petak, 30.03.2007.
...Nikad Neznaš...
onak...neznam ,nemam temu za ovaj ostp...možda da pričam o nečemu vezanim uz sebe...neznam stvarno neznam...onak za one koji neznaju imam starijeg brata s kojim se baš i ne slažem nešto posebno...neznam zašto ...možda zato što on ima neki drugi pogled na svijet...uglavnom stariji je od mene 18 mjeseci i totalno smo različiti...mislim i fizički i ovako opčenito...onak ja uvijek kažem da u obitelji koja ima dvoje djece ima jedan brat koji je pametan i kojega cijela familija ono voli, a onaj drugi zločesti i s lošijim ocjenama sam bio ja...neznam njega su uvijek svi hvalili, mislim da mene nitko nije...iako ni ja nisam bio baš neki zgubidan...kada bolje razmislim on je onaj dobar sin , a ja sam onaj koji se je uvijek tukao, pravio probleme i uvijek bio kriv za sve nezgode kod kuće ,iako je većinu tih dječačkih pizdarija moj brat izazvao, a ja nisam smio reći jer bih dobio batina...pa ipak je on stariji...i tako sam vam ja to sve prolazio kao djete...onak baš sam bio kriv za sve...i onaj luster koji sam kao razbio, pa ona susjedova mačka koja je ostala bez repa, pa gume na tatinom autu...pa neznam kolko razbijenih prozora i tanjura...pa i onda kada me je ošišao na nulu dok sam bio mali...neznam meni je dao neke stare škare ,a sebi one s kojim nas je mama znala šišati...sam da znate kako sam izgledao...ko strašilo...pa mi je mama kao popravljala ,(a nije mogla) pa sam morao nositi kapu u vrtić...neznam kolko sam puta dobio po turu zbog njega...
...možda bi se bolje slagali da smo blizanci...
ali polako sam i ja odrastao i nije više bilo svega toga...neznam kao da mi pomalo sve to nedostaje...ti dječački dani kada me je bilo baš briga za sve...neznam iako smo kao mali ja i brat puno toga prošli zajedno i družili se svakodnevno...u zadnjih godinu dvije smo se totalno raširili i neprovodimo baš previše vremena zajedno...samo ponekad kada se svađamo oko kompa ili bilo čega drugoga...onak tko nas nepozna nikada nebi rekao da smo u rodu , a kamoli braća...njegov fizički izgled se definitivno razlikuje od mojega...njegovo ponašanje je nešto kao ozbiljno, dok sam ja totalno nešto treće...u prijevodu on je baš ono normalan ,a ja sam više nekako otkačen tip...tako smo različiti , a tako slični...neznam to nitko nevidi, ali kada ga samo pogledam...onak kada se ujutro probudim i kada ga vidim u kupatilu ispred ogledala kako stoji...neznam način na koji se gleda , na koji pere zube i nešto slično...ono isto kao i ja...slično razmišljamo ,samo što on uvijek ima neke filozofske odgovore na neka pitanja...a ja sve onako baš flegmatično i bez puno razmišljanja...onak imam feeling da on misli da ga nevolim ili nešto tome slično...a baš imam odlično mišljenje o njemu...onak ,pa brat mi je...samo da nebude tako ozbiljan i povučen...možda ga trebam izvest sa sobom van da vidi šta je život...pa ipak sam ja nešto treće...
...pozdrav...
utorak, 27.03.2007.
...Iskreni post...
onak...neznam neka osoba mi se ono povjerila kako ima nekih problema kod kuće...onak starci joj se svađaju...da znam da svi mi imamo taj problem ,ali nitko neželi o tome iskreno i otvoreno pričati...zato ću ja jer me boli kufer za sve...ono koda mi netko može nešto...neznam to je baš onak jebena tema za nas mlade...ostavlja u nama neki neizbrisiv trag u odrastanju...i kako bi onda mi svi bili normalni kada svašta moramo slušati kod kuće...onak moji starci su baš ok ljudi...dobri su prema meni i prema svim mojim frendovima... ali ponekad bih se baš pokopo u zemlju zbog nekih glupih sitnica i svađa koje oni nekada imaju...znam onak da je to tako svagdje ,ali jer baš moraju...oni nemaju pojma da smo tu mi, oni koji najviše ispaštaju i kojima je nekako teško preći preko toga...ta kratkotrajna buka i galama izazvana ničime izaziva u meni neku neugodnost i teško je opisati taj feeling...onak kada to čujem samo odem u sobu i navijem si neku mjuzu jer neželim slušati te gluposti...neznam uvijek im kažem ,ako već imate problema ,pa budite malo tiši...još ako netko naiđe od frendova ono strava jebote...to je sve neki stres za nas...uobičajeno je shvaćanje pojma stres kao nečeg što nas živcira ili zabrinjava...a to je baš ono o čemu ja sada pričam...međutim naše tijelo shvaća pojam stresa mnogo opširnije...onak stres je sve što od nas zahtijeva prilagodbu, svaka promjena u našim životima sada bila dobra ili loša...neznam sve je to nekako unfer prema svima nama...ono to sve nekako negativno utječe na nas...onak zbog tog nekog stresa koje ponekad proživljavamo imamo loš dan i uznemireni smo, nekomuniciramo s nikime...a da nepričam kako to utječe na mlađe populacije...
...kada problemi postanu preteški...
neznam onak razmišljam kako da završim sa ovom neugodnom temom za neke...mislim da svi mi imamo neki sličan problem kod kuće , ali netrebamo se bojati razgovarati o tome...onak društvo ako netko ima neki problem i zeli ga podjeliti samnom može mi se javiti na mail rdc77@net.hr...jer ja sam uvijek spreman pomoći...i neznam sve to je dio života...neki se mogu nositi sa takvim problemima ,a opet neki nezavršavaju junački nego gube se u svemu tome...
...Pozdrav...
nedjelja, 25.03.2007.
...Vrijeme je...
