smo ih uzeli žalili bismo što nismo uzeli one prve.

Ponekad si možemo priuštiti oba para i biti zadovoljni, ali onda svaki put kod izlaska imamo dilemu koje obući.

A ne možemo nositi različite tenisice na nogama, nismo više pankeri iz srednje škole.

ponedjeljak, 25.10.2010.

Bok, ja sam princ i imam bijelog konja

Već je na ovom masterpiece blogu o muško ženskim odnosima bilo mnogo riječi, a zajedničko svim tim riječima bilo je što? Pa da su istina i činjenice, naravno. Stoga eto još jedan post o istini, odnosno o laži. Bilo je riječi o potrebi za laganjem muškaraca ženama. Ovo je samo nastavak, potvrđivanje istina i činjenicama novim saznanjima, koja su ionako spoznana, ali od viška glava ne boli, zar ne? Posebno ako je riječ o ženama - malo sirovog šovinizmo-seksizma nikome ne škodi.

Naime, žene oduvijek zahtjevaju "truth and nothing but the truth - so God help us!". Ali zapravo lažu jer znaju da sama istina ne donosi poklone ispod bora. Ne vjerujete? Ok, ako primijetite da je vašoj dragoj djevojci ili prijateljici porasla guzičica do mjere da je se može zvat guzetina ili, ne daj Bože, guzičetina, onda joj to i recite. Cijenit će istinu? Naravno da neće! Zašto? Pa zato jer će joj ostalih 37 ljudi koje pita o svojoj guzi potvrdit kako je riječ o guzi, a vi ćete ispasti zlonamjerni, grozni, zli! Probajte napraviti test! Ne mora biti riječ o stražnjici, može i frizuri, nekoj njenoj izvrsnoj ideji, bilo čemu.

A jednake su i kad im se nabacujemo. Ako govorimo istinu zapravo smo dosadni. Laž pokazuje koliko ih strašno želimo i kako smo spremni i na grijeh samo da ih pridobijemo. A istina... Ona je dosadna. Direktna, čitljiva, prisutna, nemaštovita.

- Bok, imam 26 godina, plaću od 2500 kuna, nešto škole i živim sa starcima. Sviđaš mi se.

Ma sigurno će upaliti prije nego ovo:

- Bok, imam 26 godina, završio sam fakultet prije četiri godine i zaposlio se u firmi gdje sam sam svoj šef. ISTINA (ključno je to naglasiti u laži) plaća mi varira, ali računi mog stana i auta su pokriveni.

Što mislite? Da, ok, i ja kažem da je u startu ovo kolaps svega jer tko bi uopće pametan išao tako nešto govoriti na ovaj način, a posebno je pitanje tko bi uopće doživio išta od ovog. Ali, to je skraćena verzija, nećemo sada pisati romane zbog primjera.

Ništa drugačije nije niti kad uz istinu budeš i direktan.

- Da, sviđaš mi se. Jako. Oborila si me s nogu i spreman sam riskirat s tobom. Skočit iz aviona padobranom i prvo čekat da se otvori tvoj.

Naravno, kad su bile mlađe sanjale su o nekom tko bi im prišao i skinuo im sve zvijezde s neba bez pardona, bez okolišanja i bez nepotrebnih igrica.

U praksi je sve drugačije, biti iskren i direktan ne pali. Aposlutno provjereno.

- A gle, ok si mi, simpa i zgodna. I ja tebi, ali nisi baš za neke pokušaje? Ma nema frke, ima još riba u moru.

I to je to, nemoguće je da ima još riba u moru pored nje!!! Odmah će sama inicirati sve i voila. Naravno, ako krenete kao kuler onda morate u tom stilu i nastaviti, a to znači da lažete i ne budete (potpuno) direktni. Tako ne znaju na čemu su i to im je zanimljivije jer i one lažu same sebe, baš kao što ih lažemo i mi. Iskren i direktan je otvorena knjiga, nemaju što čitati, a to je dosadno.

Osim ponekad, ali to znači da usred knjige dva pisca ispisuju stranice do samog kraja. I to je za neku drugu temu, za ženski blog!

Rezime svega?

Žene bi muškarca koji kaže da je princ i ima bijelog konja.

utorak, 19.10.2010.

