Ge točka

nedjelja, 21.03.2010.

Žao mi je... Ne, žao mi je tebe

Ljudi su tako čudne biljke, vrlo izokrenute. Rijetko ćete se puta sresti u životu sa situacijama kad su okrenuti na pravu stranu. Pažljivi su kada ne bi trebali biti, nepažljivi kada ne bi trebali biti, a uvijek kad učine nešto krivo odmah žale. Ne jer im je iskreno žao već zato što nekoga povrijede, ili misle da povrijede.

Upravo je taj "žao mi je" najspecifičniji i najbesmisleniji. Uzmimo primjer dvoje ljudi. Muško. I žensko. U vezi. Jednome od to dvoje "zavezanih" sine odjednom kako sve skupa ne funkcionira. Naravno, protiv sebe ne možeš, tako ti je to. Naravno, svaki pokušaj objašnjavanja zašto to ne ide drugoj strani bit će nedovoljan jer još su u fazi ekstaze i zadovoljstva drugom osobom.

- Ne ide više, jednostavno ne mogu, u meni je problem. Žao mi je.

Eeee, tu smo. Ne, trebalo bi reći "žao mi te je". Jer, žaliti za nečim što proizlazi iz tebe je neprirodno. Zamislite se samo i zazvonit će u glavi.

- Žao mi je.

Kaže vozač koji se svjesno opio i nekoga pregazio. Kaže nogometaš koji je nekome slomio nogu svjesno podigavši džon kopačke. Kaže šef koji zaposleniku ne daje plaću. Kaže muškarac koji je uhvaćen u prevari.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.