23

utorak

listopad

2007

Estetsko-politoloska analiza proslovikendaskih izbora

Glasovali su prosli tjedan Poljaci, Svicarci i susjedi Slovenci. I na svim izborima pobjedise ili povedose desni kandidati. Sto je bilo bilo je, meni doslo da se osvrnem na nedvane dogadjaje iz zenske perspektove. U onoj mjeri koliko zenskost ide opce ruku pod ruku s politikom!

Premda su Poljaci, ocekivano, maknuli ono ruglo od blizanca Kaczynskog (joj, kak je tesko zapamtit to prezime!) s cela vlade, novi ce im premijer Donald Tusk takodjer sastaviti desnu (manjinsku) vladu. Priznajme, covac zgodno izgleda, 50 mu je godina tek i jos se dobro drzi!

U Svici, a ocekivalo se to takodjer prije odrzavanja izbora, pobjedile bijele ovcice. Naime, predizborna platforma Svicarske narodne stranke (Schweizerische Volkspartei ) simbolicno je signalizirala da treba ocistiti svicarsko drustvo od (neprikladnih) stranaca, plasirajuci plakat na kojem tri bijele ovce izbacuju crnu! Uhhhh, kakav populizam. A da im strandzerosi odu, bas me zanima ko bi ima radio sve one nize placene poslove?! Premda su ljudskopravsake institucije osudile ovakvu kamapnju kao rasisticku i ksenofobnu, i k tome u jednoj od najstarijih europskih demokracija, oni sto glasaju su svicarski drzavljani, a ne stranci koji u Svici zive, i kao vecina izjasnili su se o cemu misle i pricaju u krugu svojimh obitleji i prijatelja. Svicarciam nije ocito bio vazan estetski dojam jer je vodja SVP-a Blocher jedan poruzan stariji gospoodin.

U Sloveniji pak predsjednicki izbori. Vrlo vjerojatno je da u drugom krugu na celo drzave dolazi desnicar Peterle. Jansa i raniji Kucan bijahu predstavnici ljevice. Sve mijenja se, pa tak i vlast. Al ako nista Peterle je zgodniji od obojice prethodnika.

No, nadam se da se ne radi o trendu koji ce utjecati na ishod nasih skorih HR izbora. Jest da je Milanovic mlad i lep (nekima, meni ne), ali Ivo je pojava, a Hrvati vjekovima zedni markantnih muzjaka koji ce da ih vode! A vala ni Ljubo Jurcic nije bas neki ljepotan! A ljudi ne glasaju samo glavom....

Ko ce odluciti o sudbini Kosova?

Ujedninjeni narodi, EU, Rusija ili zemlja Amerika? Da je ovo pitanje za milijun kuna ili eura u bilo kojoj verziji Milijunasa, ja bi znala da je samo jedna odgovor moguc.

Iako, analiticari naveliko (bas jutros citam takav jedan komentar uglednih beckih politologa u austrijskim novinama) gucu kako Kosovo ne smije postati americki ili ruski, nego mora biti europski problem i rjesenje. A-ha-ha-ha! Sta nam je to lijepoga ponudila EU Trojka osim cestih posjeta Pristini, Beogradu, Becu i Briselu? Neki sam dan procitala intervju s celnim covjekom ove formacije, i presemjesno je koliko je u njegovim odgovorima moguce iscotati samo blijede diplomatkse fraze. Nema jasno izrazenog stava gospodje Europske unije, iz cistog razloga jer ne postoji artikulirani stav EU u gotovo ni jednom pitanju vanjske politike. Zasto? Jer ni nakon 15 godina od zacetaka formiranja zajednicke vanjske i obrambene politike Zajednice nije bas mnogo napravljeno. Balkan je najbolji primjer za to. Je li rat u Hrvatskoj kraju privela Unija svojim diplomatksim pritiscima ili Ameri naoruzavanjem i obukom Hrvatske vojske? Je li Dayton u Ohaju ili u Flandriji? I zasto, ako ista politika (navodno) postoji u krajnjoj liniji, neki dan usuglaseni tekst reformskog Lisabonskog ugovora nije predvidio instituciju EU ministra vanjsih poslova vec “visokog predstavnika”.

Pisuci o nerelevantnosti hrvatskog clanstva u Vijecu sigurnosti UN-a , Augustin Palokaj istice da su sve „međunarodne i međudržavne organizacije u krizi identiteta“. Dakle, ko onda ostaje kao vjerodostojan igrac na svetskoj iliti medjunarodnoj sceni doli Sjedinjenih Drzava? Pod Bushevim senior ili junior il’ Cltinovinim muskim ili zenskim vodstvom, to je jedina drzava koja posjeduje kapacitet odluciti o sudbinama quasi-drzavica, pa bile one i na europskom tlu i zvale se Kosovo/a. Svidjalo se to nekome ili ne. I makar to zancilo da Kosovari jednoglasno proglase nezavisnost nakon 10. prosinca 2007. Da se to i dogodi, Ameri moraju dati svoj ‘blessing’ najprije, a i garantirat ce to svojim trupama u KFOR-u. Srpski politicari ionako svjesno pusu u prazno, jer Kosovo je za Srbe, ukljucujuci i nacionalisticki nastrojenog predsjednika vlade Kostunicu izgubljeni teritorij. Sve sto Srbija hoce je ionako samo dio sjeverno od Ibra. Pitanje je sto ce se u sljdeceih nesto vise od mjesec dana dogoditi da se ta podjela teritorija i legalizira. Bit ce ovo nezanimljiva zavrsnica pregovora koji su propali i prije nego sto su poceli, jer ishod je ionako izvjestan. Buduci da Amerika tako zeli!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>