*design: Lucija ^^

Da/Ne

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

…slomile su me bure života,
a oluje tuge opustošile moju dušu do same iznemoglosti…
voljela sam te, živote moj, a vidi što si mi vratio?...
sve sam lijepe dane potrošila, a da i sretna zapravo nisam bila…
..previše sam tu mrvu tvoje ljubavi platila…
znaš, mislila sam kada sam te srela da ću tebe voljeti do kraja,
al sada vidim da se srce moje prevarilo, jer tu nema više ljubavi ni sjaja…
moram poći iz života tvoga, jer bi sutra boljelo još jače…
sada mi ostaje samo nada da će tuga jednom prestati,
da će suze jednog dana i sa moga lica nestati..
znaš, ma ne boli me što povrijedi mene, možda je i bolje tako,
al što moja majka plače, to ti neću oprostiti lako..
s drugom si sada sretan, a mnoge suze sam zbog tebe lila,
i kako da sve to shvatim, kad tako malo sam od tebe tražila??…
zaboraviti zar si mogao, sve one dane, sve pjesme i suze??
sjećaš li se više ičega?
sjećaš li se i pamtiš li što smo jedno drugom rekli,
sjećaš li kad smo ljubav jedno drugom obećali?? …
možda je ovo dan da ti jednom zauvijek kažem da ideš..
idi...
idi svijetom nek te život nosi, i u nekoj drugoj ljubav prosi,
al kad jednom zatrebam ti ja, ti se sjeti da si prvi otišao…
idi, ako voljet nisam znala, srce je moje ionako već naviklo da gubi,
al jednom će ti ipak biti žao, kada shvatiš kako druga ljubi…
i kunem ti se ovim posljednjim suzama,
tugo moja jedina,
od danas sam druga žena ja,
jer ti si me slomio...
ti...
..ti si mi dušu uzeo...

...vraćam se ponovo stazama kojima sam nekad davno prolazila…
stazama koje sam tako dobro poznavala…
mogla sam po njima hodati i zatvorenih očiju i stigla bih do svog jedinog cilja…do svoje stanice…
danas sam se vratila ponovo toj stazi,
ali bez ikakvog posebnog osjećaja da te nađem tu,
na dobrom starom putu, da ti uputim pokoju riječ i osmjeh…
vratila sam se da sretnem druge drage mi ljude,
da sa njima krenem na neki drugi put...
nisam se vratila da pričam o tebi, da sve svoje riječi posvetim tebi…
postao si neka daleka prošlost…
vrata koja su se zatvorila i koje više ne želim tako brzo otvoriti…
jer onda bih bila suviše slaba i opet bih pala, na vlastitom pragu…
postala sam druga osoba..koja više bol ne osjeća…
ništa novo….
...već naučeno…
...već viđeno…
...navikla sam…
...život me proba…
ne mazi me… uzima, a tako malo daje…
neću žaliti zbog toga..nema koristi…
pokušati ću samo svakim novim padom biti što jača i tješiti se da je tako moralo biti…
svaka zvijezda gubi sjaj… moja ga je odavna izgubila…
postala je to blijeda zvijezda sa nijemim licem, bez osmjeha…
zvijezda koja svake noći zalazi u isto vrijeme, na isto mjesto ne bi li srela neku drugu zvijezdu koja bi joj pomogla ovome životu vratiti svjetlo,
koje je nekad davno netko uzeo
i do danas ga još nikada nije vratio...

Katkad se sjetim proslosti, nekih davno izrecenih rijeci, nekih davno ucinjenih dijela.. nekih osoba.. nekih prijasnjih vremena.. kako je sve bilo drukcije..
sjetim se kakvi su bili moji pogledi na svijet.. tada.. a kakvi su sada.. drukciji.. skroz.. da li sam se ja promjenila? Odrasla sam, sazrijela, shvatila neke stvari.. dali je samo to? mozda. puno me toga promjenilo.. neke rijeci, neka dijela.. neke osobe.. puno toga.. rijeka zivota me nosi daleko od proslosti.. al me opet neka cestica u zraku vuce ka njoj.. nemogu shvatiti.. zasto jednostavno nemogu zaboraviti? mozda jer mi je to bilo najbolje razdoblje zivota do sada? Da. Fale mi neke osobe.. jaako mi fale.. bili smo svaki dan zajedno.. radili svasta.. a sada je svako krenuo svojim putem.. ne susrecemo se vise tako cesto.. samo prolaz i pokoja izmjenjena rijec treba popuniti onu prazninu u meni.. u nama.. svi se zelimo vratiti.. ali za to nema vise prilike.. nema temelja.. nema razloga.. razlozi su samo u nama.. trebamo se pomiriti.
GUBITAK.