...onak vrijeme je da se krene naprijed i napiše novi ostp...mislim vjerovatno znate svi vi tu pjesmu od majki...neznam maloprije sam došao sa utakmice koju smo izgubili...baš se osječam kao da me je vlak pregazio...neznam boli me svaki mišić...nažalost poštivao sam trenerovu želju da ne pijem u subotu i da nebudem dugo vani...onak bio sam u krevetu u pol jedan...pa nemogu vjerovati da sam ja u subotu došao tako rano kući...ono ja dođem kući, a stara mene pita onak sine jesi ti bolestan...kužiš...kako sam se tako rano vratio...žena nije mogla vjerovati...ali zato je danas dan D...vjerovatno će frend doći po mene , pa idemo malo u grad...ali danas pijem i to ono strava će biti...imam neki ludi feeling da moram to sve nadoknaditi...odlučio sam sve karte baciti na stol i vjerujem da ću uskoro naći neku osobu c...mislim da je stvarno vrijeme da se krene...ono grube stvarno ti treba neko da te sredi malo...
onak tješim sam sebe i kažem si da sam dobra osoba...neznam uvijek sam ja kriv za sve...uglavnom imam baš ok mišljenje o ostatku svijeta i ljudima koji se svakodnevno vrte oko mene...masa njih kojih neznam, pozdravljaju me onak u gradu...a vjerujte mi ja njih ni neznam...samo kakav bi ja čovjek bio kada nebi odvratio pozdrav...ono totalno sam otvorena osoba za sve ljude...najbolji frend koji je uvijek spreman pomoći bilo kome...neznam , ako te neznam zašto ti nebih pomogao , ako sam u mogućnosti...pa ako si pao ...ja ću ti pružit ruku da se digneš...a opet mislim kada meni nešto slično treba baš nema nikoga...nekužim...takva je matematika u mom životu...i sve se nekako vrti oko dva broja koja jednostavno obožavam...mislim na broj 7 i broj 23...neznam kada pogledam na sat uglavnom bude 7 ili 23 minute...možda slučajnost ,a ja mislim da ima i tu nešto...dakle ja sam samo netko tko pokušava biti ispravan kolko može...
petak, 23.03.2007.
...Nešto treće...
onak...evo da ja opet nešto napišem...neznam nešto malo normalnije...mislim onaj prošli ostp ja napišem kako se osjećam...dobro jesam bio malo usamljen , ali znajte to tako ponekad dođe i treba malo čovjeku mjesta da se odvoji od svega na neko vrijeme...znam da razumijete , ali nemorate odmah misliti da sam ono u badu...onak uvijek improviziram kako se osjećam ,a tako se i ponašam...
neznam ja kada sam sam , totalno se osjećam nekako opušteno i jednostavno...jest da ponekad patimo za nekim stvarima i idealima i onda nije baš ok biti sam...jer ako je problem neki veći ,ljudi su skloni koje kakvim glupostima i jednostavno imaju hrabrosti nauditi samome sebi jer se osjećaju neprihvačeno i napušteno...neznam teško je o tome razmišljati...ali meni su svi ljudi jednaki...neosuđujem nikoga po izgledu ili kako je obučen...jednostavno svaki čovjek je lijep na svoj način...onak često susrečemo svakakve kretene i budale koji nam nedaju prostora da živimo...znam da ga je svatko od vas imao u razredu...onak lika koji je maltretirao i provocirao sve razredne frendove...provlačio se kod profesora kao neki odlikaš i bilo je sve po njegovom i jednostavno svojim stavom prema vama pobrao je sve negativne komentare koje ste zadržali za sebe jer ste se bojali reći istinu...onak, neznam takvi kreteni uvijek završe bolje od nas koji se volimo i poštujemo...koji smo dobri jedni prema drugima...samo zašto...život je tako nepošten...
...koji je vaš problem...
onak stvarno nepošten...ali treba imati vjeru u bolje sutra...neznam treba biti uporan...treba živjeti svaki dan kao da nam je posljednji...ono nikad neznaš šta će biti sutra...
neznam naš život se sastoji od mase problema...pa kakav bi to život uopće bio kada nebi bilo nekih negatvnih stvari , uspona i padova...mislim bilo bi jednostavno glupo...uglavnom za svaki problem postoji rješenje , pa tako i za one kretene iz škole koji su imali baš iskrivljenu sliku života...mislim njihov problem je taj što uopće postoje...onak neznam...mogu još samo reći...
...svi problemi su rješivi...
...pozdrav...
četvrtak, 22.03.2007.
...Lonely..
onak...nisam mislio ,ali imam inspiraciju i potrebu pisati ovaj post ili ostp kako ja sam kažem...neznam želim opcenito reći nešto o sebi i nekim bivšim ljubavima...odnosu sa njima i o tome kako sam usamljen u zadnje vrijeme...ne neću ih imenovati, ali zašto se meni uvijek svidi neka kriva osoba...nerazumijem...onak uvijek se nađem u nekom dobrom društvu i sve je tako idealno...upoznam neku curu...neznam sve je tako odlično da nemože biti bolje...onak taj felling znate kada ste sigurni da se nekom sviđate , a i ta osoba vama...a onda poslije saznate da je taj neko zauzet...bezobzira na to što ona ima dečka , ona se ponaša kao da je slobodna ni na jedan način nepokazujući da se želi maknuti od vas...a ja nemam pojma...ono zabrijem s njom i tek sutra saznam da je ona u vezi već neznam 3 godine...strava...takve sam vam ja jebene sreće...
onda dalje imam curu i s njom sam u vezi nekih 6 mj. i onda mi sam pukne i ostavim je, iako je sve bilo tako super , skoro savršeno...onak sutradan kada mi se sve to vrati kako je bilo idealno i odlično s njom ona mi oprosti i pomirimo se i meni majmunu opet tako nakon nekog vremena nešto pukne i opet ista priča samo što mi drugi puta nije oprostila...pa kužim je sto posto...živjela D......, zbog tebe mi je bilo najteže...bilo je toga dosta i morao bih pisati knjigu da vam kažem za to sve...
