Ge točka

četvrtak, 03.12.2009.

Smrt Karla Marxa

Nastavak (cijelu priču možete skinuti OVDJE)


... Marx i Engels vode sa sobom malog Webera...


Poglavlje peto



Osjetio je očinsku ljubav prema Maxu. Ipak, Karl je imao sedmero djece, a od toga jedno izvanbračno sa svojom pomagačicom u kući (tako je volio kazati jer besklasno ne poznaje sluge), Helenom (palilo ga je to ime) i očinski instinkti su mu bili itekako izraženi. A i silno je želio vidjeti Maxovu majku nakon toliko godina.



- Upadaj mali.



Max je ušao u kočiju i krenuo put Erfurta. Nije bio ni svjestan kako ostarjeli mislilac broji posljednje trenutke. Bila je to godina 1883., Marx je na bini održao svoj posljednji govor, ali nije vidio Helenu, odselila je u Berlin s mužem vijećnikom.



Engels se odlučio povući u samoću, u obitelj i monogamiju ionako nikada nije vjerovao, kao ni u mladom Maxa, koji je energično ulazio s njime u rasprave samo kada je trebalo opovrgnuti sve što su on i veliki mu prijatelji zagovarali cijeli život.



- Ne vjeruješ u monogamiju, vjeruješ u besklasno... To je nemoguće! Ševio si gdje i koga si stigao, ali nisi mogao sve. Znaš i sam da su stajale u redu, a uvijek si pokoju zakinuo. To nije jednako za sve, a nisu ti ni svi jednaki. Sjeti se priče o onoj debeloj koju odjebao jer je debela. Gdje je tu jednakost, popustio si pred svojim komforom! Zašto onda ne bih i ja popustio?! Zašto da se zadovoljim s malo ako mogu imati puno?! Zašto da se zadovoljim nekakvom jednakošću ako vidim da sam bolji od nekoga?! Zašto da manje sposobne od sebe zavaravam i sebe omalovažavam?! Zašto?! Kakva je razlika između toga što si odjebao debelu žensku i toga kaj ja odjebavam dati svoj dio nekome tko taj dio nije sposoban zaraditi sam?!



Engels se nije mogao nositi sa sipanjem žuči ovog elokventnog mladića. Najgore je što je znao da mali ima pravo u većini stvari. Samo ga je gledao tužnim pogledom...



- Friedrich, ja volim Karla i tebe, ne omalovažavam vas, ali zapto ne proširite vidike, zašto ne želite shvatiti da će se vaše ideje jednoga dana okrenuti protiv vas, da će ih ljudi izmanipulirati. Pogledaj to ovako. Zašto bi se ona debela žena dovela u red ako bi znala da na temelju jedne ideje može dobiti onoga kojeg želi, onoga koji bi joj u normalnim okolnostima bio nedostižan? Sada prebaci to u ljudsku stvarnost...



Engles, pametan i obrazovan, čovjek koji je znao oko dvadeset jezika, na svima je razmišljao, na svima se prisjećao svih mjesta koja je obilazio. Sjetio se Lenjina i onog Staljina za vrijeme boravka u Rusiji i shvatio da bi mali uistinu mogao pogoditi bit.



- Mali, nastavi se zalagati u ono što vjeruješ, bez obzira uvjeravali te da nisi u pravu ili ti pljeskali. Samo idi naprijed. Moj put je gotov.



Kazao je i otišao, nije se dao nagovoriti, Max je morao dalje sam. I nastavio je, 'trubio' je o tome kako se Marx prevario, ali kako je bio na pravom putu, davao je argumente o tome kako bi najbolje bilo da se Njemačka ugleda na Englesku i da se ukine monarhija. Nije nalazio na mnogo razumijevanja, ali niti na mnogo otpora.



- Možda je zato nedorečen, bez pravog otpora i kritike ne može snažno zastupati svoje stavove, ne osjeća da se mora braniti, da ih mora čuvati. I zato je postao nekak mlak. Možda mu je trebao netko kao ja, a bio je na pravom putu. Ona dva luda Rusa mogla bi preokrenut svijet naglavačke, a za sve će kasnije okrivit Karla. Kaj ako se pojave slični njima. Mali toliko daleko ne ide u razmišljanju, možda je i oko toga u pravu, možda se svijet razvodnio kao i on? Da, možda sam ja samo ekstrem, kako bi netko mogao ubijat u ime Karlovih riječi, to je nemoguće!

* Nastavak slijedi

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.