nedjelja, 24.02.2008.
Genesh
Ganesh se smatra bogom mudrosti, ispravnosti i prosperiteta te Bogom zaštitnikom početaka. Njega se slavi na početku svih ceremonija, molitvi, vjenčanja ili na početku nekih drugih prilika. Vjeruje se da je on zapisao ep Mahabharatu koju mu je diktirao veliki svetac Ved Vyasa. Lik Gospoda Ganeshe krasi ulaz indijskih domova jer se vjeruje da donosi sreću i dobro zdravlje. Hindusi se mole Ganeshi sa vjerom i odanošću da im otkloni sve prepreke. Nude mu slatkiše te poste u njegovu slavu. Postoji puno interesantnih legendi oko njegova rođenja. Evo jedne:
Ganesh je rođen od božanske supstancije Shive i Parvati. Parvati ga je umijesila od gline i udahnula mu je život. Shiva je za to vrijeme meditirao i kada je izašao iz meditacije htio je ući u Parvatine odaje. No, ona se u to vrijeme kupala i rekla je Ganeshu da nikoga ne pušta u njene odaje. Shiva je bio vrlo uporan, no Ganesh nije popuštao. Počela je bitka u kojoj je Shiva odrubio Ganeshu glavu. Kada je to ugledala Parvati, zamolila je Shivu da ga vrati u život. Shiva je to učinio stavivši mu glavu na koju je prvu naišao, a to je bila slonovska glava. Vidjevši to, Parvati je obećala je Ganeshu da će on biti prvi, uvijek obožavan, te da će mu biti dana moć da otkloni sve prepreke.
Smatra se da je Ganesha dobroćudan i da voli pomagati onima koji ga zamole. Donosi uspjeh i duhovni i svjetovni. Njegov lik može biti u stojećem, sjedećem ili ležećem položaju, sa licem koje je okrenuto ravno naprijed. Na njegovoj slonovskoj glavi nedostaje dio surle koju ponekad drži u jednoj od četiri ruke. U drugoj ruci može držati sjekiricu koja simbolizira prekidanje iluzije i pogrešnih učenja. U trećoj ruci drži mali bič kojeg upotrebljavaju treneri slonova, a simbolizira logiku koja prekida iluziju. U jednoj ruci uvijek drži slatkiše koje jako voli, a jedna od ruka je obično u mudri (položaju) snage. Ispod struka drži zmiju. Pokraj njega se nalazi i štakor, njegovo prijevozno sredstvo. Štakor se može svugdje zavući i proći kroz sve. Tako i Ganesha otklanja sve prepreke, koliko god se činile nepremostivim.
Ganesha ima veliku važnost i njegov rođendan se slavi u kolovozu. Vjenčan je sa Sidhi (uspjeh) i Buddhi (intelekt). Također ima i dva sina Ksema (prosperitet) i Labha (dobitak). U ikonografiji se često prikazuje kako sjedi između Sidhi i Budhi.
Njegovo golemo tijelo predstavlja svemir, a njegova surla Om, simbol neuobličenog Boga. Slonovska glava označava superiornu inteligenciju i zmija oko struka označava kozmičku energiju. Veličina njegova fizičkog tijela nas također uči da vanjski oblik nije povezan sa unutarnjom ljepotom ili duhovnim savršenstvom. Uzica u ruci je simbol svjetovne vezanosti, a kuka je sredstvo dolaska čovjeka na put ispravnog djelovanja. Zrna krunice naglašavaju važnost molitve, a slomljena kljova je simbol mudrosti jer se vjeruje da je njome zapisao Mahabharatu (indijski ep). Slatkiš u ruci nas podsjeća na slatkoću unutarnjeg jastva. Jašući na svom prijevoznom sredstvu, štakoru, simbolizira kako je Bogu jednako važan i onaj najmanji i najveći stvor.
Ganesh se smatra bogom mudrosti, ispravnosti i prosperiteta te Bogom zaštitnikom početaka. Njega se slavi na početku svih ceremonija, molitvi, vjenčanja ili na početku nekih drugih prilika. Vjeruje se da je on zapisao ep Mahabharatu koju mu je diktirao veliki svetac Ved Vyasa. Lik Gospoda Ganeshe krasi ulaz indijskih domova jer se vjeruje da donosi sreću i dobro zdravlje. Hindusi se mole Ganeshi sa vjerom i odanošću da im otkloni sve prepreke. Nude mu slatkiše te poste u njegovu slavu. Postoji puno interesantnih legendi oko njegova rođenja. Evo jedne:
Ganesh je rođen od božanske supstancije Shive i Parvati. Parvati ga je umijesila od gline i udahnula mu je život. Shiva je za to vrijeme meditirao i kada je izašao iz meditacije htio je ući u Parvatine odaje. No, ona se u to vrijeme kupala i rekla je Ganeshu da nikoga ne pušta u njene odaje. Shiva je bio vrlo uporan, no Ganesh nije popuštao. Počela je bitka u kojoj je Shiva odrubio Ganeshu glavu. Kada je to ugledala Parvati, zamolila je Shivu da ga vrati u život. Shiva je to učinio stavivši mu glavu na koju je prvu naišao, a to je bila slonovska glava. Vidjevši to, Parvati je obećala je Ganeshu da će on biti prvi, uvijek obožavan, te da će mu biti dana moć da otkloni sve prepreke.
Smatra se da je Ganesha dobroćudan i da voli pomagati onima koji ga zamole. Donosi uspjeh i duhovni i svjetovni. Njegov lik može biti u stojećem, sjedećem ili ležećem položaju, sa licem koje je okrenuto ravno naprijed. Na njegovoj slonovskoj glavi nedostaje dio surle koju ponekad drži u jednoj od četiri ruke. U drugoj ruci može držati sjekiricu koja simbolizira prekidanje iluzije i pogrešnih učenja. U trećoj ruci drži mali bič kojeg upotrebljavaju treneri slonova, a simbolizira logiku koja prekida iluziju. U jednoj ruci uvijek drži slatkiše koje jako voli, a jedna od ruka je obično u mudri (položaju) snage. Ispod struka drži zmiju. Pokraj njega se nalazi i štakor, njegovo prijevozno sredstvo. Štakor se može svugdje zavući i proći kroz sve. Tako i Ganesha otklanja sve prepreke, koliko god se činile nepremostivim.
