Zar to BiH Hrvati napokon znaju kaj hoce?!

Posljednjih tjedana, nakon visegdisnje letargicnosti (ili barem dojma iste) cini se da se hrvatski politicki korpus u BiH konsolidirao i napokon artikulirao stav glede buducnosti zemlje u kojoj postoji.

Na zalost, premalo ljudi u srodnom mi poslovnom polju poznajme u Mostaru ili nekom drugom gradu BiH gdje pretezito obitavaju Hrvati, da bi mogla iz prve ruke i sa sigurnoscu tvrditi kako je BiH hrvatska (politicka) elita gotovo nevidljiva i nije u stanju zagovarati neke bitnije ideje i reforme. No, premda je moguce kriviti i moju ignoranciju i nezainteresiranost hravstkih medija za prekogranicne teme koje se ticu hrvatskog konstitutivnog naroda u BiH, cini mi se da politicari i intelektualci cijim venama tece ponosita hrvatska krv i geni, nisu bas do sad svoji idejama, prijedlozima ili aktivnostima doprinjeli znacajnije izgradnji stabilne, funkcionirajuce, prosperitetnije Bosne i Herzegovine. S iznimkom STATUS-a, magazina za političku kulturu i društvena pitanja, i ljudi okupljenih oko njega. Statusova sam postojanja doduse svjesna. No, mozda slicnih inicijativa ima jos, no egzistiraju iskjucivo na regionalnom ili lokalnom nivou.

A onda, ne bas kao potpuno iznenadjenje (jer ipak je saveznik Dodik zadnjih mjeseci na mala vrata profuravao ideju o trecem entitetu) neki se dan lideri pet hrvatskih BiH stranaka dogovorise da traze federalizaciju BiH i hrvatski entitet u Deklaraciji o načelima reforme Ustava. Ma hvala ***cu na udarcu, napokon da se i sluzbeno sazna sta to Hrvati u BiH zele.

Prije ove buduce tzv. Kreševske deklaracije jos 2005. godine bila je objvaljena Neumska deklaracija, ocit pokusaj artikulacije hrvatskog stava glede buducnosti Hrvata u BiH. Ona takodjer zagovara Bosnu i Hercegovinu ´"kao složenu saveznu državu, sastavljenu od tri federalne jedinice i s tri razine vlasti" gdje bi postojale zapravo "tri republike, za tri suverena i konstitutivna naroda". Daklem, eto ipak ispade kako ipak ima intelektualne mase koja nesto predlaze... samo, samo, niko ju ne slusa, pa ni njeni politicari.

Ja sam se manila tlapnji da je gradjanska drzava u BiH maguca (ponajvise nakon sto procitah odlicnu studiju Mirjane Kasapović o podjeljenom BiH drustvu i drzavi), te stoga pozdravljam ozivljavanje hrvatskog politickog bicha, tek eto razonode i razlicitosti u BiH multi-kulti ozracju radi, ne zato sto vjerujem da ce Hrvati(ne) uspjeti promijeniti nesto sustinski, za sebe ili s(v)e. No ne pocne li (napokon!) i hrvastka politicka i intelektualna elita iskazivati da ima ideje o buducnosti drzave, i dalje ce se dogadjati marginalizacija hrvatskog politickog tijela u stilu nedavnog susreta Dodika i Silajdžića u Washingtonu, bez da o tome bude obavjesten i jedan hrvatski predstavnik. Takvim tretmanom medjunarodna zajednica jasno daje do znanja da BiH Hrvate opce ne smatra relevantnim akterom u pitanju rjesavanja ustavnih promjena i buduceg/novog uredjenja BiH. Al nije medjunarodna zajednica koja se ni sama, zbog igara moci, nemre dogovoriti sto hoce s BiH (iskljucivo) kriva. Krivi su si Rvati sami, jer pasivizacijom koja traje vec desetljece, dokazali su samo da su skloni i vjesti svercu (iliti postranzicijski: biznisu), ali ne i doprinosu u politickoj debati koja se tice i njihove sudbine, buducnosti i prosperiteta. Amen!