...mali debeli plače...njemu nije teško još...
neznam plače mi se kada se sjetim tak nekih svojih budalaština...onak u zadnje vrijeme sve mi se neke mlađe nabacuju...a nemogu im objasniti da to neide...neznam cure nemojte napadati puno starije dečke od vas...ja bar nereagiram na to...i neznam nekako je bezveze...možemo ono biti frendovi sto puta ,ali da imam curu koja je mlađa od mene nekih 8-10 godina...to nema šanse...bar ne sada...
onak ima puno dečki vaših godina koji bi ubili nas mal starije zbog vas mlađih cura...znam jer tako je bilo mojoj generaciji kada sam imao nekih 15-ak godina...ali sada 10 godina razlike...nebih hvala...
neznam dosta sam toga krivo napravio u životu i tako sam sada usamljen...neznam najradie bih zaplakao sada...kako glupo rečeno...ali bar je od srca...
...pozdrav...
...on je sam i usamljen...
onak ova pjesma što svira je za sve mlađe cure...
Nobody wanna see us together
But it don't matter no
Cause I got you babe
Nobody wanna see us together
But it don't matter no
Cause I got you babe
Cause we gon' fight
Oh yes we gon' fight(We gon' fight)
Believe we gon' fight(We gon' fight)
Fight for our right to love yeah
Nobody wanna see us together
But it don't matter no
Cause I got you...
...i baš je dobra stvar iako nije u mome stilu...
srijeda, 21.03.2007.
...Portret mog života...
onak...pozdrav svima i hvala za one sve komentare za moj rođendan...uglavnom bilo je sve odlično i nekako jednostavno dobro...baš smo se dobro proveli, pa ipak smo pustili da nam alkohol ureduje...bar kolko se ja toga svega sjećam...a sad kada je sve to prošlo razmišljam o tome kako godine doista brzo idu...pa nemogu vjerovati da imam 23 godine...onak ja tolko godina, neznam izgledam puno mlađe...što je dobro...onak tko me nezna kada bi me vidio dao bi mi možda 18 ili nešto like that...neznam sve mi je to nekako brzo proletilo i bilo je previše loših trenutaka za razliku od ovih dobrih koje mogu na prste nabrojati...onak sada sam nekako odlučio okrenuti novu stranicu u životu , po neznam koji puta i idem lagano krenuti iz početka...stvarno sada trebam sjesti i razmisliti o svemu dobrom i lošem što mi se događalo u ovoj godini i nekako ostaviti u glavi samo ono lijepo i krenuti ponosno naprjed...vjerujem da će biti sve ok...neznam danas trebam napraviti inventuru svoga života...glupo zvuči ovo, ali trebam složiti tu zbrku u svojoj glavi i srcu...jer više ni sam neznam šta je to slatko, a šta gorko u mom zbrkanom životu...što je dobro , a što ne...malo mi vremena treba...ali...
...onak uvijek sve na kraju dođe na svoje mjesto...
...inventura...
Djordje Balašević - (Jedan od onih života, 1993) - Portret mog zivota
Vjetar prosipa bokal fosfora.
Vitraz mraza na oknu prozora.
Jedne noci k'o ova, znace Bog,
doslikacu portret zivota svog.
Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide a razno tumace,
djavo prste u farbu umace.
Prave si boje dodala na taj portret zivota mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
I lila, tamnu, ceznjivu,
i boju breskve, njeznu i sramezljivu,
sjetno sivu, nepogrjesivu.
Roze nadjoh medj' starim pismima,
modru vrpcu nad teskim mislima,
ukrah ridju iz pera drozdova,
laki purpur iz prvih grozdova.
Uzeh oker sa svece svecarske,
drap sa svilene masne becarske,
mrku s tambure tuznih tonova
a cinober sa nosa klovnova.
Prave si boje dodala na taj portret zivota mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
A crnu nisi stedela,
ali bez nje bi bjela jos izbledela -
bez crne bjela ne bi vredela.
Srce je moje napuklo
k'o kora starog bagrema,
al' u tvom oku kao lane zadrema.
I, jedva, kao sapati,
nicu u uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati...
...pozdrav svima...
utorak, 20.03.2007.
...Rođendanski ostp...
onak neznam šta da kažem osim da je na današnji dan moja stara morala na muku Isusovu...onak kažu da nema ništa gore od toga kada žena rađa...jest da sam rođen na carski rez,bez nekih muka i tiskanja...ali opet nikad neznaš...dakle prije 2_ godine sam se ja rodio...negdje oko 10 sati ujutro...onak kaže mi mama da nisam bio baš lijepa beba...ali zato kako kažu stariji ljudi ako beba nije lijepa bit će kada odraste...neznam ,ali znam da se šalim onak...ma dobar sam ja kako god okreneš...neznam cure mi kažu da sam baš simpa...lijepi mali slatki sa nebesko plavim okicama...onak slatko...
oči boje neba...slatko zar ne...
da puno pričam dobrog o sebi , a iako to na ni jedan način ne pokazujem...uglavnom mogu još samo reći da sam baš ispravna osoba, iskrena, onak sa puno duše i srca...svima najbolji prijatelj...neznam kako sam već rekao dobra sam i pozitivna osoba iako pišem ovako depresivno ponekad...ali svi me vole...i sa svima sam dobar frend...uglavnom Grube...vaš blog frend...je totalno ispravan...to on sam kaže o sebi ovako pod utjecajem alkohola jer ipak mu je danas rođendan...a kako se kaže...
...što trijezan misli , pijan govori...
...Pozdrav...
nedjelja, 18.03.2007.
...Jebena promjena...
onak...evo nedavno sam došao iz grada...neznam naj frend mi je slavio rođendan danas i bilo je baš sve pet...samo on mi je malo zakomiro pred fajront ,tak da mi je bilo neobično bez njegovog društva...onak bilo je baš super...kao u dobra stara vremena kupio je neke cuge , pa smo išli prije grada onak malo negdje nešto popiti...pa onak onda po kafovima...i na kraju završili u dobrom starom disco clubu Dance u Našicama...koji se je sav nekako promjenio od zadnjeg vikenda...onak za one koji ga posjećuju i znaju...taj naš dobri stari disco sav se izobličio i nije više kao prije...neznam zagradili su onaj dio gdje je bio mali šank i sada će navodno ondje biti neka kockarnica...jest da se volim kockati...ali krivo mi je zbog tog malog šanka...onak na njemu sam uvjek provodio najviše vremena i jednostavno mi fali taj dio Danca...fali mi...