Ganesha ima veliku važnost i njegov rođendan se slavi u kolovozu. Vjenčan je sa Sidhi (uspjeh) i Buddhi (intelekt). Također ima i dva sina Ksema (prosperitet) i Labha (dobitak). U ikonografiji se često prikazuje kako sjedi između Sidhi i Budhi.
Njegovo golemo tijelo predstavlja svemir, a njegova surla Om, simbol neuobličenog Boga. Slonovska glava označava superiornu inteligenciju i zmija oko struka označava kozmičku energiju. Veličina njegova fizičkog tijela nas također uči da vanjski oblik nije povezan sa unutarnjom ljepotom ili duhovnim savršenstvom. Uzica u ruci je simbol svjetovne vezanosti, a kuka je sredstvo dolaska čovjeka na put ispravnog djelovanja. Zrna krunice naglašavaju važnost molitve, a slomljena kljova je simbol mudrosti jer se vjeruje da je njome zapisao Mahabharatu (indijski ep). Slatkiš u ruci nas podsjeća na slatkoću unutarnjeg jastva. Jašući na svom prijevoznom sredstvu, štakoru, simbolizira kako je Bogu jednako važan i onaj najmanji i najveći stvor.
- 13:33 -
utorak, 19.02.2008.
Lovor
Lovor - laurus nobilis - nisko drvo s kožnatim, zimzelenim, ovalnim listovima. Plod je tamnomodra koštunica, a drvo udomaćeno u Grčkoj, Italiji i Iliriji.
Smatran svetim drvetom koje je bilo simbol mudrosti, slave, pobjede. U srednjem vijeku se mislilo da ova biljka štiti od uroka i vještica, a kršćanska vjera je od nje splela krunu koja je simbol mučeništva.
Grčka mitologija kazuje da je Eros, ljut na Apolona koji je zbijao šale na račun uspješnosti djelovanja njegovih ljubavnih strijela, pogodio Apolona ljubavnom strijelom, a jednu od najljepših nimfi - Daphne - strijelom koja ubija ljubav. Ona odbija ljubav najljepšeg boga i radije se pretvara u drvo - lovor. U slavu ljubavi Apolon nosi
krunu lovorovih grančica na glavi. U Grčkoj je veza između lovora i zvijezde svjetla – Sunca – dovela do njegova posvećivanja Apolonu, mitskom arhetipu moći, mudrosti i muške ljepote. Apolon okrunjen lovorom je bog koji pročišćava, osvjetljava i pobjednički se pojavljuje, a čiji amblem je imao reputaciju da donosi svjetlo i osigurava slavu.
Prema mitologiji Gea, Majka Zemlja utemeljila je prvo proročište – Dafnis – u Delfima, Apolon je prisvojio Delfsko proročište, izgradio oltar od lovorovih grana i postavio Pitiju, svoju svećenicu u svom svetištu, na tronožac iznad pukotine iz koje je proročište isparavalo.
Proročice su žvakale lovorove listove prije objavljivanja proročanstva primljenog kao svetu riječ bogova; svećenik je asistirao paleći ječam, konoplju i lovor da bi potaknuo njihov trans. Lovorov vijenac je cijenio i Asklepije, bog medicine, sin Apolonov, kojem su drevni narodi odavali počast lovorovim mnogobrojnim ljekovitim svojstvima. Lovor je bio namjenjen Apolonovu prvom čišćenju od Pitonove krvi.
Grčki imperator Klaudije se u vrijeme epidemije kuge preselio u Laurentium poznat po lovorovim šumama vjerujući da isparavanje lovora priječi širenje zaraze. I danas je lovor simbol slave - koristi ga i akademija medicinskih znanosti.
Rimljani su lovor zvali Laurus – zlato, a to ukazuje na lovorovu vezu s bogom sunca, jer je zlato prema ezoterijskoj tradiciji kondenzirano sunčevo svjetlo.
Rimskim carevima, igralo je ulogu u predapolonskoj ikonografiji, u ktoničkim ritualima, štiteći od zlih podzemnih duhova. Njegovo lišće koje se nosilo oko hramova, kad se njemu spavalo ili kad se nosilo u ustima davalo je magične darove i štitilo od svih opasnosti, osobito od gromova. Biti ovjenčan lovorom, koji je uvijek zelen činilo je i ljude besmrtnim štiteći ih od udarca vremena. Koristi se kao i sredstvo za liječenje Simbol je znanosti, jer se znanje stječe uz mnogo truda i znoja, kao i bračne neporočnosti,
U indiji su slava, moć i žrtvovanje lovora simbolizirani u kultu Shive; što smatramo muževnom i nebeskom moći, znakom pravde i više ljubavi u pobjedu Rame i Krishne.
Jednako kao što sunce, Božje oko, sve vidi i ujedno nama omogućuje da vidimo, lovor nam otkriva ono što je skriveno.
Tijekom stoljeća lovor je zadržao tragove slave svoje apolonske kulminacije – on kontrolira i štiti od zlih sila tame i nesretne sudbine ; „štakori ugibaju i od samog dodira lovora“ (tvrdio je Liebalut u 16. stoljeću).
Lovor je dugo povezivan s proricanjem, a njegova svojstva revitaliziranja mentalne i psihičke razine zaista mogu dovesti do zaključka da ima okultno-medijsko svojstvo.
U svakom slučaju, pucketanje lovorovih listova u plamenu je odavno smatrano sretnim znakom, ponekad čak i znakom dobre žetve, a preporučivalo bi se i spavanje s lovorovim listovima ispod jastuka da bi se prorekla budućnost kroz snove.
