< | siječanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
![]() - Pa, naravno da hoćemo - kaže on - rekli smo za desetu godišnjicu. - Aha, biće cool - kažem veselo i već nas zamisljam na plaži. - Dovešćemo nekoga iz Bosne da čuva djecu, a mi ćemo ići da uživamo. - A zar nismo rekli da ćemo i djecu povesti? Da im pokažemo plažu na kojoj smo se vjenčali? - Ali oni će biti mali, neće još kontati. - Pa biće im izmedu 5 i 8 - nije to baš tako malo. - Ma, bolje da idemo sami... - U pravu si, shipiramo ih u Bosnu, a mi na Havajose! - Ma ne možemo ih poslati, ne mogu tako mala djeca putovati sama. (dragi je glas razuma) - Pa naći ćemo nekoga ko ide tamo, pa poslati djecu s njima. - Ma ne možemo, nemaju mala djeca pasoš. - Pa zar ne mogu putovati sa grandparents ili tako nešto? - Kako će biti na njihovom pasošu kad im pasoš neće biti iz iste države! - Hm... pa moze ih jedno od nas odvesti i ostaviti tamo, a drugo kroz tri mjeseca otići po njih. (koja fantastična ideja! i to moja!) - Ili mozemo dovesti nekoga da ih čuva. Na primjer, tvoju sestru. - Nju??? - Uh, yeah, možemo li njoj vjerovati? - Valjda će se do tad opametiti. - Ma znaš da će ona htjeti da mi nju povedemo s nama na Havaje. - Joj, znam..... ah, jesu ta djeca pain in the ass!!! - kažem ja i obadvoje se počnemo valjati od smijeha. Fatamo se za stomak, smijemo se sami sebi kako smo blesavi i kako lude konverzacije imamo. A djeca još ni blizu nisu... ali biće ... |