...Samo radi tog sna živjeti cu...

utorak, 22.05.2007.

...Neki moj svijet...

onak...neznam...pozdrav svim ljudima koji još imaju strpljenja samnom i uspjevaju me čitati iz dana u dan a ja baš rjetko kada uhvatim vremena i posjetim vas...sorry zbog toga i nadam se da ću brzo uhvatiti vremena i naletiti do vas svih...onak ja vam u zadnje vrijeme pokušavam biti samostalan i izbjegavam neke gužve i društva...neznam samostalan i sam baš želim biti zadnjih dana jer svi mi nekako idu na živce...ne svi ali tako nekako...pokušavam se tiho udaljiti od nekoga ili nečega i onako neprimjetno nastaviti sam biti...neznam odgovara mi tišina i samozatajnost...to je valjda zbog moga posla...onak po cjele dane moram slušati svakojake priče i probleme...onak ok je to sve, ali ponekada i previše za mene...i zato me možda ponekad budete vidjeli u gradu negdje kako sam sjedim i pijem kavu, a ja baš to i želim biti...sam...neznam možda nije baš lijepo od mene to što se tako ponekada ponašam ,ali takav sam i točka...neznam dosta sam se promjenio otkada radim u goldu...totalno sam nešto drugo...i ponašanje mi je nekako ozbiljnije...nisam želio takvu promjenu ,ali kao da sam se malo uozbiljio...kao...ono moš si mislit...ma da jesam definitivno...situacija je konfuzna i suviše nerealna u mom životu i nikakva cura nije uletila baš u moj život ...da možda i je jedna ,ali ponaša se kao da joj je baš svejedno...ali neka opet mogu citirat gibu...ovo mi je škola...nema veze...bit će i gorih stvari...inače kakva je situacija kod mene to s tom curom je sitnica...ali ništa za to...sada samo želim biti sam u nekom svom nerealnom svijetu i slušati samo zvuk tišine koji je jednostavno nešto kao san...uživam u tom snu i samo još mogu reći...samo radi tog sna živjeti ću...

...pitam se dali mi svi isto vidimo...

22.05.2007. u 02:01 • 29 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.05.2007.

...Glupi novi ostp ...

onak pozdrav...evo odlučih da napišem nešto novo i malo veselije...samo šta je to tolko veselo i zanimljivo kod mene...možda svi oni moji super gosti i cure koje dolaze u Gold iz dana u dan ...sve one što piju cappucino od čokolade ili možda one tri prasice...da super ste mi sve cure...onak ono što je odlično i što me iz dana u dan čini veselim i sretnim...a sve ono drugo što se nevidi ...tj...ono iza šanka sve je tako zlo i naopako....neću o tome jer ipak bi ovo trebao biti veseliji ostp...neznam stvarno neznam kako da pišem nešto veselo kada nije...ali nema veze probat ćemo nešto smuljat...kada gledam sve te svoje goste...neki su mlađi ,neki ne...dovoljan je samo pogled i odmah znaš šta će ti reći...mislim za ovaj moj posao konobara trebaš biti i psiholog i moraš uvijek slušati svakojake priče iz živote ljudi ...onih koji ti pričaju o svemu i svačemu...sada opet nemožeš biti nepristojan i okrenuti se nego moraš slušati tog nekog što ti priča i samo klimati glavom da neispadne da ga neslušaš...da strava...neznam šta da kažem i pišem...onak inspiracija mi baš i nije neka danas...uglavnom ono što ću reći je da volim svoj posao i da ću ga i dalje raditi što bolje mogu...pozdrav i naletite u gold jer tamo me možete pronaći...pozdrav od mene...

samo radi tog sna živjeti ću...

...neznam zašto sam stavio ovu sliku...

17.05.2007. u 12:03 • 22 Komentara • Print • #

petak, 11.05.2007.

...Trag mene...

