Ko ce odluciti o sudbini Kosova?

Ujedninjeni narodi, EU, Rusija ili zemlja Amerika? Da je ovo pitanje za milijun kuna ili eura u bilo kojoj verziji Milijunasa, ja bi znala da je samo jedna odgovor moguc.

Iako, analiticari naveliko (bas jutros citam takav jedan komentar uglednih beckih politologa u austrijskim novinama) gucu kako Kosovo ne smije postati americki ili ruski, nego mora biti europski problem i rjesenje. A-ha-ha-ha! Sta nam je to lijepoga ponudila EU Trojka osim cestih posjeta Pristini, Beogradu, Becu i Briselu? Neki sam dan procitala intervju s celnim covjekom ove formacije, i presemjesno je koliko je u njegovim odgovorima moguce iscotati samo blijede diplomatkse fraze. Nema jasno izrazenog stava gospodje Europske unije, iz cistog razloga jer ne postoji artikulirani stav EU u gotovo ni jednom pitanju vanjske politike. Zasto? Jer ni nakon 15 godina od zacetaka formiranja zajednicke vanjske i obrambene politike Zajednice nije bas mnogo napravljeno. Balkan je najbolji primjer za to. Je li rat u Hrvatskoj kraju privela Unija svojim diplomatksim pritiscima ili Ameri naoruzavanjem i obukom Hrvatske vojske? Je li Dayton u Ohaju ili u Flandriji? I zasto, ako ista politika (navodno) postoji u krajnjoj liniji, neki dan usuglaseni tekst reformskog Lisabonskog ugovora nije predvidio instituciju EU ministra vanjsih poslova vec “visokog predstavnika”.

Pisuci o nerelevantnosti hrvatskog clanstva u Vijecu sigurnosti UN-a , Augustin Palokaj istice da su sve „međunarodne i međudržavne organizacije u krizi identiteta“. Dakle, ko onda ostaje kao vjerodostojan igrac na svetskoj iliti medjunarodnoj sceni doli Sjedinjenih Drzava? Pod Bushevim senior ili junior il’ Cltinovinim muskim ili zenskim vodstvom, to je jedina drzava koja posjeduje kapacitet odluciti o sudbinama quasi-drzavica, pa bile one i na europskom tlu i zvale se Kosovo/a. Svidjalo se to nekome ili ne. I makar to zancilo da Kosovari jednoglasno proglase nezavisnost nakon 10. prosinca 2007. Da se to i dogodi, Ameri moraju dati svoj ‘blessing’ najprije, a i garantirat ce to svojim trupama u KFOR-u. Srpski politicari ionako svjesno pusu u prazno, jer Kosovo je za Srbe, ukljucujuci i nacionalisticki nastrojenog predsjednika vlade Kostunicu izgubljeni teritorij. Sve sto Srbija hoce je ionako samo dio sjeverno od Ibra. Pitanje je sto ce se u sljdeceih nesto vise od mjesec dana dogoditi da se ta podjela teritorija i legalizira. Bit ce ovo nezanimljiva zavrsnica pregovora koji su propali i prije nego sto su poceli, jer ishod je ionako izvjestan. Buduci da Amerika tako zeli!