| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
Spremamo se na put. Veliki put. Tamo preko velike bare. Spremamo se vec dosta dugo, jedna torba je spakirana, ostale su jos dvije velike i one male sto idu s nama na avion. Imam osjecaj da u posljednjih nekoliko dana samo visim po prodavnicama jer mi slatno nesto fali i dvaki put kad dodem kuci sjetim se da sam nesto zaboravila. Znam da vjerovatno nosimo mnogo vise stvari nego sto nam stvarno treba, i znam da se i tamo ima svega kupiti, ali me opet fata panika kad pomislim da bi se moglo nesto desiti a ja nisam ponjela prigodnu kremicu ili sirup za tu priliku. Ipak je ovo prvi put da Edu vodimo na put duzi od pola dana... i sama sam sebi izgledala blentavo dok sam sinoc pakovala sve njegove kreme i sirupe (iako je on veoma zdravo dijete i do sad je bio prehladen tek 2-3 puta), ali ne mogu si pomoci. Sta ako ga nesto ugrize - moram imati bendril kremu. Sta ako padne - kako da nemam neosporin. Sta ako dobije alergiju - moram imati i benedril sirup. Sta ako dobije temperaturu ili ga nesto zaboli - tylenol i mortrin se moraju ponjeti. Ako mu bude zacepljen nos - saline kapi. Sta ako dobije osip od pelena (koji nikad nije imao) - za to nosim destin. Njegov sapun, sampon, krema za tijelo, sve je spakovano. Da li da spominjem da ce u svakoj torbi biti oko 10ak pelena. E stvarno, kad ovo pogledam ... ja jesam blentava! Ali znate sta - osjecam se veoma mirno, not at all freaked out. Neka se mojoj "maloj putujucoj apoteci" smije ko hoce, ja sam ok. I tako, idemo u Bosnu gdje nas, tj. Edu, svi jedva cekaju. Prvo unuce ima da bude najveci hit sto je ikad stigao u grad i jednih i drugih grandparents  Ne znam ko ce se vise istopiti od srece kad ga vidi, a o plakanju kad krenemo nazad ne smijem ni da pomislim.Dragi i ja se nadamo finom odmoru. Toliko ce njih biti sto ce trckarati oko Ede da cemo nas dvoje moci malo i da se naspavamo. A planiramo i na more, malo do Zadra na 5 dana, samo nas dvoje. Odmor nam bas treba. Radujem se i sto cu vidjeti frendice iz gimnazije koje bez Facebooka ne bi nasla (i zato volim FB!), radujem se sto cu vidjeti Makedo i konacno upoznati Asrobejb face to face (iako imam osjecaj da je poznajem vec 100 godina), radujem se sto cu vidjeti drage ljude. Mozda bude i koji post s one tamo strane bare... |