Onak neznam...razmišljam...kao što rekoh stotinu puta već prije ne nisam u badu samo živim takav čudan život...mislim sve je to kod mene tako zamršeno i isprepleteno u milion nekih sitnih i nevidljivih stvari...onak otkad pišem ovaj blog živim nekako difrent, samozatajno i dosta izolirano... većina od vas me nepozna ,ali može saznati nešto više o meni putem bloga...pišem sve ovo o sebi samo zato da se nekome možda obratim...jer ono bad je kada se ponekada nemaš kome obratiti...a ovaj moj blog je uvijek tu i trpi sve ove moje ostpove i kontam da i on ponekad ima prigovor na sve to što se događa oko mene...onak znate onaj feeling kada se jednostavno nemožete spojiti na net ili vas izbaci sa bloga baš kada ste napisali novi ostp...da stvarno ni njemu nije lako...ne nisam sada samo onaj neki tamo u prolazu...sada sam kao neki svoj writer sa vlastitim glasom kojeg netko možda i čuje...ovo što pišem to je ono duboko u meni...ono što nitko nevidi...i kada ja više nebudem ovaj ovdje sve će to ostati iza mene na ovom mom blogu i iz tog svega će se vidjeti da sam ipak i ja bio negdje ovdje...onak ostavljam trag sebe...svaka priča,događaj...poneki lijepi i poneki tužni ostp....neznam sve je to tako isprepleteno u niz događaja iz života mene i vas...nije kod mene ništa tako crno kako to doista zvuči na ovom mom blogu...ipak treba živjeti sa svim tim teretom kojega donose svakidašnji problemi svuda oko nas...neznam neprolazi svaki dan ono sa smajlićem na licu...ponekada samo želimo da nepostojimo, da nas nema da smo samo bezdan onoga što nevidimo...da mi smo svi sasvim obični ljudi koje se nalaze u klupku ničega ,izolirani od svega...onak svi mi čekamo da se to isto možda i odmota i pokaže nam pravi put...samo put za kamo...i kada izađemo iz tog vrtloga života stojimo na raskrižju i opet biramo pravi ,iskreni put jer sve je tako kao u nekoj glupoj igri...neprestano smo tu negdje i vrtimo se u krug i nikako da izađemo iz svega toga...ali ništa zato jer svi smo mi sasvim obični ljudi...

...samo jedan dio mene...

vi ste junaci ...da ljudi vi ste junaci svaki dan...
...neznam ovo biješe neka moja luda izreka posvečena svima vama...

...samo radi tog sna živjeti ću...

11.05.2007. u 00:07 • 30 Komentara • Print • #

srijeda, 02.05.2007.

...Umoran Sam od Života...

onak...neznam pozdrav svima...mislim slušam green day sada i razmišljam onak o čemu da ja to pišem...možda da napišem nešto drugo... slično onome što je...a ne ono što mislimo...onak ja...osjećam se kao da padam sa 798 kata neke zgrade u duboki ponor...i baš se ne snalazim ovako viseći prema dolje neprihvatljivom brzinom...ovako iscrpljen i umoran pokušavam si pomoći nekako grabeći rukama po zraku...otpor vjetra pri toj brzini je totalno protiv mene...neznam stvarno neznam...sve je tako protiv mene...pokušavam se nekako izvući iz svega toga uvjerujući samoga sebe da sve ovo što se događa je možda samo ružan san...onak želim ignorirati sve loše što se događa oko mene...onak lebdim i gledam dolje ,ali nevidim tlo i ono što me čeka tamo dolje...sve je tako mutno i nepredvidljivo...vidim neke vesele boje...to su svi oni oko mene koji mi uvijek vraćaju osmjeh na lice...svi oni moji frendovi koji me posjećuju i te tri debele...da one se prepoznaju...

...baš sam premoren...

...neznam ok je posao ,ali tako je naporno...nemam vremena za ništa više na ovom svijetu...nemogu ni na onu kavu, pa ni na trening,a ni na tekme...ma baš ništa nestignem...a najviše mi je krivo što na blog nestignem...jednostavno ova moja iscrpljenost ubila je u meni ono moje nešto koje mi tako fali...ono svoje neprestano surfanje po netu i ostavljanje komentara vama koji me posjećujete...a i vama koji nikada niste...nezamjeram vam ako me neposjetite ponekad...jer ni ja nestignem sve vas...i zato mi je žao...onak neznam kolko ste vi svi shvatili ovaj moj ostp , ali nadam se da jeste...onaj moj pad u ponor sa tam neke zgrade je neka moja fizička snaga koja se gubi postepeno...crpim zadnje rezerve...potreban mi je san...

