| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Juče sam vidjela prve visibabe.Dragi kaže da u dvorišu imamo dva kaćunka – jedan bijeli, jedan crveni. Nadam se da ih Monty nece pojesti :)) Vani je sunčano i toplo. Šef mi je rekao da mogu ranije kući da uživam u ovom vremenu. Sutra će biti još ljepše. Najavljuju 22° C! Stiglo je proljeće.  |
I hate it when people don’t follow instructions! Napišeš im upustvo koja bi čak i caveman mogao da skonta i prati bez problema, a onda glupi, lijeni ljudi se ne potrude da čak ni pročitaju šta si ti napisala nego te zovu i šalju email “help, please, I can’t get it to work”.  Mrzim glupe, lijene ljude!!!  Dan je poceo loše i nisam se naspavala... Ovi su mi smajliji baš dobro došli - ima li neki koji vrišti?? Update: Dan ide na bolje, vise mi se ne vristi, samo mi se spava (gdje je sleepy smajli?) |
Prije nekoliko sedmica Ddadd je pisao o tome kako mu je mama oprala USB drive kad joj je isti slučajno ispao u sudoper. Na sreću, USP je poslije sušenja proradio i kod Ddadda se sve dobro završilo. Kod nas je priča malo drugačija. Monty, nas mali, ludi, slatki, super cuko, takode nije znao sta je to USB  . Kad ga je našao na stolu mislio je da je to njegova koskica (na slici je dokaz no. 1) i naravno krenuo da ga gricka. Kad smo se dragi i ja vratili iz prodavnice, USB je bio na podu, kraj Montyjevog kreveta, i bio je slightly chewed up. Nas dvoje smo jedva sebi došli od smijeha. Ja sam mislila da će USB i dalje raditi jer još uvijek je bio u jednom dijelu, ali dragi nije bio tako optimističan jer jer onaj dio koje se stavi u kompjuter je bio malo iskrivljen. Ispostavilo se da je on bio u pravu, ali kvar je bio kratki spoj prouzrokovan Montyjevim zubima koji su napravili male spljoštice (ne rupice, nego mala udubljena koja izgledaju kao rupice i koja su spoljoštila određene dijelove). Na svu sreću, sve na drajvu je imalo backup, tako da šteta nije velika. A dragi sad ima dobar izgovor da kupimo novi USB, naravno duplo veći. Kaže on meni “2 GB bi bio overkill, 1 gig mi je sasvim dovoljan”  |
Friends will be friendsWhen you're in need of love they give you care and attention Friends will be friends When you're through with life and all hope is lost Hold out your hands 'cos right till the end - Friends will be friends Draga moja, Sretan ti rođendan! |
Ameri imaju jedan izraz “a snowball’s chance in hell” za nešto što nema terije (ma ni teroema, ni aksioma) da se desi. E, tako sam i ja mislila o mom dolasku u Evropu ovog ljeta. Ma, znam da sam dosadila svima, a i sebi samoj sa pričama o toj zelenoj karti, ali moram još malo. U ponedaljak je došlo pismo o Imigracjskog ureda. Kažu da su primili moj zahtjev za travel document i da procesiranje takavog slučaja obično traje između 60 i 90 dana. Super, pomislim ja, jer znala su mi stizati takva pisma od njih u kojima piše od 90 do 999 dana! I onda sračunam da bi najkasniije 10. juna trebala da dobijem taj papir, što znači da se moja šansa upravo malo povećala. Jutros odem na njihov web site, tek toliko da vidim šta tamo ima, kad tamo piše da procesiranje traje od 30 do 60 dana. My snowball’s chance just got a little bit better! Happy sam, ma pravo sam happy. Ipak se nisam svemu tome uzalud nadala. Krenulo je na bolje. |
Jutros sam vidjela fantastičnu reklamu:U autu su muškarac i žena. Ona vozi. On vadi cigaru i stavlja je u usta. Vadi upaljač i prinosi ga cigari. Sekundu prije nego što je zapalio cigaru ona počinje da vozi k'o ludak. Skreće sa ceste, ide kroz nekakve rupe, juri prema ogromnom drvetu, promaši ga u zadnjoj sekundi i prođe na centimetar od drveta. On je sav izgubljen, paničan, uplašen. Ona izlazi nazad na cestu, a on je prestrašeno pita "What's the matter with you???". Ona vozi normalno i sva smirena odgovara "You were endangering my life, too". Rekla je od kampanje protiv pušenja. Oduševila me. Update: Pokušala sam da pronađem link za reklamu, ali