Lovor može smiriti osječaje nekih ljudi i pomoći im da nadiđu svoje strahove i potisnutost. On potiče ambicije i samopouzdanje i čini osobu svjesnom svoje vrijednosti dajući joj volju i želju da djeluje.
Prožet misticizmom i proročkom slavom, lovor i njegove legende ostaju vječne. Kao neizreciva nazočnost koja osvjetljava ljudsko postojanje lovor nadilazi obično i uzdiže našu svijest moćnom aurom, snaži slabe i iscjeljuje stare. Može osobu ohrabriti da otkrije svoju moć, preuzme odgovornost za sebe i mentalnu i fizičku i objektivno pomoći pojedincu da se oslobodi emocionalne zbrke i mentalne obamrlosti. Lovor podržava život uklanjajući sve trulo, septično i degenerirano.
Pozivajući na misterije i traganje za gralom, lovor djeluje i ne ostavlja ravnodušnim, čak i ako njegov dubok, hermetički simbolizam (u kojem leži dužnost) obvezuje lažljivca da ostane izvan hrama sve dok njegova duša očišćena od prošlosti ne uzmogne bez stida „jesti vatru i piti svjetlo“.
- 19:57 -
Tamjan
Tamjan grč. thumiana, lat. incensum, eng. Frankincense - se dobiva od biljki iz roda Boswellia koje rastu u svega nekoliko područja u zoni afričkog roga i krajnjeg jugozapada Arabijskog poluotoka (u Somaliji, Jemenu i Omanu), dakle, na području (relativno) malene površine. starom Babilonu, Asiriji, Egiptu, Rimu, Grčkoj, Kini i Japanu, dakle, u područjima visokorazvijenih civilizacija, različitog vremena nastanka i trajanja, od kojih su neke bile međusobno udaljene i više tisuća kilometara, ljudi su upotrebljavali tamjan, i to zbog njegovoga prirodnog ulja i ugodnog mirisa. Smola malog, grmolikog drveta ( Libanon, Etiopija…), zarezuje se nakon čega ispušta smolu u obliku suza, koja se na zraku skrutne, donosi smirenje, duhovno pročišćavanje, miješanjem sa drugim biljkama koristi se u razne svrhe duhovne obnove ( najviše se koristi u magiji ) - intenzitet mirisa je vrlo jak.
Relativno brzom širenju trgovine tamjanom pridonijela je i islamska vjera i kultura jer se i za proroka Muhameda tvrdilo da je, uz Alaha, žene i djecu, volio i ugodne mirisne pripravke (nastale miješanjem tamjana i raznih vrsta cvijeća). Tamjan je bio vrlo popularan i tražen zbog mnogih načina primjene u svakodnevnom životu, od kojih je svakako bila najraširenija ona vezana uz različite obrede. Na grobnici egipatske kraljice Hathsepsut pronađen je (zasad) najstariji zapis koji potvrđuje korištenje tamjana, a datira još iz 15. st. pr. Kr.
Ljudi su se u doba velikih svečanosti premazivali raznim uljima biljnog i životinjskog podrijetla. Kad su otkrili miris tamjana, dosjetili su se da bi i bogove, u nastojanju da ih udobrovolje, mogli darivati takvim ugodnim mirisima, jer su smatrali da bogovi imaju ljudska obilježja, a prema tome i ljudske potrebe i običaje. Stanovnici tropske i suptropske Afrike premazivali su se različitim mirisnim pripravcima, pa tako i tamjanom, u pokušaju da se zaštite od Sunca i prevelikog gubitka tekućine iz organizma. Stari Grci i Rimljani u svojem su se korištenju tamjana pokazali kao mnogo veći praktičari demistificirajući tu sirovinu – paleći ga, zagrijavali su i osvježavali (air fresh!)prostorije u kući.
Nema sumnje da su neki bili (pomalo) i opsjednuti mirisima. Prema legendi, Aleksandar Makedonski je, odmah po ulasku u odaje poraženoga perzijskog kralja Darija III., u napadu bijesa i s velikim gnušanjem, uništio sve kraljeve masti i mirisne pripravke, smatrajući ih nedostojnim svoje veličine, jer je putujući po Istoku razvio istančan ukus za prepoznavanje vrhunskih mirisa, u čijim je čarima svakodnevno uživao, a koji su bili "bolji" od Darijevih. Sokrat je, čini se, bio veliki protivnik njihova korištenja, jer je smatrao da oni samo produbljuju razlike u društvu,. Robovi i siromasi nisu mogli priuštiti mirise, kakve su koristili njihovi gospodari (imućniji sloj). Mirisati po nečem ugodnom (a ne znoju) bila je stvar luksuza i simbol socijalnog statusa! U judeo-kršćanskoj civilizaciji uz tamjan se veže religijska simbolika (tako je na određeni način bilo i u Egiptu, Asiriji, Babilonu i Perziji). Veliki je starozavjetni prorok Mojsije ljudima čak izričito branio upotrebu tamjana, ulja i mirisa, jer su ih ljudi bili "nedostojni" te "se samo Boga moglo njima darivati". Tu tradiciju kasnije je preuzela i do danas, uz određene modifikcije, očuvala Katolička Crkva. Nije se uzalud među narodom širio glas da "vrag bježi od tamjana"!
U kršćanstvu praksu kađenja tamjanom prva je primjenjivala Crkva na Istoku (od 4. st.), a Crkva na Zapadu prihvatila ju je tek u 7. st. Tamjan se, prema uvriježenom crkvenom običaju, pohranjuje u navikuli, ukrašenoj metalnoj (najčešće srebrenoj) posudi, koja ima oblik trupa broda (lat. nava = brod). Kada se upotrebljava u liturgijskim obredima, posebno na koncelebracijama u vrijeme velikih blagdana, svećenik tamjan žličicom vadi iz navikule i sipa u kadionicu ispunjenu žeravicom (danas užarenom ugljenom tabletom). Pri visokoj temperaturi tamjan se otapa uz oslobađanje ugodnoga ali intenzivnog mirisa. Jahve još reče Mojsiju: Nabavi mirodija: natafe, šeheleta ihelebene.
