| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Jeste li ikada čuli da ljudi plješću i navijaju kada neko prdne? I to što se više prdi oni više navijaju i hvale prdača? Ne, nije govor ni o kakvom takmičenju iz prdenja (mada me samo postojanje istog ne bi iznenadilo), ovdje se radi o oporavku od procedure zvane colonoscopy – to je kad vam gurnu neko čudo sa kamerom na vrhu kroz vaše debelo crijevo da vide šta se dešava tamo gdje sunce ne sja. Danas sam, naime, s dragim bila u bolnici. Ne, njemu nisu čačkali po debelom crijevu (to je kroz dvije sedmice), njemu su čačkali po zeludcu. Te dvije procedure se obavljaju u istom odjelu, a pacijenti se poslije procedure dovedu na isto mjesto da se oporave na nekoliko sati. Kreveti su odvojeni samo zavjesom tako da se čuje sve šta se dešava kod drugih ljudi, iako nikoga ne vidiš. Na našu nesreću oba pacijenta, i sa naše desne i lijeve strane, su se oporavljali od colonoscopy-ja. Ja sam se jedva suzdržavala da ne puknem od smijeha kad oni počnu svoju rafalnu vatru, a medicinske sestre navijaju za njih “Hey, there you go! That’s excellent! We need some more of that! Yeaaa, keep on going” Na svu sreću, prdeži nisu smrdili, tako da moj nos nije morao ni na kakvu proceduru poslije toga :)) |