...sve je tako naopako...
....uglavnom bilo je baš ok ove subote ,a nadam se i sljedeće jer kako sam već i prije rekao slavim sada ja rođendan i nadam se da će biti sve odlično...onak u utorak 20. ožujka mi je rođendan i to onak moj 2_ i nest sitno...i da cu dobiti puno komentara za rođendan...to mi je želja...sada kolko ćete mi vi to uspjet ispuniti ovisi o vama...nadam se da ćete mi svaki od vas bar ostaviti neki simpa komentar...neznam sada više šta da kažem osim da vas čitam sve i da su vam ostpovi zanimljivi i sve bolji...sada kolko vam se sviđaju moji tekstovi ,a sudeći po komentarima koje mi ostavljate mislim da je sve ok...onak(ivona će me ubit zbog ove rječi...)pokušavam pričati sa vama kroz ostpove o svemu što nas okružuje...o istini ,svijetu i ljudima oko nas...nadam se da me razumijete...neznam danas mi je jedna cura koja posjećuje moj blog rekla da su mi ostpovi baš nekako crni i negativni...a neznam ja mislim da je sve to samo jedna pozitivna kritika da nastavim i dalje u tom tonu...kako ja kažem...
...Neznam i dalje prebirem i tražim nešto slatko...
...pozdrav...
petak, 16.03.2007.
...Svijet čuda...
onak...razmišljam o tome kuda ovaj naš svijet ide...kao da mu se nekuda žuri...luda tehnologija iz dana u dan je sve naprednija i ide ka boljem...stvaraju se nove lude stvari koje masa ljudi kupuje i koje im jednostavno pomažu u životu...neznam toliko smo otišli naprijed sa tehnologijom da ni sami neznamo šta će sutra već izmisliti...onak ti ludi mobiteli...unazad desetak godina ljudi nisu imali ni telefone ,a kamoli mobitele...a sada svako djete u osnovnoj školi ga ima...to je tako nepojmljivo , bar meni...neznam to je dobro s jedne strane...ali mene brine što ljudi nisu više tolko bliski...mislim općenito na sve ljude...nekada kada nije bilo ni telefona ,ni kojekakvih izuma ljudi su odlazili jedni drugima i nalazili se, družili...a sada je sve tako ubrzano i monotono te se sve svodi na stisak zelene tipke na tim nekim mobitelima koje svi koristimo...nitko nema vremena...tempo nam se podigao za nekih 100 %...svi jure nekuda i uz pomoć tih nekih stvarčica koje nam kao olakšavaju život i navodno ostavljaju vremena za nešto drugo, ljudi jednostavno nemaju vremena...sve je nekako izgubilo smisao...
...kuda sve to vodi...
međutim, nisu sve tehnologije iskorištene u mirovne svrhe... razvitak oružja sa sve većom destruktivnom moći tekao je kroz povjest, od one toljage koje su koristili prvi ljudi do nuklearnog oružja...koje dovodi neke države do međusobnog natjecanja u tome tko će napraviti bolju i jaču atomsku bombu...neznam zbog takvih ljudi ova tehnologija gubi smisao i ljudi se međusobom ubijaju i ratuju a i narušen je prirodni ciklus...jednostavno zbog tih naših stvarčica bez kojih mi nemožemo dolazi do crpljenja prirodnih resursa ,kao i do poremećaja zemlje i njenog okoliša...samo zbog toga mi je žao...
a već ćemo mi nešto izmisliti za očuvanje prirode...ali uvjek se pitam...kuda sve to vodi...ka uništenju...ili...
pozdrav...
četvrtak, 15.03.2007.
...Moja luda filozofija...
onak...opet počinjem sa tom rječju onak...neznam zašto ,ali prešlo mi je u neku naviku i sviđa mi se ta riječ...uglavno danas kada sam čitao novine pročitao sam neku izreku, jer obično na to pripazim pozornost dok čitam i zapamtim nju ili si upišem na mob. kao neku neisporučenu poruku...nešto kao...čovjek je slobodan samo u mašti...i to me je dalo samo na razmišljanje...neznam ta mi izreka zvuči tako tajanstveno...onak mašta...to je ono nešto što je važnije od svake logike...dubok pojam ili bolje reći neki citat kojega je izrekao Alfred Hitchock...znate da svi imamo neku ludu i bujnu maštu iliti fantaziju...onak kolika ljudska mašta može biti, da nam se čini kao da je stvarnost,a možda i jest...to neznamo ,nego samo možemo pretpostaviti...onda na to možemo povezati i pretpostavke koje su nešto sasvim drugo...opet riječ pretpostavka je neki čudan pojam kojeg je meni jako teško definirati...neznam svi mi znamo šta to znači na neki način ,ali baš bih morao uzeti rječnik da vam definiram potpuno značenje te meni čudne riječi...
...izmišljene ljubavi su dio mašte...
onak naša mašta je neka vrsta lijepog sna , za koji svi žele da mu se ostvari...neznam mi svi u našoj mašti možemo biti ono što inače nismo...to nam je samo sitnica u koju se možemo uvjek zavuči kada smo najtužniji i kada jednostavno sve na svijetu može biti tvoje...onak neželim pričati o svojim maštarijama i fantazijama...ali uvijek dok sam bio mlađi želio sam biti sam na svijetu...neznam to mi se nekako urezalo u pamćenje i to je samo moja luda dječačka maštarija...i ništa više...
znam da i vi imate bujnu maštu...onak ,pa tko je nema...tko nije nikada razmišljao da bude sa nekom poznatom curom ili dečkom...tko nije bio predsjednik države ili neki tam top model...da nefilozofiram više...onak...mašta će uvjek biti samo mašta i ništa više...