Osjecam se jadno. Totalno jadno. Zato jer su me neke osobe razocarale malo.. neke rijeci nisu trebale biti izgovorene i neka dijela nisu trebala biti napravljena.. jedno prijateljstvo unisteno ..ali sada je kasno.. Neke sam stvari shvatila.. neke nepotrebne poteze napravila.. ali i dalje je okej..barem se pravim da je sve okej..
Ne zelim vidjeti nesto..
Mozda zatvaram oci za neke stvari?



"...Svatko ima svoj san...
mi smo zajedno sanjali isti san...
svatko ima svoj cilj...
mi smo rame uz rame išli prema našem zajedničkom cilju...

Ako pogrešno odlučiš cijeli život ćeš žaliti za tim i
htjeti da si drugačije odlučio...
Da li je ono što sad radimo greška...?
Dali treba biti drugačije..?
Da li griješimo...?"tko ce nam dati odgovoree ..??

Sjećam se kada mi je rekla. Kada mi je pokazala taj “dokaz”. Ne sjećam se kada sam zaplakala. Ali taj trenutak, zaboravila sam na sve. Suze su same potekle. Sve je se skupilo u pogrešan trenutak. Do tog trenutka potiskivala sam osjećaje. Potiskivala sam suze.
Pitala sam samu sebe zašto te je to pogodilo? Pa ti to znaš. Ti se samo trebaš pomiriti sa tim. Pomiriti. Kako teška riječ za osobu kao što sam ja.
Bolje da nikada nisam vidjela svojim očima. Bolje je da je to ostalo zauvijek daleko od mene. Kako boli kada pogledam. Kako boli kada se trudiš. Trudiš. Ali ne možeš protiv srca.
Ja ne mogu.


Ja se ne mogu pomiriti sa uspomenama. I ja to ne poričem. Moji prijatelji to razumiju, i zahvalna sam im, jer trpe mnoge moje hirove koje bi rijetko ko trpio. Treba mi vremena.
Istog trena kada sam to čula, izašla sam iz kafića. Možda, jer ne mogu .. Ne mogu da podnesem.
Lako je njoj reći, proći će. Lako je pitati tako cinično je li istina.
Par dana je previše boljelo. I na sam spomen. Ali poslije je prošlo. Nastupilo je ono stanje koje zovu nijema bol. Bez suza, bez jecaja. Dođeš u situaciju da nemaš suza. Ne možeš više. Znaš da moraš da ideš dalje iako si u duši slomljen.
Još uvijek se ne mogu pomiriti sa tim. Još uvijek me boli sam spomen tog imena. Još uvijek nešto u duši se sruši svaki put kada vidim sliku pred očima.
I još uvijek drhtim u strepnji..



Ipak, da se to nije dogodilo, nikada nebi naučila. Nikada ne bi cijenila. Nikada ne bih vidjela svoju grešku. Nikada ne bih sebi priznala.

Neki ljudi uče brzo i lako. Ja sam svoju lekciju naučila kroz vrijeme i svoje pogreške. I još uvijek učim..

I još uvijek ne znam zašto u ovakvim trenutcima slušam Igra bez granica.


I had a friend many years ago
One tragic night he died
The saddest time of my life
For weeks and weeks I cried
Through the anger and through the tears
I've felt his spirit through the years
I'd swear, He's watching me
Guiding me through hard times

..ne da mi se blebetati guposti ..ne da mi se nista ..nemam volje ...
..kommajte i dalje ...vratit cu ih ..(I hope ..)*
.pusa ...