Ljudi su ruže

Procvjetaju u određeno doba godine, odlično izgledaju u određenim trenucima, jako fino mirišu kad se žele pokazati. Ali imaju i trnje, imaju i boje. Ljubomorni su, zli, prepuni ljubavi i mladenačke energije. Sve ovisi. Šteta je što nisu sve to uvijek u isto vrijeme.

Kod ljudi ne postoje godišnja doba, samo raspoloženja, određena drugim ljudima. Ljudi se ne snalaze među ostalim ružama i ne vole baš svakog bumbara koji želi sletjeti na njih. A onda se zatvore. I vlada trnje. Nisu više finog mirisa i nemaju boja. Tek tu i tamo provire kako bi provjerili zna li tko još da postoje.

I uživaju u tome, mirišu samima sebi, dive se sami svojim bojama, uvjereni da nitko drugo to ne može.

srijeda, 13.10.2010.

I debil prolazi ako je privlačan

Što žene vole (2)


Ivanine misli su bile tako divno iskustvo, senzualno. Kao da je ušao u novu dimenziju, vrata neograničenih prostranstava. U trenutku se izgubio onaj prestrašeni, neodlučan i nesiguran Damir, a pojavio se netko nov, snažan, moćan, siguran i samopouzdan. Toliko toga je mogao, toliko toga ga je čekalo.

- Nisam ti bila čudna, mislim... Znao si što želim, radio si to, ne znam, da...

- Prestani, bilo je savršeno, nisam bolje mogao ni zamisliti.

Poljubio ju je.

(Da, nisam mogla ni ja, očito)

Samo se smješkala i uživala u trenutku, kao i on. Shvatili su koliko je prekrasan osjećaj razumjeti se bez riječi i djelovati skladno bez nepotrebnih objašnjavanja.

Damir je ipak znao kako je to jednostrano i već je po izlasku iz Ivanine sobe počeo razmišljati o silnim mogućnostima, svim tim ženama u čije misli mora zaviriti. Ivana je ipak prijateljica cijeli život, netko u blizini, netko tko je uvijek tu. A on je htio više, sad kad ima više.

I nije Ivani dugo trebalo da shvati kako nešto nije u redu. Nakon nekoliko puta što su se vidjeli, Damiru su misli itekako lutale, a ona ih nije mogla čuti kao što je on čuo njene. I to ju je kopkalo, osjećala se stalno par koraka iza njega, nije imala prostora za napad, obranu, sigurnost...

- Znaš da čujem sve što misliš, nisi u redu. Bubni na glas kaj ti smeta i bok, ovak mi je glupo. Ko da sam birao ovak nekaj, a i da sam birao, ko bi rekao da je moguće.

(Jebe mi se, misliš da ne kužim šta radiš. Bila sam ti jebeni pokusni kunić)

- Ma šta da kažem na glas? Nije mi ništa, oni su dani u mjesecu, i tako to, malo me muče problemi na faksu, poslu..

- Ivana... Nisi mi bila pokusni kunić, otkud ti takve gluposti? Pa zaljubljen sam u tebe oduvijek, samo mi je sad malo teško, sjebano je slušat ljudima misli, a još je sjebanije kad neko zna da ih čujem.

Nije joj mogao priznati da je u pravu.

(Dosadit ću ti...)

- ... ko knjiga sam koju pročitaš...

- Nemoj takve pizdarije pričat.

Ali, koliko god ju je tako uplakanu čvrsto grlio i dalje su mu misli lelujale u onaj birc, u sise one male koja je u glavi ponavljala takve stvari dok ga je promatrala...

- Vidimo se večeras.

Još ju je jednom poljubio i odjurio, odlučio je otići s ekipom na cugu i provjeriti kako stoje stvari, koliko je toga propuštao dok je hvatao zalutale poglede i bojao se prići ijednoj ženi. Tješio se kako neće ništa napraviti, kako ne želi ništa činiti Ivani iza leđa.

(Kako je seksi, samo da ne bude papak i ostane buljit u mene)

Odlučio joj je prići kako ne bi ispao kukavica, ali htio je da sve ostane na tome. Lijepo će popiti pivo ili dva i najkasnije do 11 biti kod Ivane.