...dokle dopire vaša mašta...
...onak za kraj dio iz jedne meni drage i lijepe pjesme...neznam kada ju čitam vidim istinu o sebi...
...sve su moje ljubavi bile lijepe i slatke
sve su moje ljubavi bile izuzetno kratke
možda ne previše lijepe, ali s puno duše
spremne na snove što se brzo ruše...
p.s.ova stvar što svira u pozadini mi je najdraža pjesma kada negdje idem i slušam discman jer spot u pjesmi je strava...onak lik cijeli spot samo hoda ulicom i pjeva... tak da me ova pjesma asocira na ono flegmatično i opušteno hodanje...kada negdje idem ova pjesma mi se vrti u glavi...inače izvodi je Britanska grupa Verve...a pjesma se zove Bittersweet simphony...ma čuli ste je sigurno...
...Pozdrav svima...
srijeda, 14.03.2007.
...Neznam tko će ovo čitati...
onak neznam...razmišljam o nekoj vama možda nevažnoj i dosadnoj temi...čitanju nekih knjiga...neznam baš mi se čita neka dobra knjiga, nešto što ću jednostavno progutati kada krenem čitati...samo pomisao na čitanje neke knjige kod ljudi izaziva neke gnusne i bezvezne reakcije ...onak znam po sebi kada sam morao čitati neku lektiru u školi...neznam nije mi se jednostavno dalo ili nisam jednostavno želio niti imao vremena...cjela škola mi je bio samo jedna velika zajebancija...bilo mi je to tako dosadno i glupo otvoriti neku knjigu i šta ja znam čitati o tam nekom Krupiću ili o nekom izmišljenom pišćevu liku...totalno bezveze mi je to bilo...dok mi je provala i fora bilo otići na net i potražiti nešto o tom nekom glupom djelu i i podjelio ga jednostavno sa cjelim svojim razredom...uglavnom profka je bila tolko mutava da je kod nje uvijek sve ispalo ok...
...onak ovu knjigu vrijedi pročitati...
a onak sada na čitanje gledam sa druge strane...neznam nekako pozitivno i zanimljivo...totalno mi se svijet i feeling za knjige okrenuo kada sam završio srednju...neznam sada će ovi koji me neznaju reći pa kolko Grube ima godina kad je već završio srednju...uglavnom svi misle da sam neki tam glupi klinjo koji po cjele dane bleji u svoj komp i dosaduje ljudima svojim bezveznim ostpovima i komentarima...ma nije bitno ako je išta od toga istina...uglavnom ovo što pišem je radi sebe i nekih svojih ideala...isto kao i vi...neznam, onak čovjek se treba negdje ispiriti i udahnuti zrak punim plućima...uglavnom gdje sam stao...da nakon završetka škole sam jednostavno počeo čitati i dobio sam tak neku ludu naviku...i ono vjerujte mi isplati se otići do knjižnice i pročitati neku dobru knjigu...ali dobru...neznam znao sam nešto podići ali jednostavno neide i nije zanimljivo...ja vam po svom ukusu mogu predložiti bilo koji roman od našeg naj pisca Mire Gavrana...možda Zaboravljeni sin ili Margarita...i da netrabunjam više o tome...onak u zadnje vrijeme sam slab sa čitanjem , pa mi je zato došla ideja da nešto napišem o svemu tome...onak pozdrav svima...i da by the way ode ja nešto podići kada se probudim...
...sigurno se sada pitate tko sam ja uopće...
p.s.pusa sister...
ponedjeljak, 12.03.2007.
...Dreamer...
onak neznam...pokušavam na blog već dva sata, ali nešto mi gadno šteka veza u zadnje vrijeme...onak slušam nirvanu koja ima tako genijalne pjesme i pokušavam napisati nešto čitljivo i svježe...neznam osjećam se tako jednostavno dobro da vam nemogu opisati taj fenomenalan feeling opuštenosti i samokontrole...ma znate vi kako je to dobro biti raspoložen i veseo...onak sada da mi dođe Beyonce zbario bih je dok bi rekla keks...samo uvjek postoji neka sitnica koja fali da bude sve odlično i savršeno...ali i ovako je ok...neželim se žalit...neznam oduvjek idemo za tim svojim nekim snom koji smo još kao mali sanjali više puta i bili uvjereni da će to tako biti...mislim nije jednostavno to ostvariti ,ali treba biti uporan...onak što se tiče tog mog dječačkog sna...ja još uvjek neznam , onak prebirem i dalje i tražim nešto slatko...možda smješno zvuči kada kažem to slatko...nemislim na nešto slatko za jesti jer to imam baš pored sebe...onak poždero sam četiri kinder pinguia...i baš se super osjećam...ono strava...
...kako bole snovi bez boje...
neznam rekao sam da fali neka sitnica da bude sve savršeno, ali nikada nisam težio ka tome i neželim se opterećivati sa tak nekim glupim izrazima...savršeno...što to uopće znači biti savršen...totalno smješno zvuči...onak poznam neke ljude koji sebe smatraju savršenima...neznam kad vidim na chatu nadimke tipa...savršeni, savršena, ljepotica...i da ne nabrajam sada dalje...to meni zvuči tako djetinjasto i nezrelo...gotovo smješno...užas jebote...mislim to su ograničeni ljudi...i baš mi ih je žao...
onak društvo kako bih vam rekao...neznam...napokon opet znam da živim i da dišem punim plućima...i mogu samo reći...ja živim san sada i...
...Samo radi tog sna živjeti ću...
...It's so unbelievable,
And I don't want to let it go,
Something so beautiful,
Flowing down like a waterfall.
I feel like you've always been,
Forever a part of me.
And it's so unbelievable to finally be in love,
Somewhere I'd never thought I'd be.
When I think of what I have, and this chance I nearly lost,
I cant help but break down, and cry.
Ohh yeah, break down and cry...
nedjelja, 11.03.2007.
