| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Danas sam s dragim opet bila u bolnici. On je opet imao “procedure” – ovaj put onu s druge strane. Sve je prošlo bez problema, rezultati su okey, a on sad spava pod uticajem svih onih dobrih drugs koje su mu dali. Dolazim ja da ga vidim i da mu pravim društvo prije nego što ga odvedu u operacionu salu. On je u bolnickoj haljini, zamotan u neku deku, leži na krevetu – kao pravi bolesnik. Sjednem kraj njega, pričamo, zezamo se, ja ga bockam, golicam – koristim priliku jer mi ne moze pobjeći. - Vidi kako ovdje nigdje nema prozora – kažem ja njemu. - Pa šta ce ti prozori – odgovara on. - Bilo bi manje depresivno da imaju prozori, da mozeš da gledaš na polje. - Ma, to bi bilo više depresevno. - Kako to? – pitam ga zbunjena. - Pa pogledaš na polje, vidiš sve one ljudi koji nisu u bolnici… - Aaa, pa ti onda bude još gore jer ti jesi u bolnici! Kontam sad. - A ovako je kao u nekom sci-fi filmu, zagrađen si među zidove… - I onda ti dođu mali aliens da te bockaju i istražuju – zezam ga. - Ma, meni je već došao alien ovdje kraj mene – kaže on. - ??? - I onda skontam šta je rekao – Nisam ja alien! – kazem k’o fol ljutito i bocnem ga prstom u ruku. I onda se obadvoje počnemo smijati. |