(Isuse, ide prema meni. Pravi se da te ne zanima toliko, ne gledaj mu u te usne)

- Bok, ja sam Damir. Vidio sam da si gledala prema meni, a djeluješ nekako usamljeno pa reko, idem pomoći djevojci, niko ne voli biti sam.

U tom je trenutku shvatio da ako se sviđa djevojci njegov ulet bit će potpuno zanemaren, ma koliko glupav bio.
I time je otvorio još jednu stranicu u muško-ženskim odnosima, i čitao je, što je najbolje. Sva ona 'silovanja' o načinima kako prići djevojci izgubili su se negdje daleko, zajedno sa starim Damirom. I naravno da je otišao još jedan korak dalje, nije si mogao pomoći, podizanje ega od strane zgodne djevojke ipak je bila kap koja je prelila čašu. Pomaknuo je Ivanu za još jedan sat.

Ponovno je manevrirao savršeno, ljubio kako treba i gdje treba. Dodiri su bili mekani i nježni, sirovi i snažni, baš kad je trebalo i kako je trebalo. Ispreplitali su se, uživao je, snovi su postali stvarnost. Sve dok...

(Šteta što mu kurac nije ko Josipu)

- Molim, ha?

- Ha?

Shvatio je da je opet čuo njene misli, ali mu one nisu odgovarale. Udarac na ego, pad s 25. kata.

(O ne, znala sam da je sve to samo kenjanje, još jedan mamin sin ili peder...pa do kad?! Ajde, prodaj mi priču kako ti se to nije nikad prije dogodilo pa da ti zviznem šamar.)

- Ovaj, muči me problem kad imam kondom, znaš... Zna mi se to dogodit. Bio sam ti u vezi dugoj donedavno pa ih nisam dugo koristio...

- Nemoj mislit da ću ti dat bez.

(Gle, ponoć je, sad će počet "Sex i grad".)

- A gle, ako želiš mogu ja i otić, vidim da se mrgodiš nekaj. Možemo se nać koji drugi put ak te je sad prošla volja.

(Dobra ideja, otiđi, Josip će doletit za pol sata, čim mu se javim.)

- Ma ne, ostani, što sad, dogodi se. Napravit ću kavu, čaj, hoćeš nešto?

(Samo me nemoj gnjavit da stavljam vodu...)

- Ajde, daj kavu.

Poludio je zbog onoga što je čuo i dok ju je čuo kako psuje putem do kuhinje obukao se i otišao - k Ivani. Poput pokislog štenca. Nije znao da li da plače pred njom i moli za oprost ili je samo tražio utočište, melem na rane koje je primio.

- Hej, oprosti, malo su me Žac i Dombač zadržali, jedva sam im pobjegao...

(Pijan je..)

- Ma nisam pijan, kaj ti je? Popio sam dve pive jebote. Sorry kaj sam sjebao. Evo, kupio sam na benzinskoj kikiriki... I pive, al njih ću bacit, okeeej

(Ovak zbunjen nisi bio otkad sam te uhvatila kak gledaš pornjavu mog starog)

- Koje borbe u glavi imaš, di se tog sjetiš. Nisam zbunjen neg mi je malo teže prešaltat se na ovo kaj sad imamo. Prije bi zakasnio i kaj sad, zakasnio sam... Al sad si mi curka, jel, moja mala, puca, sinjorina, bu bu bu.

U sekundi je shvatio kako lako može manipulirati Ivanom i koliko lako može potisnuti što je učinio, ali jednako je tako i shvatio kako su situacije u kojima manipulira i potiskuje sve češće.

- Voljela bih da se i ja mogu zavući tebi u misli ponekad, znaš?

- Vjeruj mi, ne bi ti bio takav gušt kako se čini.

(Toga se i bojim...)

Prešutio je njene posljednje riječi... Odnosno misli.

* Nastavak za tjedan dana

srijeda, 06.10.2010.

Ako si dovoljno pijan želje će ti se ostvariti

Što žene vole (1)

Nije ovo priča kao ona u filmu s Melom Gibsonom... O, nikako! Ovo je jednostavna priča o čovjeku kojemu se ostvarila želja. A treba paziti što želimo jer možda se i ostvari!