mi nije uspjelo. No, pronašla sam mnogo bolji opis od mog - napisao ga je Bill Simon kreator, editor, i izdavač web sajta Political Vine. Ovo je njegov tekst: The scene opens with two people in a car, one driving and one passenger in the front seat with the camera facing the two people. Not that it matters, but I think the casting for the commercial also adds to the brilliance of it. The driver is a black , mid-30s female, and the passenger is this skinny white guy in his late-20s. So, they're driving along and the guy takes out a cigarette and proceeds to light it. The driver still faces her head forward, but you see her eyes move to her right for an instant to view what the guy is doing. She turns her eyes back to the road and all of a sudden yanks the wheel hard to the left and takes the car off-road, changing elevation to a lower level, causing the occupants to bounce around a bit. She swerves one way and then the car heads for this huge oak tree when the guy yells out "Look out for the TREE!" And she steers the car away from the tree and back onto the road where she resumes a normal driving position without saying one word. The guy, with the cigarette out of his mouth, yells at her, "What are YOU doing???" She answers, "You're endangering my life. Just returning the favor." End of commercial. |
Blog je opet proradio. Nekoliko postova se bilo izgubilo, ali uspjela sam ih vratiti iz arhive. Komentari ne izgledaju bas najbolje, ali ovo je ipak bolje nego prosli put kad su mi u nepovrat nestale sve slike. Sad jos samo da smislim nesto pametno za napisati i sve ce biti ko u dobra stara vremena :)) |
Za sve one koji me tada nisu poznavali ovo je repriza mog prvog posta objavljenog prije tačno godinu dana.Svaki dan Monty i ja šetamo najmanje jedno tri puta. Nekad se prošetamo na brzinu, a nekad ostanemo na polju i pola sata - sve zavisi od vremena. U toku šetnje Monty se pokaki bar jednom dnevno. I ja onda uzmem malu plavu kesicu i pokupim "doggy mine" koju je on napravio, zavežem kesicu i bacim je u smeće kad se vratimo kući. Ne želim i ne volim kad pronadem tuda govna ispred mojih vrata, u mom dvorištu, u mojoj kući ili u mom životu. I zato ja koliko god mogu čistim za sobom (... i za Monty-jem) Zanimljivo je kako se puno toga desi i promjeni, ali i ostane isto za godinu dana, a kako ta godina opet izgleda kratka. Sjećam se kao da je juče bilo kad sam razmišljala o otvaranju bloga. Nisam znala da li će mi se pisanje svidjeti - nekad davno, u petom razredu sam imala diary u koji sam skoro svaki dan pisala "danas se nije desilo ništa posebno" - mislila sam će i moj blog zadesiti ista sudbina :)) Ali ipak sam odlučila da probam, ako ništa drugo blog mi je bio prilika da naučim css. I drago mi je što sam probala, što sam i ja dio sve veće i veće blogosfere i što sam imala priliku da upoznam mnogo dobrih, zanimljivih osoba koje da nije bloga nikad ne bi znala. Komentari # Slazem se s tobom i sretna godisnjica blogosfere:)))Drago mi je da sam te upoznala ovdje,pa mozda jednom popijemo kavu s ove strane bare:)))pusa iz Chicaga (lorraine 04.03.2006. 00:43) # Sretno i čestitam što se tako brineš za Montya! Već sam pisala, kako to ovamo izgleda "nagazne mine" na svakom koraku....pozdrav! (friva 04.03.2006. 11:08) # Sretna godišnjica pisanja!! (darkwolf 04.03.2006. 11:24) # uskoro će i meni godinu dana od prvog posta, a stvarno kako to brzo proleti... navrati, pronaći će se neka pljeskavica... 5:-) (jagode 04.03.2006. 12:21) # mislim da su najljepša poznanstva koja se ostvare ovim putem.sretno i čitamo se:))) (estera 04.03.2006. 14:59) # eto, si vidjela da je to super :)... (makedo 04.03.2006. 17:16) # godine lete....;) Nek si ti pocela pisati. (Širin 04.03.2006. 20:45) # ja san počela pisat prije više od godinu dana... postovi su mi se prominili totalno... nisan očekivala da ću pisat nit misec dana, a kamoli duže ;) (marryann 05.03.2006. 01:56) |