Zajednica ugroženih vrijednosti

Vrijednosti koje su zajedničke i široko prihvaćene integriraju društvo i pojedince. Naravno da u širokom spektru mogućnosti, socijalnih položaja, ekonomske i političke moći te statusa, kao i različitih religijskih i ideoloških opredjeljenja pojedinci izabiru i prioritiziraju vrijednosti koje smatraju bitni(ji)ma i sebi bliski(ji)ma. No, da bi društvo opstalo, potrebna mu je uvjerenost velikog broja pojedinaca u zajednička načela, vrijednosti, moralne postavke. Ove se društvene maksime internaliziraju kroz običaje i kulturu, te kroz norme.

Nemalo sam ostala iznenađena kada sam prije malo više od tjedna dana u Jutarnjem pročitala da britanski premijer David Cameron zagovara ograničavanje nekih prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kao mjeru koja će spriječiti ponavljanje divljanja i javnog iskaza nezadovoljstva kakva su obilježila protekle dane u britanskim gradovima. O tome su pisali i britanski mediji, Guardian na primjer.

Cameron je izabrao lokalni centar za mlade u svom izbornom okrugu Oxfordshire za državničko-smiriteljsko obraćanje javnosti , te tom prilikom predložio da bi Velika Britanija trebala ustanoviti svoj vlastiti katalog ljudskih prava (bill of rights) te da bi nadležnost Europskog suda za ljudska prava trebao ograničiti.

Studente učim da su Europska konvencija i Europski sud za ljudska prava, koji njenu primjenu u država potpisnicama osigurava, istinski jamci primjene ljudskih prava u Europi. Učim ih doduše i da se pojedine odredbe Europske konvencije mogu u iznimnim slučajevima i u propisanom kontekstu i ograničiti. No, pitam se hoću li biti licemjerna ako ih ne izvijestim u nekom od predavanja koje slijede i o činu predstavnika europske političke elite, pače premijera europske kolijevke demokracije, koji zagovaranjem ograničavanja općeprihvaćenog kataloga ljudskih prava ugrožava samu bit europskog društva?

Vjerujem naime da je Europa (shvaćena kao geografsko-politička zajednica, konstituiranana međunarodnom organizacijom Vijeća Europe) prostor koji okuplja ne prvenstveno države, nego europsko stanovništvo, koje dijeli iste ili slične vrijednosti. Osnovne od tih vrijednosti su baština demokratske tradicije, te posljedica širenja ljudskih prava u proteklih nekoliko stoljeća, od vremena donošenja Magnae Chartae Libertatum do danas.

Katalog ljudskih prava sadržava garanciju štićenja prava poput prava na život, zabrane mučenja, nečovječnog ponašanja, ropstva ili prisilnog rada, prava na obrazovanje, političku participaciju, prava na rad, pravo vlasništva itd. Njihovo ostvarenje dodatno jamče zabrana diskriminacije, jednakost pred zakonom, pravo na pošteno suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek te nastojanje održanja vladavine prava i postizanja socijalne kohezije kroz politike. Sva ta prava preslikana su i sadržana u ustavima i zakonodavstvu europskih država. Velik je napredak i pohvalno obilježje europskog sustava ljudskih prava što svaka osoba pod jurisdikcijom zemlje potpisnice Europske konvencije (dakle, ne samo državljani, nego i stranci) ima pravo zahtijevati zaštitu i ostvarenje prava i slobode zajamčenih u Konvenciji.

Zagovornici ljudskih prava smatraju da bi ograničavanje ili ukidanje pristupa društvenim mrežama i servisima koju također Cameron predlaže predstavlja ugrozu jer bi slobodu govora uskratilo i koji se nisu ogriješili o zakone. Kao što spomenuh gore, svako ograničenje prava i sloboda sadržanih u Europskoj konvenciji (i ustavima) mora biti zakonito i mora biti nužno u demokratskom društvu. Javna vlast može ograničiti pojedinih prava sadržanih Europskom konvencijom (a radi se o pravu na poštovanje privatnog i obiteljskog života, slobodi mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, slobodi izražavanja i slobodi okupljanja i udruživanja) samo ukoliko je ograničenje (i) u skladu sa zakonom, i ako je ograničenje istovremeno (ii) nužno u demokratskom društvu radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Pravo na izražavanje (koje obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice) moguće je ograničiti tj. podvrgnuti formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, a sve “radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.”

Ujedinjeni u različitosti, ali ne i različitosti prava

Neredi u britanskim gradovima nisu tek pobuna huligana, kako tvrdi premijer David Cameron ili pak rezultati neuspjele socijalizacije mladih u disfunkcionalnim obiteljima nižeg sloja, kako to sugerira bivši premijer Tony Blair. Britanski su građani (u ovom slučaju nižeg društvenog staleža, a klasa je u Britaniji itekako prisuta društvena činjenica) nezadovoljni zbog toga što osjećaju isključenost iz društveno poželjnog modela koji im se nameće kroz medije, časopise, filmove. Velike ekonomske razlike, društvena segmentiranost koja započinje činom rođenja u socijalno depriviranom kvartovima, a nastavlja se kroz obrazovni proces preko klasno podijeljenih vrtića i škola, te kroz ograničen broj profesija koje su dostupne siromašnima, iskočile su grozotom nasilja na TV ekrane cijelog svijeta. No, nije li slična priča zapaljenih predgrađa francuskih gradova “grijala” ekrane i “žarila” vijestima prije nekoliko ljeta? I je li se išta promijenilo u pogledu uključivanja društveno marginalnih, ali brojem nemalih siromašnih građana? U praksi, proklamirane vrijednosti poput tolerancije, prihvaćanja i njegovanja različitosti i ostvarivanja jednakosti i socijalne kohezije nisu očito ostvarene. Možda čak ni ostvarive?

I Europska Unija je osnivačkim ugovorom proklamirana kao zajednica zajedničkih vrijednosti (da ne prevodim, kopiram: “The Union is founded on the values of respect for human dignity, freedom, democracy, equality, the rule of law and respect for human rights, including the rights of persons belonging to minorities. These values are common to the Member States in a society in which pluralism, non-discrimination, tolerance, justice, solidarity and equality between women and men prevail.“). Smatram da proces proširenja služi kao izvozni model gore proklamiranih vrijednosti onim zemljama koje teže članstvu, a kroz dugotrajan i nimalo nezahtjevan proces pristupanja dužne su ne samo uskladiti zakonodavstvo, nego i prihvatiti i oživjeti kroz rad svojih institucija vrijednosti na kojima Unija počiva. Izjave o derogiranju Europske konvencije stoga govori u prilog argumenta dvostrukih standarda, koji tvrdi da se od zemalja (potencijalnih) kandidatkinja u području ljudskih prava traže usvajanje standard kojima ni neke zemlje članice ne žele biti podvrgnute. Cameronove su izjave stoga zastrašujuće jer podrivaju vjeru u zajedničke vrijednosti i pripadnika onih društvenih slojeva koji nisu iskoristili nemire kao priliku za iskaz svoga nezadovoljstva očito nedjelotvornim državnim institucijama.