...samo radi tog sna živjeti ću...

...pozdrav sister i svima vama...

02.05.2007. u 20:04 • 55 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (19)
Veljača 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Svašta , nešta...ono što volim ja i moji frendovi...i puno Kurt Cobaina i Nirvane...neznam...onak očekujte neka moja razmišljanja o svemu što nas okružuje...i da ako pisem crno ,neosjecam se bas tako...ja sam samo prijatelj...jedan od onih u prolazu...

...life is one stupid game...

Free Hit Counter
...broji od 10.12...

...trenutno vas je...

...Nešto o meni...Nirvani...

Ja sam Netko tko pokusava saznati zasto sam jos uvijek na ovom svijetu... Grube...Neznam dali netko i zna moje ime...Obožavam Nirvanu...i Kurt Cobain mi nešto znači u životu...Jednostavno je poseban...U zadnje vrijeme mi bas neide i jako sam usamljen...da jeben je zivot kada te nitko nerazumije...

...KURTOVO OPROŠTAJNO PISMO...

...Dolazeći iz usta iskusne budale koja bi očito radije bila
uškopljena,infantilno gundalo,ova poruka bi trebala biti jednostavna
za razumjevanje.
Sva upozorenja iz 101sati punk-rocka tijekom godina.
Pošto se ispostavilo da je moj prvi susret s etikom
koja podrazumjeva neovisnost i suočavanje s vašom zajednicom
bio vrlo istinit.
Nisam osjetio zadovoljstvo slušanja i stvaranja glazbe,
niti čitanja i pisanja već dosta godina,
dok ovo pišem osjećam,neizreciv sram što tako mislim.
Na primjer dok smo u backstageu,svijetla se gase,
a u publici počinje manijakalna galama,i sve to na mene ne utječe
onako kako je utjecalo na Freddiea Mercurya,koji je to volio,
osjećaj da vas publika voli,obožava...
Divim mu se, i zavidim na tome...
Činjenica je da vas ne mogu zavaravati.Nikoga od vas.
To jednostavno nije pošteno ni prema vama,ni prema meni.
Najgori zločin koji mogu zamisliti bio bi da opelješim ljude
pretvarajući se da se stopostotno zabavljam...
Ponekad mi se čini da bih trebao zaustaviti vrijeme prije nego što izađem na scenu.
Pokušao sam sve što je u mojoj moći da to cijenim,i ja to zaista cijenim,
Bog mi je svijedok,ali to nije dovoljno.
Cijenim činjenicu da smo ja i mi zabavili puno ljudi i ostvili utjecaj.
Sigurno sam jedan od onih narcisa koji cijene stvari tek onda kad one nestanu.
Preosjetljiv sam...
Treba mi da malo odrvenim kako bi povratio entuzijazam koji sam imao kao dijete.
Tijekom tri posljednje turneje imao sam puno više razumjevanja za sve ljude
koje osobno poznajem,kao i za fanove naše glazbe,ali i dalje ne mogu
prijeći preko frustravije,krivice i empatije koju osjećam prema svima.
Postoji dobro u svima nama,i jednostavno mislim da previše volim ljude.
Toliko puno da me čini jebeno tužnim.
Tužnim,malim,osjetljivim,nezahvalnim,Ribom,Isusovim čovjekom.
Zašto jednostavno ne uživaš u tome?
Ne znam. Imam boginju od žene,koja krvari od ambicije i empatije,
i kčerku koja me previše podsjeća na ono što sam nekad i sam bio.
Puna ljubavi i radosti,ljubi svaku osobu koju sretne,jer su svi dobri
i neće ju povrijediti.
To me užasava do te točke da jedva mogu funkcionirati.
Ne mogu podnijeti da će Frances postati jadni autodestruktivni rocker,kakav sam ja postao.
Ide mi dobro,vrlo dobro,zahvalan sam,ali od sedme godine,
ja mrzim cijelo čovjećanstvo. Samo zato što se čini tako jednostavnim da se ljudi slože,
da imaju empatije. Empatije!
Samo zato što previše volim ljude i suosjećam s njima,predpostavljam.
Hvala vam svima,iz dubine mog izmućenog zapaljenog želuca za vaša pisma i brigu
zadnjih nekoliko godina.
Ja sam jedno pretjerano nepouzdano i razmaženo djetešce!
Više nemam strasti, i zato zapamtite,bolje je izgorjeti nego izblijedjeti!
Mir,ljubav,empatija. Kurt Cobain.
Frances i Courtney,bit ću na vašem oltaru...
Molim te,Courtney,nastavi dalje zbog Frances,zbog njezinog života
koji će biti mnogo stetniji bez mene. Volim te...