...Shame...
onak...došao sam iz grada...bilo je ok...iako mi je trener napomenio onak Grube nemoj piti danas jer imamo tekmu sutra...neznam ja sam popio malo više i onak neznam, iskreno zujim...sad mi je najbolje i sada sam najiskreniji...neznam ona stara poslovica "što trijezan misli , pijan govori"...stvarno istina...uglavnom još sto puta vam hvala za savjete koje ste mi dali da izadem iz ove krize...vjerujte mi nije lako...treba vremena...malo pomalo i sve će doći na svoje ...i bit će sve super i tako jednostavno za živit i ludovat kao prije...neznam vidio sam u gradu par frendova koji igraju samnom nogomet i svi su bili pijani...neznam ja sam izgledao nekako najnormalnije...i to mi je plus za sutra...hvala Bogu jer nisam jedini...
uglavnom sutra je dan D...pa šta bude, neka bude...
onak danas sam upoznao dvije cure iz Našica kojima posjećujem blog, a i one nekada meni... ivu i jelenu...i drago mi je zbog toga...onak da nisam malo popio nebih nikada prišao njima...jer nisam taj tip čovjeka...uglavnom drago mi je zbog toga...cure pozdrav...
...nekako mi je neugodno prići...
stvarno danas je bilo ok...mada sam cjelo vrijeme razmišljao o frendovima sa bloga...neznam volio bih vas sve upoznati...neznam morat ćemo nešto iskombinirati , pa da se svi zajedno nađemo jednom...ako ne i više puta...pozdrav svima blogerima i blogericama koji me posjećuju i zbog kojih imam inspiraciju pisati i podjeliti neke svoje feelinge sa vama...društvo zakon ste i sve vas smatram frendovima...
veliki pozdrav od Grubeta svim frendovima , a posebno frendicama i nadam se da ćemo se uskoro upoznati...pozdrav...
subota, 10.03.2007.
...Istina o meni...
onak neznam...nekako mi je prešlo u naviku da pišem svaki dan novi ostp...pa zato moram očuvati tradiciju pisanja...neznam ,stvarno neznam odakle mi ta glupa inspiracija...ali dok mi ide neću se žalit nego ću samo nastaviti pisati...onak uvijek sam volio petak kao dan, kao početak vikenda , ali danas je neki tužni petak za mene...samo da se ne produži taj glupi osjećaj samoće na subotu...živimo svi za taj glupi vikend...neznam neki koji me znaju pitaju me šta je to tako loše kod tebe u životu...ono grube baš ti je super...da moš si mislit kako je sve super...sada sve što me veseli je ovaj moj blog i jadni vi koji to čitate...i zato vam hvala za to...neznam imam nekih problema sa samim sobom...sa nekim osjećajima iz prošlosti...onak nikom nedopuštam da mi se približi...izbjegavam druženja u zadnje vrijeme...neznam počeo sam živjeti u nekom svom asimetričnom svijetu...sada kolko je to u redu od mene...neznam,ali trebam malo vremena provesti sa samim sobom da sve to rješim i da sve bude ok...
onak muče me neke greške iz prošlosti...koje nisu baš sitnice...neznam teško mi je...iako to pokušavam skrivati od ostalih...izgledam onako veselo i imam onaj lažni smješak na licu...i onak nitko to nezamjećuje...svi misle kako je meni sve super...pokušavam biti u toku sa svime kolko god mogu, ali jako sam razočaran na svijet oko sebe...tužan sam i neznam sve mi ide nekako nizbrdo...bježi od mene,a ja nikako da stignem to sve...onak kada bih mogao vratiti vrijeme i ispraviti sve te neke sitnice...bilo bi mi sve lakše...i nebih bio tužan kao sada...kako glupo zvuči kad kažem za sebe da sam tužan...
...usamljena latica...
život je tako nepošten...onak neznam šta da radim...vjerujem u bolje raspoloženje sljedećih dana...
nadam se da će to biti već sljedeći tjedan...onak za vas koji neznate imam rođendan 20. ožujka i nadam se da ću do rođendana biti onaj stari grube...da će se sve kockice u mojoj glavi složiti na svoje mjesto...neznam i dalje je sve tako monotono i prazno u mojim mislima i osijećajima...moram dići glavu gore i krenuti naprijed...i to samo zbog svih vas...
...tužni pozdrav svima...
petak, 09.03.2007.
...Mrak...
onak neznam...razmišljam o svemu što je oko mene...o sebi...kasno je... sitne čestice mraka spustile su se i samo odsjaj sa monitora dopire do moje tipkovnice i obasjava mali dio sobe...razmišljam šta da pišem...koja da mi pjesma svira u pozadini bloga...neznam danas nemam baš neku inspiraciju pisati...ali tako sam opušten i bez razmišljanja počinju mi se slova sa tipkovnice pretvarati u riječi...prsti mi jednostavno lete...počinje biti lako pisati u tišini i mraku koji je pokorio cijelu moju sobu...neznam posteri na zidu u mojoj sobi izgledaju tako stvarno od odraza svijetla...
...šta se krije u mraku...
onak nekuzim zasto se neki ljudi boje mraka... možda zato što je mrak mjesto u nešto što nevidimo...zato što je nepregledan...što idemo dalje u mrak sve je gušći , dublji i svi ga se boje...tjera ljude u strah...možda zato što nema boju, zato što je tako hladan...neznam vrijeme sve lagano briše a na kraju ostaje samo mrak...tmina ili tama...neko mračno mjesto...na koje idu zli ljudi...svi smo mi zli s jedne strane...svi smo mi maramice sa nekoliko lica...neznam u šta da vjerujem poslije života...hoćemo li se ponovno roditi ili ćemo samo nestati...to ja neznam ali znam da će iza svih nas ostati samo mrak...
...neke tajne nece nikada izaći na svijetlo...
...onak ovu pjesmu mi je posvetila moja bivša cura...onak danas sam malko tužan ...pa slušam ovo...neznam nešto malo lakše...nadam se da vam se sviđa...pozdrav svima...
četvrtak, 08.03.2007.
