Nepamćenja Tmine
Prvi put naiđoh ovdje, posve umoran,
prije sna koji je možda već nastupio,
a da ja to jedini ne znam, probijam se
nekim uskim uličicama Neobičnog Grada,
kroz gomilu žena u crnini,
kroz gomilu mornarskih udovica
i mrtvih plesačica zaboravljenog Cabareta.
Koračam niz neku južnjačku strminu,
koja kao da će ponuditi more,
a na njenom dnu su vezovi za
istrunule brodove koji ne plove,
izlozi za mršave ljude koji ne kupuju
i klupe za zabludjele šetače hladnih prstiju
koji ne smiju zastati ni pitati sebe
koje je stoljeće i čije je ovo s lica
sastrugano orgijastičko veče.
Osjetih čudnovatog plahog sebe,
kao da me netko hotimice raskolio
i ostavio da zacijelim nečije
tuđe rane, pa da srastem s
tom boli koje nisam vrijedan,
ni dostojan, kao što nisu ni tame.
A onda nosim misao poput ptice
kojoj je suđeno na otvorenom
sačekati raženo sunčano zrnce
i jutarnju milostinju topline.
Noćas ću leći s knjigom iz davnine i njene
će mi korice dotaći mrzlo lice, njene
će mi rečenice zasijecati iznošene porube
snene predaje i ja ću posve, posve
utonuti u to bijelo mirišljivo sretanje,
čekajući da se nešto uza me pomakne,
slutnju tijela, žar dlanova, iluziju kose
da me prigrli i nešto mi sveto sveiskreno
utisne u nepamćenja tmine.
* * *
Dođoh bez poezije u džepovima.
Sjena u kutku lica kaže mi da možda
koračam krivom stranom ulice.
Neću prelaziti.
Ovo je doba kad nailaze kočije
u čijoj unutrašnjosti
ubojice otmjena roda
traže djevu za svoje
Tamno Kazalište.
Stresam se, jer slutim kako je lako njima
učiniti onaj pokret, onu jeku oštrice.
Ja ne mogu ubiti ni pile, a nekada
sam se volio zaklinjati da bih mogao
umrijeti za Onu što joj se srce predade.
Stidim se svoje naivnosti.
Od Ljubavi se ne umire,
niti se ljekovito inje na usne uzimlje
kad struja presahne.
Koračam točno iznad ponornice
i slijedim njene podzemne vibracije
kao da duša vodi ljubav
s tajnom hladne bezvremenske sile.
Osjećam stopala kao krivo navučene papuče,
zabunom ostavljene kraj onih vlasnika dvorca
što jednom rukom smiče poklopce,
a drugom otvara balove.
Znam, sanjat ću sebe, jer ne znam otići
iz grubog sukna sudbine svoje.
Sanjat ću ženu koja nije odrasla
svoju zrelost a stoput je zrelija od mene.
Ne bojte se. Ona ne dolazi ovdje.