G R L I C A

Lagao sam.... Da nije bitno tko čita postove. Bitno je. Krvav ispod kože. Takav sam. Da ih barem čita ona, ali to je teško vjerovati. A i kaj da čita? Ništa se ne bi promijenilo. Neki vlakovi voze jednom u životu i nikad ih više ne vidiš na svojoj stanici.
Ali što ako je došla druga? Još jedan vlak koji ne smijem propustiti. Ako sam nešto naučio.... I sad je čitanje neki problem? Pa nek ona čita. Možde prestane biti druga. I svi ostali, ali to nije presudno. Stvarno nije, ali dobro dođe. Ako napišem najbolje djelo na svijetu, a za to nitko ne zna onda baš i ne vrijedi previše. Pa može bit i sto puta najbolje. Uostalom, pišem radi pisanja i radi terapije. Zato čitaj brate!! Nije me sram. Dapače. Ponosan sam.