| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Zovem jutros dragog i sa druge strane čujem “ring, ring,ring... hallo” -Hej, slatkice, volim te - kažem ja. -Hello, hello, tko je to - dragi glumi da me ne poznaje. -Kako ko je, pa ja sam, tvoj vajfić (tepanje od wife). -Vajfić? Nemam ja vajfića, mene je moj vajfić napustio. Jelde Monty da mi ne znamo nikakvog vajfića? Kaže mi da je tamo snijeg napadao, ima ga vec jedno 6-8 cm, a Monty je jedva dočekao. Jutros su se ganjali po dvorištu i mali nije htio nazad u kuću. Dragi ga je morao natjerati unutra. A ja sam juče hodala u majici kratkih rukava! Juče je bio Thanksgiving ili turkey day. Sva “porodica” je bila na okupu - 4 generacije, oko 35 duša, od malih trogodišnjih beba pa to starih ljudi od 80 i nešto godina. Hrane na pretek kao i na svakom porodičnom okupljanju - oko 10ak različitih jela, i duplo više kolača i torti. A jutros smo išli na tradicionlani Friday breakfast. Svakog petka “porodica” ide na zajednički doručak. Svako ko može navrati, sjedi se nekih dva-tri sata, ispija se kafa, priča se, ma pravo fina tradicija. Stvarno ih je fino sve opet vidjeti. Drago mi je što sam došla da ih posjetim, ali idući put i dragi dolazi sa mnom :)) |