Od tih mirodija i čistog tamjana sve u jednakim djelovima napravi tamjan za kađenje kakvu pravi pomastar, opranu, čistu, svetu. Od tog nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo u šator sastanaka, gdje ću se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom, a miomiris, koji napraviš prema ovom sastavu za svoju uporebu ne smijete praviti. To drži svetinju Jahvi! Tko sebi napravi što takvo, da mu miriše, neka se iskorijeni iz svog naroda.( Izi, 29:34-3) Grm tamjana se štiti od vrućine obilnim izlučivanjem smolastih para koje na jakom suncu svijetle poput plamena, pa se predpostavlja da je Mojsije imao susret sa Bogom u tom gorućem grmu. U starom Egiptu su se mirisi i aromatična drva palili na oltarima a svaki ritual je imao svoju posebnu esenciju nekada miru, ambru, sandalovinu ili tamjan.
U hinduističkom ritualu on je element zraka, te predstavlja percepciju svijesti koja je u njemu posvuda prisutna. Dio tamjana upotrebljava se u nekim yoginskim postupcima, a u budističkim metodama meditacije izgaranje štapića je mjera za vrijeme.
U staroj Grčkoj se također tamjan koristio u obredima a na starogrčkom se tamjan zove Libanon. U Rimu je veliki potrošač mirisa bila i Neronova žena Popeja koja ih je obožavala posebno sivu ambru. Kada je umrla Neron je dao spaliti toliko tamjana kao 10-god. proizvodnja cijele Arabije. Kraljica od Sabe bila je glavni proizvođač tamjana ,krenula je iz Somalije u Izrael kralju Salomonu da osigura tu unosnu trgovinu .
U stara vremena cijena tamjana je bila ravna zlatu. Bio je visoko cijenjen i do danas se koristi u mnogim religijama i pali se na oltarima. Promatrajući na drugi način poklone koje je Isus dobio možemo reći, da je zlato simbol materije, tamjan emotivne prirode, a mira mentalne razine. Indijski tamjan je nešto sasvim drugo i dosta se .sviđa ljudima ,a po mirisu je jako različit od arapskog tamjana. Sa druge strane ulje tamjana ima veliku primjenu u pomoći kod raznih zdravstvenih problema. Tamjan je najviše poznat ipak kod meditacije, jer jako produbljuje disanje i smiruje. Interesantno kod ovog ulja da ima toliko sastojaka oko 60% koji su još neistraženi, a poznat je oko 5000god. Također u starim tekstovima se može naći pod nazivom olibanum od lat.Olium Libanum, ulje iz Libanona.
U Srednjoj Americi pripada istom simbolizmu kao krv, sok, sperma i kiša. Dim je poput oblaka emanacija božanskog duha. Oblak i dim u njihovim jezicima su dvije srodne riječi, pa iz toga slijede obredi tvorca kiše koji prema nebu pušta dimne oblake – imitativna magija. U popol – Vuhu prosvjetiteljska junakinja, ktoničko božanstvo, iz stabla života vadi crveni i zgrušani sok kopala i daje ga ljudima kao svoju krv – mit o postanku kopala. Otada se maya Quiche u svim vjerskim obredima služe s njim da bi zle duhove natjerali u bijeg. Chumayelov Chilam Balam kaže da je tamjan smola neba, a njegov miris biva privučen usred neba. Uporaba tamjana proizlazi iz obreda oplodnje vezanih uz lunarni ciklus. Veza između kopala i mjeseca izražena je štoviše u zajedničkom korijenu uh koji u jeziku Chorta označuje oba. Prvosvećenici na svetom stolu predočuju bogove kiše neizmjence kopalom i svetim posudama koje sadrže djevičansku vodu. U Chorta još i danas svećenici odlaze pustiti krv kopalu i paliti tamjan u ponoć posjlednjeg dana sušnog razdoblja, kako bi pospiješili dolazak prvih kiša.
- 19:48 -
subota, 16.02.2008.
Kabalistički talismani
Osnovna postavka kabale je da je cijeli svemir jedinstven i sve je povezano sa stvaranjem i još šire tj, sve što postoji može biti u vezi sa planetama i znacima zodijaka, slovima židovske azbuke, dragim kamenjem, živim bićima, cvijećem i biljkama, bogovima i duhovnim silama svih religija. To je najcjelovitiji i najrazrađeniji sistem sporazumjevanja na svijetu.
Najlakši način približavanja ovom tajanstvenom sistemu je upotreba Sefirotovog drveta.
Svemir, čovječanstvo i pojedinac, tretiraju se kao produkt različitih tvorevina tokom procesa evolucije.
Ovo može biti prikazano kao silazak niz stepenice ili drvo u materijalni svijet današnjice. Pojedinac i ovječanstvo moraju spuštajući se u svijet koji mi poznajemo, pokušati da se vrate stepenicama ili drvetom, da bi postigli jedinstvo sa dušom koja je suština svega. Ova velika snaga je nedostupna ljudima na zemlji, kao što je Bog nedostupan Muhamedovim sljedbenicima.
Postavljen je na samom vrhu Sefirovog stabla i nazvan je SEFIROV KEJTER ili KRUNA.
Od njega, ova sila nastavlja put gradeći drugog Sefira ČOKMAHA, koji je prvodobno bio snaga bez upotrebne vrijednosti, a sada dobija smisao i naziva se MUDROST.
Sila se kreće od Čokmaha prema BINAH – u, simbolu razumjevanja, jer prosta mudrost dobija oblik i postaje ono što se naziva Sveta INTELIGENCIJA, Veliko More ili Majka. To je Binah koji uslovljava
drugi stepen evolucije.
Ovaj stepen počinje Sefirom koji se zove ČESED, mada je simbol milosrđa ljubavi i veličanstva, sličan je Čokmahu, odnosno predstavlja Sefirovu snagu bez oblika.