Više te ne volim...
Sada to dobro znam...
Prolazimo kao da se nikada nismo poznavali....
I više me ne boli ko prije....
Više me to ne pogadja...
Više me to ne vraća na dno...
Ne dopuštam ti da me više raniš...
Izdigla sam se iz pepela svoje ljubavi...
Ljubavi zbog koje sam se nekada uzdizala na nebo...
ALi i ljubavi koja me bezbroj pouta srtmoglavila na zemlju....
I dalje nastavljam da živim...
Sjećanja više ne bole...
I ništa me više ne podjeća na tebe...
Na spomen tvog imena više ne skrivam pogled...
Postala sam vjerna sama sebi....
Okanila sam se biti robom svoje ljubavi....
Promijenial sam se...
Osmjeha na mom licu sev je manje...
Bol je ostavial ožiljke u meni koje ne mogu isprati kiše...
Dijete u meni polako nestaje...
Postajem odraslija...
Postajem zrelija...

evo mene opet ...OK sam ...razmislila sam o onome od jucer ...
ne znam ...vise ...necu to napraviti ...ne zelim to roditeljima radit ....
nisu zasluzili da ih unistavam ....pa eto ...razgovorala sam s frendom ...pomogao mi je ..kao i obicno ...na svoj nacin ...zahvalna sam mu ... toliko od men za danas ... pusa .*

because of you ...

I will not make the same mistakes that you did
I will not let myself
Cause my heart so much misery
I will not break the way you did,you fell so hard
I've learned the hard way
To never let it get that far

Because of you ,
I never strayed too far from the sidewalk
Because of you ,
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you ,
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you ,
I am afraid

I lose my way
And it's not too long before you point it out
I cannot cry
Because I know that's weakness in your eyes
I'm forced to fake
A smile, a laugh every day of my life
My heart can't possibly break
When it wasn't even whole to start with

Because of you ,
I never strayed too far from the sidewalk
Because of you ,
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you ,
I find it hard to trust not only me, but everyone around me
Because of you ,
I am afraid

I watched you die
I heard you cry every night in your sleep
I was so young
You should have known better than to lean on me
You never thought of anyone else
You just saw your pain
And now I cry in the middle of the night
For the same damn thing

Because of you ,
I never strayed too far from the sidewalk
Because of you ,
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you ,
I try my hardest just to forget everything
Because of you ,
I don't know how to let anyone else in
Because of you ,
I'm ashamed of my life because it's empty
Because of you ,
I am afraid

Because of you...yeah...
Because of you...mmh....

Film je završio.
Kazeta se sama od sebe počela premotavati na početak...
Tupo sam gledala u ekran.
Zagrlio* me, čvrsto.
Spustila sam glavu na njegovo* rame...
Nakon toliko vremena osjećala sam se sigurno...
Uzeo* je daljinski i pritisnuo* tipku za presnimavanje.
U samo nekoliko sekundi cijela prošlost bila je izbrisana.
..i postala stvarnost ...sve je opet bilo tu ...kao nekad ...*



..pa da pocnem ...ja i frendica smo odlucile napraviti nesto ...tj.glupost ...
svjesne smo sto radimo ...Imamo neke svoje razloge za to ...Ne znamo sto da radimo vise ...u ovom prokletom gradu ...ne mozemo vise trpiti ovu gamad ..koja nas neprestano unistava .ustv.pokusava unistit ...gazit ..Blate nas bezveze ..bez razloga ...i dosta nam je toga ...odlucile smo se povuci ...i otici odavde ..
zelimo zivjeti same ...uzivati u zivotu na neki dr,nacin kad ovakom nismo mogle ...
..znamo,mislite da smo otisle psihicki ...mozda! sve ..zbog vas ....Nea veze ...sve je u redu ...cujemo se neki dr.put ...p0z ...
P.S. -necu pisat blog ..
bY* VOLI VAS GRIZZ ..
pOOZ : ivani ..INES ...I OSTALIMA KOJI NAS VOLE ...

*napomena: ne očekujem da ćete razumijeti. ako nećete, nie važno. bitno da ja razumijem.

* * *

"Pljesak gomile vratio me u stvarnost.
Tupo sam gledala u zastor;
koji se nalazio preda mnom...
Tek nekoliko sekundi dijelilo me od nastupa.
Osjetila sam kako me obuzima neopisiv strah...
Strah od promjena...
Strah od okretanja nove stranice...
Čiste i netaknute.
Strah od reakcije publike...
Strah od samoće.
Glasovi u mojoj glavi postajali su sve glasniji.
Sjeta je stezala srce;
ispisano riječima tuge...
Prošarano bolju...
Obljepljeno izblijedljelim slikama, onih prošlih dana...
Srce puno pustih nada...
I prašnjavih snova;
za koje znam da se nikad neće ostvariti.

