Ge točka

utorak, 08.12.2009.

Rođenje švicarskog Thompsona

Poglavlje prvo - Dolazak Hrvata



Bješe godina 2000. i pokoja, dvoje mladih doseljenika iz neke tamo male zemlje koje sputavaju okovi prošlosti zaputili su se u bolji život. Mladi par je bježao od svoje prošlosti, odnosno budućnosti, ljudi koji su ih okruživali imali su razne planove za njih, koja im se nisu svidjela. Švicarska je izgledala kao obećana zemlja, neutralna i čista, neopterećena.



Pogodno mjesto za dijete, koje je stiglo u tako zdravoj atmosferi na zdrav način. Sreća na svakom koraku, bez obzira na neke loše vijesti iz domovine koja je već daleko, daleko iza njih. Ipak, jedne večeri dok su zvijezde snažnije no ikad obasjavale nebo stigli su nenadani posjetitelji, njih trojica. Nosili su darove.



Ljubo je donio zastavu, Mate kapu, a Miro mač. Poželjeli su djetetu sve najbolje, nisu si mogli pomoći jer poštovanje se mora iskazati, čak i uz činjenicu da su u Švicarsku stigli bez znanja ikoga, pa i tamošnjih vlasti.



- Golim sam ih rukama mogao zadavit', kako su se usudili nakon svega doći ovdi?!



Poludio je Petar od svega, ali Dunja ga je smirivala, kazala je kako su otišli i kako se više neće vraćati. Za svaki slučaj, Petar je promijenio adresu ponovno, odveo je Dunju i malog Philippea na sjever prema Baselu. Darove nije bacio iz nekog sentimentalnog razloga već ih je spremio u kutiju i odlučio pospremiti negdje gdje ih nitko neće vidjeti.



Philippe je rastao udaljen od prošlosti, ali roditelji svjesni mnogih upita tu i tamo su ga učili neke običaje njegove pradomovine. Pričali su isključivo na francuskom i njemačkom kako ipak ne bi dječarac bio previše u doticaju sa svime od čega su pobjegli. Deklarirali su se kao Švicarci, malac nije imao dvojno državljanstvo, a razne udruge iz dijaspore, koje vraćaju ljude u mjesta iz kojih su pobjegli iz ovog ili onog razloga, izbjegavali su kao sotonu osobno.



Malac je rastao i umjesto da se bavi sportom kao što je otac Petar želio iskazivao je mnogo zanimanja za čitanje, ponajviše povijesnih knjiga. Uz to je pokazivao određeni dar za pjevanjem i sviranjem.



- Dunja, isti je on, isti su, ne smijem mu dozvoliti da pjeva, jednostavno ne mogu!



* Nastavak slijedi (kompletan tekst možete skinuti OVDJE)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.