Placidia Mortez
Rijetkost je ovakvo štivo.
Sjećam se, kako sam se samo veselio otkrivši dnevničke zapise Annais Nin.
Zapravo, teško je proniknuti u dušu osjećajne i samosvjesne žene.
U tok svijesti one koja otkriva erotičnost bića, u slojevima i nijansama.
Atmosferu predavanja, oklijevanja, radosti, užasa, gađenja, divljenja,
pa opet neke čudne ravnodušnosti koja nam daje nadmoć nad svime
i pravo slobode da činimo sa sobom, doista sve, jer kome je ionako
istinski stalo do nas? Ona u svakoj niti ističe svoje
pravo samokažnjavanja. Pravo svetosti, uzvišenosti, prljavštine,
okus dna, okus blaženstva i čiste bjeline.
Silna je Placidia, a njena suptilna i ranjiva duša u traganju
savršenog ubojice besmisla među ženama i muškarcima, prepuna ponosa
i stida i neke djetinje vjere, da će samoća ionako isprati sve
zablude i predrasude. Ona je umjetnica života na dah,
svoje cijene nosi uza se. Plaća krvlju, znojem i pješčanim zrncima
u satima postelje. Plaća hodom, korakom, izazovnošću, ranjivošću,
plaća čitavom sobom, daje se i neuzeta ostaje, jer je nitko na svijetu
ne poznaje i ne razumije.
Možete je obožavati, željeti, ali je nikada nećete imati.
Možete ju zavoditi, nuditi joj se, preklinjati
ali je nikada nećete zadobiti. Nju nitko ne može zadobiti,
jer Ona živi u svijetu u kome nema Ljubavi.
* * *
Uskomešano prostranstvo umjetničkog ludila.
Čitač se uspinje trošnom strminom zidina svog dvorca.
Tako je navikao. Gosti i dvorjanke posjedaše
po divanima knjižnice. On će radije sam.
"Žena je duh", govorio je sam sebi uspinjući se.
"Budem li imao sreće, vidjet ću je noćas".
Na sumračnom nebu, modro se tmasti oblak
otkrhnuo od svoje prijeteće cjeline.
Krišom, posve neopazice, dok je on pazio kamo
staje, blijeda mu je ruka stavila list. Naizgled,
posve neispisan svitak. "Neću ga čitati sada.
Ne sada." Nevolja s muškarcima je što često
misle da imaju izvršiti neki zadatak, poći
na dvoboj, u misiju, tražiti Sveti Gral.
Nevolja s muškarcima poput njega je
što tako malo poznaju ženu. "Placidia Mortez
je samo žena", šapnu mu Njena Sjena.
/Šapat: Pred jutro ću izaći i javiti se Prijateljima.
Ne bojte se. Snažan sam. Ispunjen.
Nitko ne može kopirati moju snagu.
Samo plašt. Nisu riječi energija.
Teško onome tko si je zadao biti
samo tuđi gluhi otisak dok pada
težak siječanjski mrak.
Teško onome tko je pogubio sebe
pa misli da sam ja./