...Nikad neznaš...
onak...razmišljam šta da sada opet pišem...neznam baš mi je prešlo u naviku pisati novi ostp...zajebancija je...baš mi je drago što mogu nekome povjeriti ove moje lude misli...ovom svom blogu i vama koji morate sve to čitati a neki i komentirati...drago mi je što vi i jadan blog sve to podnosite...sva ta moja razmišljanja i čudne teme,teške rječi i svašta nešta...neznam možda da svom blogu dam ime...neznam možda d...samo d...tak kada želim nešto izbaciti iz sebe , napišem ono kao dragi moj d...onak zanimljivo zvuči...bar znam kad pišem da netko to i vidi...
a znam da je i njemu nekada previše mene...neznam dali vam je poznat osjećaj kada nemožeš na blog ili kada nemožeš ostaviti komentar...to vam možda on neda...vaš post...dosta mu vas je na neko vrijeme...i on treba predah možda...haha...imam baš luda i čudna razmišljanja...sad će neki misliti da sam crazy...ne nisam! samo se šalim...onak možda da napišem knjigu...neznam...stvarno neznam...
...koji je vaš sljedeći potez...
neznam dali ste ikada razmišljali o kraju svijeta...zvuči mi neobično o tome razmišljati...onak kada dođe , dođe...naša sutrašnjica svima nama predstavlja nepoznanicu... pa ipak svi ljudi žele da njihova budućnost ide u dobrom pravcu...ka boljem...samo pitam se kako to ostvariti? mnogi će istaknuti staru narodnu poslovicu... »Svako je sam kovač svoje sreće«...i zaista u ovoj poslovici ima mnogo mudrosti i istine... ako se uskladimo sa zakonskim regulativama naše zemlje, ako odlučimo da ćemo biti pošteni i moralni mi možemo praktično da gradimo našu bolju budućnost...neznam i to je nešto...kao što uređujemo blog , tako bi trebali i živote...prema svemu šta sam vidio na vašim blogovima ,vidim da vam dobro ide...onak koji je vaš sljedeći potez u mudrom životu igranja šaha...mi smo jebeni pijuni...kraljevi i ostale figure su negdje gore...ako me razumijete u vladi i saboru...možda da im damo titulu konja u šahu...neznam prekrasna životinja a ljudi se vrijeđaju međusobno nazivajući jedan drugoga konjem...nerazumijem taj izraz...jedna jako plemenita životinja...
...baš simpa životinje...
...a sada malo o kraju svijeta...kraju postojanja...neznam već su ga najavljivali i kao što vidite sve je po starom...mi i dalje postojimo...nadam se da će tako ostati još dugo,dugo vremena...ali nikad neznaš...možda se jednostavno sutra više ne probudimo...sada hoćeš li to biti ti ili ja...nikad neznaš...
ali znam da neće skoro doći do raspada čovječanstva i da je još masa toga ispred svih nas...a mi smo tu da to popravimo i da krenemo prema naprijed...ma ljudovi bit će sve ok...
sex...drogs...and...rock-roll...pozdrav...
...the end...
srijeda, 07.03.2007.
...Život...
Onak razmišljam...i svi mi kažu da pišem nekako premračno...nije to ništa mračno...mislim da je to istina...neznam zašto se neki od vas boje otvoriti oči i vidjeti da je život težak i da uopće nije lako živjeti...možda je sada lako onak zajebavat se po cijele dane , piti i ludovati i možda još neželite razmišljati o budućnosti...ali i tomu će doći kraj...jedan dan kad se probudiš , pogledaš se u ogledalo i shvatiš da si ostario...nema više mame ni tate... onak trebaš raditi prekovremeno jer imaš malu plaću i dva kredita za vratom...a žena je na trudničkom jer čeka drugo dijete...kako je to jednostavno živjeti...onak to je život...istina...ono što mi još nevidimo...
...on još nezna kako je to teško živjeti...
neznam...ima i lijepih stvari u životu...zbog kojih i ja volim svoj jednostavan i dinamičan život...zbog čega živimo...za mene je život beskraj, dugačka ulica sa mnogo skretanja i puno znakova koje mi jednostavno neprestano kršimo...neki manje ,neki više...onak život nekad zna biti tako nepošten...zašto uvjek umiru nedužni ljudi...oni mirni ,dobri i povuceni...oni što su vas uvijek pozdravljali na putu prema školi i na školskom igralištu...neznam nije u redu da onaj Marko i ona cura Ana jednostavno nestanu preko noći jer je Ivan malo popio i zabio se u njih dok su prelazili preko pješačkog prijelaza...a njemu nije ništa jer mu je tata neki državni službenik...onak dobio je samo dvije godine uvijetno...to je tako nepošteno od Boga prema tim roditeljima......imamo tako težak raspored života jer nam je država koma...ali ništa zbog toga...svako živi svoj život...svako je jedinstveni urednik svog portala kojeg nosis u glavi...kako si napraviš tako ce ti i biti...jer život je vaša jebena igra , a kao što sam rekao i prije ...pun je insekata i parazita koji vam otežavaju da lijepo živite...zato glavu gore i iskoristite ga na što bolji način...pozdrav...
...živi dok možeš...
utorak, 06.03.2007.
...Game Over...
