Snijeg kao agregat političke promjene

Sve je bijelo, sve je bijelo, grad i selo, šuma, gaj. I tako u cijelom regionu, kontinentu pače. No ni snjeg (i posljedice koje izaziva) nisu lišeni kulturološko-mentalitetnih osobitosti. Kako naime objasniti da snijeg ne predstavlja nepremostiv izazov lokalnim vlastima nekih zemalja, ili čak regija unutar zemlje, a u nekima je to nesavladiv fenomen, zbog kojeg se otkazuje rad škola, javnog prijevoza, proglašavaju Snježni dani (piše li se ovo zadnje velikim slovom, budući je ipak svojevrsni ad hoc praznik?).

Iz zagrebocentrične perspektive čini se da samo gospon Kerum podbacio. No, nije tako. Nije ni u mom Dugom Selu, koje graniči s glavnim radom, ralice prolazi mojom ulicom tek nakon što nazivam komunalno redara, vlasnika tvrtke kojem je grad dao koncesiju za čišćenje snijega, njegovog vozača koji traži pisani nalog od komunalnog redara… Kvragu, što nisam gradonačelnikovo kumče, jer u ovom dijelu svijeta, kao što su to negdje porez i smrt, nepotizam i korupcija ono što je doista nužno ukoliko želiš život dostojan čovjeka. I dosta ne razumijem kako nas hrvatske građane, koji živimo u zemlji koja je dobrim djelom kontinentalna, snijeg redovito – iznenadi? Pa nam je na snijegu zasnovan gotovo cjelokupni informativni program posljednjih deset dana.

Dakako, snježno st/ranje zadesilo i sve države u susjedstvu. I tamo ljudi sa zrnom soli lamentiraju nad neučinkovitošću svojih vlast (cinično se sprdajući sa situacijom, jer što im drugo preostaje u ovakvim snježnim uvjetima?). Nevjerojatno je kako našim političarima, ali i rukovodiocima gradskih poduzeća, načelnicima, pročelnicima il tek članovima kriznih stožera ne pada na pamet ono što je običnom insanu očito. Kaže tako jedna BH blogerica da su kojim slučajem njihovi državnici posvećeni dobrobiti građana “znalo bi se tačno šta u ovakvim situacijama treba da se radi, masovne akcije i angažiranja građana u zamjenu za skromne dnevnice počele bi prvog dana kada se dobar dio štete nastale od padavina mogao ukloniti ili spriječiti i prije nego je nastao”.



Iako je lamentacija i prebacivanje odgovornosti za neučinkovitost vlasti u ovoj snježnom iskustvu sveopća društvena pojava, kojoj evo ni sama nisam odoljela, smatram sramotnim i za naše političare i za građane što pristajemo tolerirati neprihvaćanje odgovornosti od strane lokalnih političara za nepočišćeni snijeg i posljedice koje je to izazvalo.

Doista, vlast, uprava, zovite je kako vam drago ukoliko se radi o nositelju izvršnih funkcija na bilo kojoj razini odlučivanja i donošenja odluka, dužna je povjerene joj ovlasti i zadaće izvršavati odgovorno i u korist onih koji su joj mandat povjerili. Zakonu o komunalnom gospodarstvu propisuje da su gradske vlasti dužne održavati javne površine, pod suncem, kišom ili snijegom, za to im usotalom plaćamo komunalnu naknadu. No, u društvima slabe političke participacije, a i neslavne demokratske tradicije, građani uglavnom malo traže, pa još manje i dobivaju.

Stoga, snijeg u mediteranskom gradu možda zaista nije pao da prekrije Split, nego da otkrije nekompetentnost njegove vlasti. Stoga će građanska inicijativa za smjenu gradonačelnika Keruma biti test građanske kulture njegovih građana. Ogluše li se Splićani na mogućnost da zakonom predviđenim putem iskažu nezadovoljstvo radom gradske uprave i gradonačelnika-kralja, dokazat će se da je prigovaranje, kritiziranje, njurganje, zanovijetanje, prijekor isključiva razina političke akcije za koju su građani Splita sposobni. Tih 32.363 potpisa se zapravo opće ne čini puno, jer u Splitu je zasigurno 200.000 isfrustriranih ljudskih duša još uvijek zdravog razuma koje je nemoguće uvjeriti da se povelik broj stradalih na neočišćenom snijegu i ledu nije ozlijedio 'zbog velikog poreza na čizme, lance i zimske gume'! Možda su TBF-ovci svojim singlom "Grad spava", za kojeg sam Saša Antić kaže da je "kronika trenutka grada u posrtanju, glas pokreta otpora koji se polako, ali sigurno budi" nužnu promjenu i najavio.