G R L I C A

Mislim da je ovo kraj nečega, ali ne znam čega. Nije ni bitno. Ove redove ne će više puniti misli koje se ne mogu ostvariti; barem ne kao do sada. Nema više skrivenih namjera, nema više traženja poruka tamo gdje ih nema, nema više oglasne ploče za ljude koji nisu platili pretplatu, a gledali su film. Bez obzira koliko vam se svidio ili nije, nema ga više. Sve što se dogodi dogodit će se tamo gdje objektiv ovog bloga ne može snimati. Tako je možda trebalo biti od početka, tako je na kraju, a mislim da je ovo kraj. I možda je tužno.... Jebiga, rastanci su tužni, ali već sutra će zasjati novi dan. Nadam se suncem obasjan, a ako i ne bude bit će onaj poslije ili onaj poslije njega....

Pusti. Bit će u redu. Pusti. I molim te, ne traži više objašnjenja. Nemoj. Trebalo bi sve biti jasno jer sve je rečeno. Idemo svatko svojim putem. Sretno nam bilo!