Imam potrebu da nešto napišem, ali ne znam šta. U nekakvom sam čudnom raspoloženju. Dragi je u školi, a ja bi trebala da radim zadaću, ali ne da mi se. Zadaća je totalno glupa (zvučim kao da mi je 14 godina), mrzi me da pišem analizu neke priče iz novina, i evo sad zabušavam. Citam blogove, gledam TV, sve samo ne ono što bi trebala. Cak se spremam Montyja u šetnju da izvedem iako na polju kiša pljušti. Pojma nemam šta mi je. Možda je i meni neki virus uhvatio. Ne znam, nisam bila blizu ptica u skorije vrijeme. Ma kladim se da se svako živ nekad ovako osjeća. Nekako in between. I nešto to je, a i nije ti ništa. I nešto bi radila, ali ti sve mrsko. Sve ti je super, ali ti i dosta toga nervira. Jede ti se čokolada, a u kuci ni trunčice čokolade nema. Nema čak ni sladoleda. To mi je – treba mi nešto slatko! A nema ni dragog ni čokolade. Idem ga nazvati da mi donese nešto kad se bude vraćao iz škole. Eto, vec mi je bolje. Idem sad šetati Montyja.
|