Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/grube777

Marketing

...Trag mene...

Onak neznam...razmišljam...kao što rekoh stotinu puta već prije ne nisam u badu samo živim takav čudan život...mislim sve je to kod mene tako zamršeno i isprepleteno u milion nekih sitnih i nevidljivih stvari...onak otkad pišem ovaj blog živim nekako difrent, samozatajno i dosta izolirano... većina od vas me nepozna ,ali može saznati nešto više o meni putem bloga...pišem sve ovo o sebi samo zato da se nekome možda obratim...jer ono bad je kada se ponekada nemaš kome obratiti...a ovaj moj blog je uvijek tu i trpi sve ove moje ostpove i kontam da i on ponekad ima prigovor na sve to što se događa oko mene...onak znate onaj feeling kada se jednostavno nemožete spojiti na net ili vas izbaci sa bloga baš kada ste napisali novi ostp...da stvarno ni njemu nije lako...ne nisam sada samo onaj neki tamo u prolazu...sada sam kao neki svoj writer sa vlastitim glasom kojeg netko možda i čuje...ovo što pišem to je ono duboko u meni...ono što nitko nevidi...i kada ja više nebudem ovaj ovdje sve će to ostati iza mene na ovom mom blogu i iz tog svega će se vidjeti da sam ipak i ja bio negdje ovdje...onak ostavljam trag sebe...svaka priča,događaj...poneki lijepi i poneki tužni ostp....neznam sve je to tako isprepleteno u niz događaja iz života mene i vas...nije kod mene ništa tako crno kako to doista zvuči na ovom mom blogu...ipak treba živjeti sa svim tim teretom kojega donose svakidašnji problemi svuda oko nas...neznam neprolazi svaki dan ono sa smajlićem na licu...ponekada samo želimo da nepostojimo, da nas nema da smo samo bezdan onoga što nevidimo...da mi smo svi sasvim obični ljudi koje se nalaze u klupku ničega ,izolirani od svega...onak svi mi čekamo da se to isto možda i odmota i pokaže nam pravi put...samo put za kamo...i kada izađemo iz tog vrtloga života stojimo na raskrižju i opet biramo pravi ,iskreni put jer sve je tako kao u nekoj glupoj igri...neprestano smo tu negdje i vrtimo se u krug i nikako da izađemo iz svega toga...ali ništa zato jer svi smo mi sasvim obični ljudi...


...samo jedan dio mene...

vi ste junaci ...da ljudi vi ste junaci svaki dan...
...neznam ovo biješe neka moja luda izreka posvečena svima vama...

...samo radi tog sna živjeti ću...


Post je objavljen 11.05.2007. u 00:07 sati.