Tek peti Sfir, koji se zove GEBURAH, daje oblik silama od kojih su sastavljeni. Ovo je Kabalističko učenje.
Svi Bogovi i znani duhovi, svi Arhanđeli i anđeli, sve religije imaju svoje mjesto na drvetu.
Svi religiozni pravci, naročito Kršćanstvo, Judizam, Hebreizam, Grčka mitologija i Egipatska religija, odgovaraju postavci '' Korespondencija'' koju proučavamo između metala, planeta, dragog kamenja, biljaka itd., može se posmatrati kao dio jednog sveobuhvatnog sistema mišljenja i vjerovanja, kao jedinstvena postavka.
Kabalistička postavka naravno ne objašnjava sve i mnogi talismani imaju samo posrednu vezu sa njom. U svakom slučaju ona nam omogućava da sagledamo gdje u postavci stvari talismanska moć može da ima svoje mjesto u sistemu. Kabala je neizbježno izuzetno složena, a ta složenost se višestruko povećava kroz vjekove, tako da je neophodno provesti više godina u proučavanju njenih različitih aspekata.
Za početak neophodna je spoznaja da kabalizam uključuje astrologiju i da su kabalistički talismani zbog toga često zasnovani na povezivanju sa planetarnim silama. Planete prema kabalistima nisu samo proste sile. One uključuju podjednako razum i duhove koji se ponekad nazivaju Demonima. Razum je u potpunosti koristan. Duh predstavlja čistu snagu koja može biti usmjerena ka dobrim ili lošim ciljevima. Zato neki praktičari koriste kabalu u sebične i destruktivne svrhe, pozivajući se radje na sile mraka, nego na korisne aspekte.
PRIJE NEGO UZMETE ILI KUPITE TALISMAN TREBA PROVJERITI TKO GA JE RADIO, POD KOJIM UVJETIMA I KOJE JE SILE KORISTIO PRAVEĆI ODREĐENI TALISMAN.
NA NAŠEM TRŽIŠTU IMA MNOGO ONIH KOJI PRODAJU PRAZNU SLAMU I KOJI ŽELE SAMO ZARADITI NOVAC NA BRZINU.
TALISMAN DJELUJE SAMO ONDA AKO NEMA NIKAKVU MATERIJALNU SVRHU...ONDA ZAKLJUČITE SAMI ŠTO KUPUJETE.
Kao drugo, neophodno je razumjeti da u kabalizmu svako slovo hebrejske azbuke, a ima ih 22, ima numeričku vrijednost.
Zbog toga je moguće pisati riječi kao slova i slova kao riječi. Ne samo da dva slova imaju numeričke vrijednosti, već imaju i oznake simbolima, tako da ime ime ili riječ može imati ezoteričko značenje kao dodatak uobičajenom. Slovo Bet – ekvivalent našem B, označava npr. ambiciju, intelektualnu aktivnost i nauku, ima numeričku vrijednost 2 i iodgovara prvom adutu u Tarot kartama, Mađioničaru koji pak simbolizira početak svjesnog života kod djete i putanju između Kejtera i Binaha na Sefirovom drvetu.
Kako svako slovo za sebe predstavlja duhovno značenje riječi, tako i svaka kombinacija istih slova ima isto duhovno značenje.
Uzastopnim premještanjem slova i pravljenjem anagrama, može se sagledati buduće označavanje neke riječi. Što više, pri ovakvim premještanjima numerička vrijednost riječi ostaje nepromjenjena i ovo se smatra važnim.
Drugi način otkrivanja duhovnog značenja riječi onoga što im odgovara, zavisi od upotrebe njihovih numeričkih ekvivalenata. Ovo se naziva GEMATRIJA. Metod se sastoji u pretvaranju slova od kojih je riječ sastavljena u brojeve, spajanja i otkrivanja nove riječi čija slova kada se pretvore u brojeve kao rezultat daju istu cifru. Ovaj metod je primjenjivan u mnogim kabalističkim školama.
Najpoznatiji problem u gematriji je naravo onaj u Velikoj Strahoti čiji je broj 666 i koja se spominje u otkrovenju. Učenjak po imenu Piter Bungus rekao je da se ona odnosi na Martina Lutera koji je odgovorio tako što je rekao da se ona odnosi na godine kada su crkvom vladale Pape. Ostali ljudi prilično sumnjive genijalnosti poistovjećuju strahotu sa Napoleonom, Kaligulom, Neronom.. možda najgenijalnija i vjerovatno intelektualno najprihvatljivija je interpretacija Roberta Grejvsa, koji ne koristi gematriju, već jedan drugi kabalistički metod prikazivanja i transformacije riječi, a taj metod se zove NOTARIKON.
Notarikon se sastoji od sklapanja bilo fraza ili novih riječi, sastavljanjem od kojih je riječ ili fraza sastavljena, upotrebljavajući ih kao početna ili završna slova neke nove izreke.
Grjvs je primjenio notarikon na 666, sugerirajući da je latinska oznaka za 666 DCLXVI i da može da se čita kao DOMITIUS CAESAR LEGATOS XTI VIOLENTER INTERFECIT......'' Domicijus Cezar brutalno je ubio Kristove izaslanike ''.
Dominicijus je bilo prvo ime Nerona. Ostali primjeri Notarikona su prijevod ICTHUS – a, ribe u Iesos CHristos THeou Uios Soter....'' Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj''.
Ponekad se koristi još jedan metod transliterancije, a zove se TEMURA. Najjasnije ga je opisao Alister Krouli u '' 777 '' i '' Ostalim kabalističkim zapisima ''.