A znate nas muškarce, rijetko razmišljamo glavom... I svi smo barem jednom u životu poželjeli što? Pa da možemo čuti što žene misle. Naravno, neki luzeri bi voljeli biti nevidljivi, ali to je već voajerizam. Prostom logikom jasno je kako uz sposobnost upijanja svih ženskih misli dobivamo i sposobnosti drugih oblika. Primjerice, sex u kojem smo bogovi.

- Da, to želim!

Rekao je muškarac iz ove priče kad mu je došao odrpani klošar luđačkog osmijeha pred lice.

- Jesi li siguran mladiću? Moraš biti iskren, tek tada ću se osloboditi kletve.

Nije mladić oklijevao, a nije se u onako pijanom stanju niti pitao zašto duh ne izlazi iz boce već ima u ruci bocu jeftine travarice.

- Naravno da sam siguran, želim čut' kaj žene misle, želim jebat!

- Onda neka tako i bude. Popij gutljaj iz ove boce i upamti, kad čovjek umire zadnji osjet koji izgubi jest sluh....... bla, bla, bla.........

Nije ga razumio, a niti slušao više, samo je popio iz boce koju trijezan ne bi niti pogledao, kao što ne bi niti razgovarao s i više nego prljavim klošarom.

Sutradan je stiglo ubrzo, a stigla je i glavobolja. Mladić se jedva ustao, otišao do kupaone i u prolazu vidio majku.

- Bok mama - rekao je hrapavim i usporenim glasom.

- Bok Damire. (Jesi li se naspavao, ha ti protuho nezaposlena, do kad ćemo te uzdržavat?!)

- Ha? Kako to misliš, kaj sad, pa jesam išao na onaj razgovor za posao?

- Molim, što pričaš? Mamuran si - odgovorila je majka uz blag osmijeh.

Zbunjen, misleći da mu se pričinjava otišao je u kupaonu, umio se, a na povratku opet čuo majku.

(Moram se brzo sredit za kavicu s Mirjanom, danas je u popodnevnoj smjeni onaj macan)

- Mama?! Kaj pričaš ti?!

- Što ti je danas, pa nisam ništa rekla.

Damir je samo gledao, kimnuo glavom i vratio se u sobu. Pokušavao se sjetiti gdje je zaradio taj herpes na usnici, ali jedino što je vidio u magli bio je nekakav klošar, nejasna prikaza.

- Koja mi je rekla da ću čuti misli ženama!!!!!!!

U nevjerici je pohitao na cestu, majka ga je samo promotrila pogledom. Čim je izišao van čuo je susjedu kako gunđa, ali bez da pomiče usnama. Odjurio je do Ivane doma, čudnjikave prijateljice koja ga čak i ne okarakterizirao ludim zbog onoga što će zatražiti.

- Gledaj me i misli o bilo čemu!

(Opet je u luđačkoj fazi...)

- Paaa...

- "Opet je u luđačkoj fazi" si rekla!

(Molim?!)

- "Molim" si rekla!

- Zamisli neki broj!

(74)

- 74!

- Damire, kako to radiš, šta je ovo, neka skrivena kamera, neki glup trik?! Debilu, ne podjebavaj me tak!

- Ne znam što mi je, jučer mi je neki klošar došao i rekao da ću čut ženama misli ak popijem neku njegovu cugu!

(Možda da pozovem Hint)

- Ma kakva Hitna, ovo je za Muldera jebote...

Ivana je promatrala u nevjerici Damira i bojala se, polako je shvaćala da čuje sve što joj se mota po glavi, a niti ne zna da je do maloprije provodila vrijeme sa svojom najdražom igračkom, i da nije dovršila posao. A on je stigao tako sladak kao i uvijek... Izgubila se u mislima...

- Ivana, znaš... Sve ovo kaj si zamislila sam upravo čuo... Vidio... Doživio...

Mladim pohotnicima koji otkriju kako su jedno drugome predmet požude ne treba mnogo. Nije trebali niti Ivanu i Damiru, prepustili su se strastvenom užitku, koji je bio poseban ponajviše iz razloga što je Damir doslovno ulazio u Ivanine misli....

* (nastavak za tjedan dana)