| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Prije nekoliko sedmica Ddadd je pisao o tome kako mu je mama oprala USB drive kad joj je isti slučajno ispao u sudoper. Na sreću, USP je poslije sušenja proradio i kod Ddadda se sve dobro završilo. Kod nas je priča malo drugačija. Monty, nas mali, ludi, slatki, super cuko, takode nije znao sta je to USB  . Kad ga je našao na stolu mislio je da je to njegova koskica (na slici je dokaz no. 1) i naravno krenuo da ga gricka. Kad smo se dragi i ja vratili iz prodavnice, USB je bio na podu, kraj Montyjevog kreveta, i bio je slightly chewed up. Nas dvoje smo jedva sebi došli od smijeha. Ja sam mislila da će USB i dalje raditi jer još uvijek je bio u jednom dijelu, ali dragi nije bio tako optimističan jer jer onaj dio koje se stavi u kompjuter je bio malo iskrivljen. Ispostavilo se da je on bio u pravu, ali kvar je bio kratki spoj prouzrokovan Montyjevim zubima koji su napravili male spljoštice (ne rupice, nego mala udubljena koja izgledaju kao rupice i koja su spoljoštila određene dijelove). Na svu sreću, sve na drajvu je imalo backup, tako da šteta nije velika. A dragi sad ima dobar izgovor da kupimo novi USB, naravno duplo veći. Kaže on meni “2 GB bi bio overkill, 1 gig mi je sasvim dovoljan”  |