Ponovno sam proživljavala trenutke;
za koje nisam znala da ih pamtim...
Ponovno sam sanjala snove;
za koje sam silno željela da postanu stvarnost...
Ponovno sam dopustila prošlosti;
da pokuca na moja vrata...
I donese sa sobom miris sjete...
Obris tvoga lica...
I zvukove naše pjesme.

Na trenutak mi se učinilo;
da sam se ponovno izgubila u labirintu prošlosti...
Bez kompasa...
Bez ijednog pravila.
Koliko god se trudila;
nisam mogla pronaći niti jedan zemljovid...
Kao i svaki puta kad se dogode ovakve stvari.
Na trenutak mi se učinilo;
da ću ipak odustati od daljnje borbe...
Da ću se prepustiti željama drugih...
Da ću ponovno žrtvovati svoju sreću za njihovu...
Na trenutak mi se učinilo;
da nemam dovoljno snage za promjene...
Da nemam dovoljno hrabrosti;
kako bi ispisala novu stranicu sretnijim slovima...
Na trenutak mi se učinilo;
da ću stati...
Da ću se prestati kretati kroz maglu...
Prestati tražiti izlaz iz labirinta...
Prestati tražiti svijetlo, na kraju tunela...
Na trenutak, kažem.

Zastor se podigao.
Glasovi su utihnuli...
Stajala sam na pozornici;
obasjana svijetlima reflektora...
Uplašeno sam gledala u publiku.
Odjednom, u gomli nepoznatih lica...
Ugledam njegovo*...
Srce je zatreperilo...
Više nije bilo dvojbe.
Nije postojala nikakva sumnja...
Nije postojala nikakva želja za odustajanjem...
Znala sam da se moram nastaviti kretati prema naprijed...
Bez obzira na to, što mi sunce udara u oči...
Bez obzira na to, što mi se tlo topi pod nogama...
Nastaviti.
Dugovala sam mu* to...
Dugovala sam mu* i mnogo više od toga.

U pozadini je zasvirala uvodna pjesama naše drame.
Drame dobro uvježbane...
I toliko puta odigrane...
Glavni glumac je izašao na pozornicu...
Popraćen gromoglasnim pljeskom.

Treća čin. Prvi prizor. Prema scenariju.



Stajali smo na rubu litice.
Litice na koju nas je glavni glumac odveo.
Primio me za ruku.
"Hajde, skoči..."
"Bojim se. Bojim se, da će boljeti..."
"Neće. Vjeruj mi..."
"Obećaješ?"
"Da, obećajem. Obećajem da neće boljeti..."
Vjerovala sam mu.
Vjerovala sam mu da neće boljeti.
A boljelo je...
O, kako je samo boljelo...
Boljelo je čak i u samom padu...
Čak i prije nego što sam dotaknula dno.
Tišina.
Reakcija publike je izostala...
Naklanjam se...
Reflektori se gase....
Spušta se zastor.
Predstava koju ste gledali; danas je završena...
Znam, očekivali ste da će trajati duže.
Ali kraj je došao ranije...
Glavna glumica je odustala od prikazivanja."

* * *

Sam mi te Bog poslao........
Ne znam što bih rekla,ne znam kome zahvalila..
Hvala ti što si došao u moj život..
Hvala što si mi pokazao da ima dobrih ljudi..
Hvala na pažnji i svemu što si tako nesebično dao..
Hvala što sam gledala u tvoje oči i bila sretna..
Hvala što sam u tebi našla i više od prijatelja..
Sam mi te Bog poslao........

O Bože,nakon toliko razočaranja...
Jedno muško srce toliko je sreće donjelo...
O,kako je lijepo smijati se...
Sjediti satima i gledati tvoje velike,nesebične oči...
Kako je dobro osjetiti tvoj topli pogled..
Bože,ja zaboravljam na kišne dane...
Hvala Ti za ovo najljepše sunce nakon dugo vremena...


Hvala.

Zalutala sam
među zvijezde
beskrajna svemira,
zaspala sam
lijepima snovima
a' l probudi me udar groma
i javi se čežnja
prošlih mjeseci
k' o jeka daleka.
I opet sam djevojka
nejaka i ranjiva
s rukama ispruženim
sanjiva.