TEMURA je permutacija. Prema određenim pravilima, jedno slovo se zamjenjuje drugim slovom koje se nalazi prije ili poslije njega u alfabetu i tako od jedne riječi može biti formirana druga riječ, ortografski potpuno drukčija. Tako se alfabet dijeli točno na polovinu, po sredini i jedna polovina se postavlja iznad druge. A zatim neizmjeničnim premještanjem prvog ili prva dva slova na početak drugog reda, stvaraju se 22 izmjene i to se naziva '' Tabele kombinacija TzIRVP:::TZIRUP.
Predstavljam metod koji se zove ALBTh, Albat:
11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
K I T Ch Z V H D G B A
M N S O P Tz Q R Sh Th L
svaki metod dobija svoj naziv prema prva dva para koja ga sačinjavaju, sistem parova slova koja su
okosnica cjeline, jer svako slovo u paru, zamjenjeno je drugim slovo. Tako se RVCh stvara Ruač, od DtzO, Decau.
Ovo izgleda mnogo teže nego što jeste u stvari, sve dok nwe shvatimo da je u piatnju hebrejski alfabet od 22 slova, i da je židovi čitaju s desna na lijevo. Sve ovo, tada postaje najprostija zamjena cifri. Ima onoliko metoda temura, koliko postoji i slova u alfabetu.
Suvremeni numerolozi koriste slijedeću tabelu numeričkih ekvivalenata.
A B C D E F G H I J K L M N O P R S
1 2 3 4 5 6 7 8 9 1 11 3 4 5 6 7 9 1
T U V W X Y Z
1 3 22 5 6 7 8
( nastavak slijedi )
- 02:23 -
Ankh
Ključ je korišten kao talisman otkad su uopšte nastali ključevi. Grci su sliku ključa smatrali snažnim talismano, simbolom znanja i sposobnosti, da se otvore vrata ka nepoznatom. Bio je svetinja za Apolona i Dijanu. Rimljani, koji su ga povezivali sa Janusom i Janom, vjerovali su da donosi obazrivost, sjećanje na prošlost, uvid u budućnost i lakši porođaja.
Japanci imaju talisman od tri ključa, sreću, bogastvo i ljubav.
U drugim zemljama se za tri ključa vjeruje da donose ljubav, bogastvo i zdravlje.
Amblem sv.Petra ima dva ukrštena ključa, a sv.Zita, zaštitnica slugu ima svežanj ključeva kao svoje obilježje.
Egipatski hijeroglif ankh (često napisan i kao anch) znači "život", "ja sam" ili "ja sam živ". Ovaj simbol je poznat jos pod imenima "koptski križ", "uhati križ" ili "omčasti križ", a latinski naziv mu je Crux Ansata.
Čine ga slovo T ili Tau, sa omčom iznad križa.
Sličnost ovoga egipatskog znaka sa kršćanskim križem može se pripisati tomu da je ovaj egipatski znak bio vrlo popularan i raširen sve do Irske.
Mada je u prvom vijeku nove ere stavljan na grobove uz kršćanski križ, ne smatra se pravim križem.
Osim toga taj su znak preuzeli egipatski kršćani - Kopti - kao simbol životne snage koju kršćanima daje Kristov križ, pa se zato ankh u novije vrijeme gotovo isključivo naziva Koptski križ.
Izvorno značenje ovog znaka može biti magijski čvor. Povezan sa mitologijom on je dobio tačne osobine: on ne simbolizira samo život nego i vjećni život, besmrtnost koja je naravno samo jedan atribut boga. Gotovo da nema slike ili crteža nekog egipatskog božanstva da uz njega nije i ankh.
Dalje značenje ankha je simbolično predstavljanje životnih elemenata zraka i vode: na nekim predstavama bog kralju daje ankh kao simbol vlasnika života. U nekim kultovima u obredu čisćenja pije se posvečena voda triput prenesena preko ankha koji se drži u visini usta čovjeka zbog kojega se vrši obred čišćenja.
A oslanjajuči se na legendu da je ankh zamočen u krv boginje Izis, njemu se pripisuje i moć mirenja muškog i ženskog principa, sjedinjavanje vertikale i ovala. Zato se upotrebljava u nekim istočnjačkim obredima tjeranja zlih duhova i molitvi za plodnost žena nerotkinja.
Neki vjeruju da predstavlja vješala ili pak Torov malj dok kod drugih predstavlja falus, što nije isključeno, s obzirom da je simbolizirao samu životnu silu.
Omča predstavlja otvorena usta ribe iz kojeg se rađa voda Nila, a samim tim i život.
Korišten kao Venerin simbol, Ankh je smatran simbolom duhovne pobjede – omča ili krug nad materijalnim – Tau križ.
Ank nije samo opšti zaštitnik, već vlasniku donosi dugi život.
Zbog svoje omče može se dovesti u vezu sa talismanskim čvorom koji je također bio egipatski talisman i korišten je na razne načine od Antike do danas.
Simbol svega što se spaja i sjedinjuje, a obično je u vidu čvora ljubavnika, koji simbolizira sjedinjenje dvije osobe. Samim tim je i zaštita protiv prekida ljubavnih veza, talisman koji sadržava status quo, ono što je nosilac talismana u njega ''zavezao'', ostaće sačuvano.
U Indiji i Tibetu, talisman – čvor štiti od zla, jer se vjeruje da nosi dobre sile i sjedinjuje ih u sebi i tako stvara prepreku za zle sile.
Talismani čvorovi koriste se na vjenčanjima, u Kini i još nekim zemljama. Međutim osoba koja umire ne smije imati čvorove na sebi, da bi njen duh slobodno otišao.
- 00:11 -
utorak, 12.02.2008.
Heliopolis
To je biblijsko ime za mjesto koje su Egipćani nazivali Annu, a Grci Heliopolis, grad sunca. U Anuu se slavilo sunce stvaraoc, bog Ra, kojeg su Grci poistovjetili sa svojim sunčanim bogom Heliosom, pa otuda i potječe naziv Heliopolis.
