Procvjetaju u određeno doba godine, odlično izgledaju u određenim trenucima, jako fino mirišu kad se žele pokazati. Ali imaju i trnje, imaju i boje. Ljubomorni su, zli, prepuni ljubavi i mladenačke energije. Sve ovisi. Šteta je što nisu sve to uvijek u isto vrijeme.
Kod ljudi ne postoje godišnja doba, samo raspoloženja, određena drugim ljudima. Ljudi se ne snalaze među ostalim ružama i ne vole baš svakog bumbara koji želi sletjeti na njih. A onda se zatvore. I vlada trnje. Nisu više finog mirisa i nemaju boja. Tek tu i tamo provire kako bi provjerili zna li tko još da postoje.
I uživaju u tome, mirišu samima sebi, dive se sami svojim bojama, uvjereni da nitko drugo to ne može.
Post je objavljen 19.10.2010. u 03:35 sati.