...Princess and her prince...

i feel so alone without you
the human beings are so cruel
i am sitting in this corner
crying

i am remembering all those hapy moments
why are you so pathetic
you had to leave me now

now when is so hard to subsist alone
i always had you by my side
and now i have an empty memory

i have only a shadow wich name i say a thousand times a day
a only have thoughts....an empty thoughts

when i was a little girl my mother told me story about a prince on white horse
and he was happy with his girlfriend
she never told me that a prince will die

now when my prince is gone i see that that was just some fairytale
he left his princess all alone
oh mommy! make that fairytale real
bring my prince back to life...

...od Luce za mene...

...pitam se o čemu razmišlja...

...ono što je najviše volio...svirati...

...1967-1994...

Nirvana - The man who sold the world

We passed upon the stair
we spoke of was and when
although I wasn't there
he said I was his friend
which came as some surprise
I spoke into his eyes
I thought you died alone
a long long time ago

oh no
not me,we never a lost control
you're face to face
whit the man who sold the world

I laughed and shook his hands
and made my way back home
I searched for form and land
for years and years roamed
I gazed a gazely stare
At all millions here
I must have died alone
A long long time ago

who knows; not me
I never a lost control
you're face to face
with the man who sold the world...

About A Girl

I need an easy friend
I do with an ear to lend
I do think you fit this shoe
I do won't you have a clue
I'll take advantage while
You hang me out to dry
But I can't see you every night
Free

I'm standing in your line
I do hope you have the time
I do pick a number too
I do keep a date with you

Come As You Are

Come as you are, as you were
As I want you to be
As a friend, as a friend, as an old enemy
Take your time, hurry up
The choice is your, don't be late
Take a rest as a friend as an old memoria
Come dowsed in mud, soaked in bleach
As I want you to be
As a trend, as a friend, as an old memoria

And I swear that I don't have a gun
No I don't have a gun...

...Nirvana...

Jesus Doesn't Want Me For A Sunbeam

Jesus, don't want me for a sunbeam
Sunbeams are never made like me
Don't expect me to cry
For all the reasons we have to die
Don't ever ask your love of me

Don't expect me to cry
Don't expect me to lie
Don't expect me to die for me

Something In The Way

Underneath the bridge
Tarp has sprung a leak
And the animals I've trapped
Have all become my pets
And I'm living off of grass
And the drippings from the ceiling
It's ok to eat fish
Cause they don't have any feelings
Something in the way...

Plateau

Many a hand has scaled the grand old face of the plateau
Some belong to strangers and some to folks you know
Holy ghosts and talk show hosts are planted in the sand
To beautify the foothills and shake the many hands
The nothing on top but a bucket and a mop
And an illustrated book about birds
You see a lot up there but don't be scared
Who needs action when you got words

When you've finished with the mop then you can stop
And look at what you've done
The plateau's clean, no dirt to be seen
And the work - it was fun

Well the many hands began to scan around
for the next plateau
Some said it was in Greenland and some say Mexico
Others decided it was nowhere except
for where they stood
Those are all just guesses
Wouldn't help you if they could

Oh Me

If I had to lose a mile
If I had to touch feelings
I would lose my soul
The way I do
I don't have to think
I only have to do it
The results are always perfect
But that's old news

Would you like to hear my voice?
Sprinkled with emotion
Invented at your birth

I can't see the middle of me
My whole expanse I cannot see
Formulate infinity
Stored deep inside me...