Ge točka

srijeda, 29.09.2010.

Behind Blue Eyes

- Gospodine Rodin, jeste li spremni za terapiju? Gospodine Rodin???

Neobrijani muškarac gledao je kroz doktora kao da ga nema. Povukao je posljednji dim cigarete i kimnuo glavom., bio je spreman.

- Je li sve prema planu, djelujete mi kao da se nećkate.

- Samo vi radite što trebate.

Uz pratnju policije doktor i pacijent ušli su u hladnu prostoriju, kroz koju je prolazilo svega trunčica svjetla, taman koliko treba da se naziru obrisi lica triju osoba. Doktora, Rodina i policajca koji je ih je brižno čuvao. Upalili su lampu, ali uperenu prema stropu jer tako je Rodin htio.

- Onda, jeste li razmišljali o svemu intenzivno? Branite se neuračunljivošću?

- Ne branim se nikako. Došao sam na razgovor da mi napokon ostavite moj mir. Naškrabajte to što imate i idem. Ali reći ću vam sve, vi ste taj koji se treba pripremiti.

- Ma u redu je, nisam...

Uz pomalo posprdni smijeh je krenuo doktor, dok nije prekinut. Rodin mu se unio u lice.

- Krenite s pitanjima, nisam se ovdje došao zabavljati. Nemojte da od oruđa mog mira postanete predmet mog bijesa.

Policajac se primio jednom rukom za walkie-talkie, a drugom za pendrek. Doktor ga je pogledao i kimnuo glavom kao znak da je sve u redu. I počelo je.

- Krenite otkud vas je volja, ali najbolje bi bilo da se odmah na ključni trenutak prebacite, osjećaje koji su vas ispunili, misli koje su vam se vrtile kroz glavu, tr...

Doktor je opet prekinut.

- Vrtio mi se cijeli život, ispričat ću vam sve.

- Moja priča nije priča o nesretnom dječaku iz siromašne obitelji, u siromašnom dijelu grada. Ne, bio sam u predivnoj obitelji, ugodnom dijelu grada. Imao sam sve. Osim sposobnosti prosuđivanja u ključnim trenucima. Ali nisam imao ni sreće. I možda mi je nedostajao trunkicu razumniji otac.

Posegnuo je za cigaretom, pokazao prvu emociju, doktor je nije ispustio.

- Otac? Zašto? Tukao vas je, zlostavljao, bio je alkoholičar?

- Ne. Ajde prestanite s tim šablonskim frojd sranjima i slušajte me. Moj je otac bio dobar čovjek, niti nas je tukao, niti je bio alkoholičar. Samo je trebao biti razumniji u jednom trenutku...

Vedran Rodin rođen je sredinom 70-ih u dobrostojećoj obitelji, u finom dijelu grada. Imao je mlađega brata, svega dvije godine, imao je psa Grunfa, imao je sve što prosječni klinac može poželjeti. Nije briljirao u školi, ali nije niti bio škart, uvijek se snalazio improvizacijom. Jednostavno je školu stavljao u stranu kako bi stigao raditi ono što ga zanima. A što može zanimati 12-godišnjaka nego nogomet, jurnjava na biciklu, poneka nevina tučnjava, prve šetnje kvartom i slanje ljubavnih pisama...

Sve do jedne večeri...

* ostatak skinite OVDJE ako vas zanima jer je priča na ukupno devet stranica

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.