Heliopolis se nalazio na području današnjeg Kaira i od njega nije sačuvano gotovo ništa.Teško je stoga pretpostaviti kako je nekada, u svom punom sjaju, izgledao taj važan centar. Iz posjete etiposkog kralja Piankhia Heliopolisu, oko 730 godine prije Krista, mogu se zaključiti neke pojedinosti i detalji o tadašnjem izgledu grada. Hram posvećen sunčanom bogu Atum-Ra bio je smješten sjeverno od grada i opasan visokim zidom.U njegovom predvorju nalazio se benben kamen, jedan ili više njih, na kojeg su svakog jutra padale zrake izlazećeg sunca.
Tradicija govori da su grčki mudraci i filozofi Solon, Tales i Platon, posjetili Egipat i boravili u Heliopolisu.tradicija također govori da je Platon u Heliopolisu proveo duže vrijeme i da je tamo učio i upučivao se u tajne misterije. Plutarh, grčki povjesničar i filozof kazuje da je izvjesno vrijeme u Egiptu boravio i Pitagora i da su ga Egipćani jako voljeli.
Legenda također govori da je Menton, egipatski svećenik koji je zapisao povijest Egipta na grčkom jeziku u 3. stoljeću prije Krista, za vrijeme vladavine Ptolomeja II, koristio materijale iz heliokopske knjižnice.
Hijerarhijska podjela bogova Heliopolisa počiva na enadi. Sama riječ na grčkom znači broj devet (9).Egipćani su tu zajedničku cijelinu bogova nazivali Pesdjet.
U početku bijaše Nun, nepokretne i pasivne praiskonske vode, one koje se kod Grka mogu usporediti sa kaosom.One ne stvaraju, u njima je sadržano sve i ništa.
I postaje Atum, prvi .Atum se projicira i postaje različit od Nun, praiskonskih voda, praiskonskog oceana.U Heliopolisu postaje jedan, kao sunčani stvaraoc Ra.Govori se o Atum-Ra.
Univerzalno ili kozmičko načelo stvaranja je započeto. Jedan kao prvi impuls stvaranja je začet. Od jedan nastaju tri. Od Atum-Ra nastaju Šu(Shu) i Tefnut.Duhovni princip silazi sve dublje u materiju i nivoi s epočinju prepoznavati. Šu produbljuje, stvara ponor, predstavljajući aktivnije, muške elemente.Tefnut svojim pasivnim obilježima predstavlja ženske elemente, donje podneblje.
Stvorena je dvodiziomenalnost, polaritet i ravnoteža dvaju principa.Šu predstavlja zrak, Tefnut prostor. Duhovni princip lebdi iznad ponora.
Iz njih nastaju Geb-zemlja i Nut-nebo. Isprva se neprepoznatljivi Šu ih razdvaja, razdvajajući tako nebo od zemlje i čineći prostor kome će kružiti sunce. Stvoren je svemir. Tek tada Geb i Nut rađaju nove principe koji u njemu mogu djelovati i prepoznavati se. Rađaju Ozirisa(Wsir), Izidu(Iset), Seta(Seth) i Neftis(Nephtis), a peto dijete koje im se pripisujeje Horus stariji.
U stvorenom svemiru oni počinju uređivati život. Oziris sjedinjuje one karakteristike koje predstavljaju poredak. Žezlo i bič koje drži u rukama simboli su zaštite i provođenja zakona.bezreda zakona i organiziranosti, stvoreni svemir ne bi mogao postojati. Ozirisov simbol , stup Džed, simbolički predstavlja četiri elementa ili osnovna načela obuzdane materije, predstavljena pomoću četiri vodoravno položene grede na stupu.
Njegov brat Set predstavlja vječnu borbu. On i Oziris su nerazdvojni, nadopunjuju jedan drugoga. Odnose se jedan prema drugom kao dan prema noći, kao svjetlost i tama, kao lice i naličje jednog principa.
Ozirisova supruga i sesta Izida, predstavlja ono što mora primiti duhovni princip, dakle jedan aspekt zemlje.Tako ona i Oziris stvaraju Horusa. Na taj način duhovni princip koji oplođuje jedan aspekt zemlje stvara svijet. A u njemu sve što postoji ima svoj smisao i svoje mjesto.
- 22:09 -
Feniks
Feniks je muška ptica purpurno – crveno – zlatne boje. U egipatskoj mit. sličan orlu ili čaplji, utjelovljenje boga sunca Ra, posvećen Ozarisu. Po mitu kod stvaranja svijeta ona se pojavljivala svakih 500 god. iz Arabije, Etiopije ili Indije u Heliopolis – grad Sunca, Egipat. Izgradila bi sebi gnijezdo u hramu boga Ra i u njemu se spalila. Iz pepela bi ponovno pomlađena uskrsnula – simbol besmrtnosti. Mladi feniks pepeo pretvori u jaje. Pomoću suza lijeći rane, a i sam sebe izlijeći kad je ozlijeđen.
Ptica Feniks dospela je u grčke i rimske mitove iz Egipta. Tamo se zvala "boinu" (čaplja), a kako je boravila uz močvare, stari Egipćani su smatrali da je rođena iz vode, na koju su gledali kao na prapočetni element, i to sama od sebe, slično kao što se samo od sebe, prema njihovim shvatanjima, rodilo i sunce. Povezivanjem tih elemenata nastalo je verovanje da je ta ptica jedno od otjelotvorenja sunca koje nakon vladanja svetom umire i uvijek se iznova rađa, pojavljujući se u blještavoj svejtlosti zore. U složenim egipatskim shvatanjima vlast sunca (a tako i kralja, čak i umrlog) obnavljala se u tridesetogodišnjim ciklusima, koji su simbolizovali ljudski vijek. Iz boinu-a razvio se Feniks Grka i Rimljana. Smatrali su ga pticom koja je imala čudesnu moć da se svakih pet stotina godina u svom gnjezdu spali, a iz pepela ustaje podmlađena za novi život. Tako je postala simbol uskrsnuća, koje su preuzeli hrišćani.