Onak neznam danas sam počeo dan nekako sa veselim temama iako se u mom bijednom životu i dalje nije ništa promijenilo...život ide dalje a ja i dalje moram proživljavati ove dane ive salamandera i ostalih pedera u saboru koji nezaslužuju da im ime i prezime pišem sa velikim slovom...neznam tu nedaleko od mene su poginula tri klinca u automobilskoj nesreći...tj.jedna je sedamnaesto godišnja cura poginula na mjestu, a kako sam čuo da su od posljedica nesreće danas umrli i ovo dvoje što su bili u komi...neznam koliko je istina...možda su babske priče..ali ako je istina vjerujte mi za njih je game over...Luce ti razumiješ ovo šta sam sada napisao...kao što sam rekao već prije život stvarno ide dalje, a ova moja igra ili život je tek na nekoj trećoj razini...ili levelu kojeg je teško zaobići iliti prijeći...onak ima puno insekata i parazita koji mi smetaju na tom putu za kojeg sam mislio da je jednostavan...ali vi koji ste mlađi vjerujte mi nije...neznam kakva je to riječ "iliti" , a to sam čuo mnogo puta i baš se je sada uklopila u ovaj moj post...razmišljam ako je taj naš život igra kako neki kažu...da bar možemo upisati kao na igrici šifru ili neki pasword i kada nam je najteže jednostavno preskočimo taj dio života kao da ništa nije bilo...vjerujem da bi mnogi od vas željeli promjeniti neki dio ...neku glupu pogrešku iz prošlost i naših samozatajnih i bijednih života...onak bilo bi lakše...neznam neki će reći da Grube ima bujnu maštu sa tim glupostima i djetinjastim idejama što mu ispadaju iz usta...ali ljudi bar sam jebeno iskren i kažem šta mislim...uglavnom možemo samo zamisliti kako bi bilo jednostavno ispraviti te glupe greške zbog kojih vam je sada teško...onak vi sada šutite i steže vas oko srca , ali mislim da sam u pravu...samo cu još reći ...Eh kad bi...
...Game Over...
...za kraj ovog posto malo Kurt Cobaina...nekih njegovih riječi...
...Sjećam se kako je netko rekao da ako probaš heroin, navučeš se. Naravno da sam se smijao i rugao toj ideji, ali sad vjerujem da je vrlo točno.Ne doslovno, mislim ako je jednom uzmeš nisi isti čas ovisan, obično treba mjesec dana svakodnevnog korištenja za fizičku ovisnost...Ali nakon prvog puta tvoj um kaže "aaah ovo je bilo jako ugodno, dok god to ne radim svaki dan neću imati problema."Drogiranje je eskapizam htio ti to priznati ili ne...Svaki narkić kojeg sam sreo borio se s tim barem 5 godina, a većina se bori oko 15-25 godina, dok konačno ne moraju spasti na drugu drogu-program od 12 koraka koji je sam po sebi još jedna droga/religija.Ako ti to uspijeva, čini to. Ako ti je ego prevelik, počni od polja broj jedan i idi kroz psihološku rehabilitaciju.U svakom slučaju, imaš bar 5 do 10 godina borbe pred sobom."(ZAPISANO U VELJAČI 1994. U HOTELU U MADRIDU, DVA TJEDNA PRIJE NEGO ŠTO JE U RIMU JEDVA PREŽIVIO PREVELIKU DOZU.)
...Nekako se osijećam mračno pišući o sebi ovako kao da sam američka pop-rock ikona - polublog ili po vlastitom priznanju proizvod korporacijski upakiranog buntovništva, ali sam čuo toliko suludo preuveličanih priča ili izvještaja mojih prijatelja i pročitao sam toliko patetičnih drugorazrednih frojdovskih procjena iz intervjua od mog djetinjstva do sadašnjeg stanja moje osobe...
...Heroin...
...onak neznam zadnjih dana samo slušam Oasis i Nirvanu...
...Oasis sada svira u pozadini...
nedjelja, 04.03.2007.
...Život je koma...jebena dosada...
Onak...neznam tko je primjetio , ali onak uvijek pocinjem sa ovom rjeci...onak...neznam to mi je neka postapalica i bas mi je ok biti tužan...neznam bas sam nedavno dosao iz grada i onak bilo je ok...malo zujim od tog popijenog alkohola i neznam imam glupu inspiraciju pisati novi post...nadam se da je sve ok kod vas...mislim moglo bi i bolje biti ,ali ok...mene kad netko pita sta ima kod tebe,kako si?ja kazem onak sve ok...premda nije ok...ali neka drugi misle da je sve pet...mislim da zelim svima dati do znanja da je sve u redu kod mene iako nije...onak iskreno tako je dosadan i bezvezan ovaj zivot koji zivimo, neznam sta da radimo da nam bude bolje...nitko nije savršen...ovako nesto sam vec pisao u prijasnjem postu ,ali nema veze...nadam se da razumijete vi to...neznam zelim pozdraviti Luce koja je totalno otkacena cura i koja je prva ostavila meni komentar na mom blogu kojega sam nedavno otvorio...dala mi je prvi komentar i zato je jako cijenim i postujem...Luce zakon si...neznam sta da sada radim...proslo je vec tri sata , a meni se nespava...vlada dosada ko po obicaju tak da neznam sta bi vam vise rekao...idem stavit Nirvanu da lakse zaspim...onak drustvo nadam se da cete ostaviti koji komentar kod mene...
...samo je u snovima život savršen...
...čista istina...
...iskreno život je jedna velika pušiona...neznam živimo taj jebeni život tako kratko za ništa...idemo u školu, zaposlimo se,osnujemo obitelj ...i tako odgojimo tu djecu ko sada naši starci nas...otvore nam vrata u život koji ide dalje i mi nastupamo sami...isto to...i tako se to sve vrti u krug...bez ikakvih napredaka i sta ja znam nekih ideja ludih...svi cemo umrjet za ništa...zaboravljeni i sami...neki prije neki kasnije i to je to...ono kako je krasan taj život...strava i uzas po meni ...bez razloga...sve je tako monotono i uvijek isto...sve se ponavlja ...povijest ostaje ista...totalno je glupo živit taj fucking jebeni život...
...tko se boji smrti ? ja ne...a ti?
...neznam to je moja misao...neki od vas se nece sloziti samnom...ali nema veze živi dok možeš i uživaj...kako je jedna cura dala komentar na mome blogu...sex,drogs and rock&roll...pozdrav...
...nikad neznaš...šta te ceka sutra...
Balaševiću dajem zadnju rječ...
...Draga mama,
zivot je jedna velika... da ne lajem, nema veze, ti znas
To je sve lutrija, al' ja ne odustajem od svog broja dok igra traje
Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena bar jos ima u neogranicenim kolicinama
I ja se drzim, jos kako se drzim
I ne brini puno o tom sta ce biti, mogu se kockati, londrati, piti
I mogu pasti na niske grane
Ali ne boj se nikad necu biti...