Postoje mnogi opisi ove legendarne ptice koja nikad nije bila viđena. Neki smatraju da je feniks prvobitni primjer stvari koje se ne mogu videti (kao što je npr. Bog) već se samo mogu razumjeti preko njihovih imena ili atributa. Neki opisuju feniksa kao pticu veličine orla; jednu polovinu tijela čini orao a drugu polovinu fazan. Drugi kažu da feniks nalikuje čaplji, a treči da je ona zbir najlepših dijelova tijela svih ptica sveta. Njeno ime potiče od grčke
reči koja označava crvenu boju, jer se feniks vezuje za vatru i sunce. Opisan je kao zlatna ili šarena ptica. Neki kažu da feniks nikada ne jede. Drugi kažu da on samo pije jutarnju rosu. Mnogi veruju da ova ptica živi sama u Arabiji ili Etiopiji.. Ali se svi slažu da je to ptica ogromne ljepote. Najinteresantnija činjenica vezana za ovu pticu je da se ona smatra besmrtnom i da se ponovo rađa iz pepela svake tristote ili petstote godine. Kada se bliži kraj njenom životnom ciklusu, feniks skuplja aromatične trave, drvo i začine iz cijeloga svijeta od kojih će
načiniti za sebe lomaču ili gnjezdo. Sjedeći na gnjezdu, on bi zapalio vatru mašući krilima ili uz pomoć sunčevih zraka. Kada njegovo staro tijelo sagori, feniks se ponovo rađa iz crva, svoje koštane srži ili iz jajeta koje bi ostalo u pepelu, pa bi zatim ponovo krenuo na svoj životni put od sledećih petstotina godina. Prema nekim legendama, ponovno rođeni feniks bi ponjeo svoje stare kosti u Grad Sunca u Egiptu gde bi ove bile sahranjene praćene specijalnim pogrebnim ritualima.
Po Jevrejskoj legendi feniksovo ime je Milkam. Prema tradiciji, pošto je Eva pojela zabranjeno voće, postala je ljubomorna na besmrtnost i čestitost drugih stvorenja u vrtu. Zbog toga je nagovorila sve životinje iz vrta da pojedu voćku sa zabranjenog drveta kako bi je pratile u njenom padu, sve je uspela da nagovori osim feniksa. Bog je nagradio feniksa tako što mu je dao utvrđeni grad gjde će živeti u velikom miru sledećih 1000 godina. Na kraju
ovog perioda od hiljadu godina, feniks bi sagorjeo u vatri i bio ponovo rođen iz jajeta koje je poslije njega ostalo u pepelu. Jedna druga jevrejska legenda kaže da na kraju svakog perioda od 1000 godina feniksovo tijelo se postepeno smanjuje, gubeći perje postaje mala beba feniks koja ponovo izraste u veliku pticu. U svakom
slučaju za Anđela Smrti feniks je nedodirljiv
U Egiptu je feniks poznat pod imenom Bennu ili Bynw. On je simbol Boga Sunca i povezan je sa Ozirisom, vladarem donjeg sveta. Oziris koji je i sam vaskrsao, predao je Bennu tajne besmrtnosti. U Egiptu je Bennu korišten kao simbol za druge cikluse kao što su oni vezani za izlazak i zalazak sunca kao i za godišnje izlivanje Nila. Svakih 500 godina, Bennu bi odletao u Sunčani Hram u Heliopolisu gde su ga svešteneci čekali da mu pomognu. Ptica bi zatim podigla veliku lomaču od začina, popela se na nju i dopustila sunčevim zracima da je sagore. Iz pepela bi se se rodio crvić od koga bi do kraja tog dana narastao odrasli Bennu.
Kineska ptica Feng-huang je najverovatnije ista ptica kao i feniks. Ona je napravljena od svih najpoželjnijih dijelova svih ovozemaljskih stvorenja: vrata zmije, glave ždrala, zmajevih pruga, repa ribe, oklopa kornjače, lastinog grkljana i petlovog kljuna. Ova ptica se može videti samo u mirnim i blagorodnim vremenima.
Ponekad je prikazivana sa vatrenom loptom predstavljajući tako vezu sa suncem. To je carska ptica i naziva se "skerletnom pticom".
Feng-huang živi u Kraljevstvu Mudrih koje se nalazi negde u istočnoj Kini. On pije najčistiju vodu i jede samo bambus. Kad god on zapjeva, svi pjevci svijeta se pridruže njegovoj pjesmi. Njegova koštana srž se smatra svetom hranom. Ova ptica je zaštitnica kineskih vladara. Mužjak Feng-huang simboliše sreću, a ženka Feng-huang predstavlja caricu. Par Feng-huangova simbolizuje bračno blaženstvo. Pri začeću, ova izuzetna ptica daruje dušu embrionu u majčinoj utrobi. Taoisti su je zvali "cinober pticom".
Gdje god da se nađe, feniks se povezuje sa uskrsnućem, besmrtnošću, pobjedom nad svim nedaćama i zlim silama, zbog toga što izranja iz pepela. Tako je feniks postao omiljeni simbol na ranim hrišćanskim nadgrobnim spomenicima. U mnogim zemljama se vjerovalo da u jednom vremenu živi samo jedan feniks. On se rađa sam od sebe i ne prati prirodne zakone reprodukcije. U Srednjem vijeku se vjerovalo da feniks vaskrsava iz mrtvih posle tri dana.
Često je prikazivan kao simbol, sa palminim drvetom (još jedan simbol uskrsnuća) ili kako nosi palminu grančicu (simbol trijumfa života nad smrću), ili kako nosi maslinovu grančicu (simbol mira koji Bog nudi ljudima).
Feniks simbolizuje ponovno rođenje, nadu, čestitost, brak, vjeru, postojanost, ljeto, vječnost, besmrtnost, i svjetlost. On je predstava kosmičke vatre iz koje je svjet stvoren i u kojoj će skončati. Rimljani su oslikavali lik feniksa na novčićima i medaljama kao znak njihove želje da Rimsko carstvo traje vječno.
- 20:43 -
