When bloggers are shaping (presidental) elections

Some weeks ago, Aida, my dear freind from Sarajevo, sent an email in which she let me know about quite peculiar trend that is emerging Namely, French blogger, Loic le Meur has posted in December 2005 a podcast on his blog of an interview with the French Interior Minister, Nocolas Sarkozy. That was the first time a French politician of his rank has agreed to be interviewed by a blogger and for the interview to be posted as a podcast on the web.

Business Week Online called the interview with loiclemeur.com "a watershed event" and announced that other French politicians were intererested to be interviewed by the blogger.

Today I red that Bulgarian bloggers have also influenced pre-electoral situation, as many of them decided not to enter the polling stations in the first round of Bulgaria's presidential elections that was taking place on October 22. "A decision not to vote can sometimes be as influential as going to the polls", writes SEE Times, "as legions of non-voters denied incumbent President Georgi Parvanov a first-round victory and forced him into a runoff against Volen Siderov of the Attack coalition. Bulgarian bloggers have been taking stock of the situation."

A frind of mine who is a political journalist in Zagreb has recently commenrced his own blog Novo vrijeme (meaning "New time", implying I guess political change that is supposed to happen), where he is predominantly concerned with the approaching parliamentary elections that are due in October next year in Croatia. I am sure there are many many more politically aware people on the blogosphere, all over the place, that are in this way influencing political changes. Causing new times to come....and also making politicians aware thay can't any longer ignore the growing importance of nontraditional media.

Kada YCTAB/USTAV od političkog postane pitanje domoljubnog nacionalizma

Skupština Srbije je 30.09. jednoglasno usvojila prijedlog ustava Republike Srbije i raspisala referedum za njegovo potvrđivanje za 28. i 29.10. SINA, Srpska informativna novinska agencija, obavijestava da ce to biti 12. najviši zakonodavni akt države od 1835. godine.

Zapravo, odlucih o ovome pisati jer sam jutros nasla u inboxu mail od Sandre i Sase, prijateljskog bracnog para iz Begesha. Pise Sasa, jer Sandra nije od velikog nabadanja po tastauri, sljedece:

Potaknulo me ovo da procitam tekst prijedloga Ustava kojeg je moguce naci na stranicamam BE92. Analiza na SEE Times razmatra prednosti i mane novog srpskog ustava, isticucu da je ne predvidjanje teritorijalne autonomije u zemlji velikuh regionalnih razloga jedna od ozbiljnijih zamjerki.

Ipak, ono sto je najvise sporno u tekstu ustavai zbog cega je on prestao biti tek najvisi pravni dokument drzave i a postao provjera srpskog domoljublja, je recenica iz preambule koja kaze:


Stav je srbijanske vlasti, tako bar stoji na stranicamam Narodne skupstine Republike Srbije, da ce glasovanje za ustav istovremeno i biti "svojevrsno izjašnjavanje građana Srbije za teritorijalni integritet i suverenitet zemlje. To je prilika da se na nedvosmislen način izrazi jedinstven stav da je Kosovo deo teritorije Srbije."

Dok je prilikom usvajanja teksta Ustava u Skupstini Srbije liberalniji predsjednik Tadic ocijenio da "Predlog buduceg ustava nije idelan, ali je najbolji moguci i da predstavlja snazan iskorak u odnosu na Srbiju devedesetih godina", nacionalisticno-obojan Kostunica, premijer inace, istaknuo je "da je za sve drzave usvajanje ustava istorijski cin, a posebno za Srbiju, u casu kad su se dva najvaznija drzavna i nacionalna interesa prirodno stopila u jedan." Kostunica je nastavio: "Novim ustavom Srbija se prvo utemeljuje kao pravno uredjena zemlja i zapecacuje se istina da je Kosovo i Metohija uvek bilo i da zauvek ostaje sastavni deo teritorije Srbije."

Pisjetit cu, Ustav Republike Srbije iz 1990. godine, koji je jos uvijek na snazi, ukinuo atribute državnosti pokrajinama te su one postale teritorijalne autonomije. Iz pravnickog kuta, u izvanrednom izdanju Srpske Pravne Revije, raspisali su se o novom prijedlogu ustava, usporedjujuci ga s bivsim ustravima Srbije i pravnim standardima.

Neke interesne grupe u Srbiji svrstale su se za, a neke protiv prijedloga. Kao ekstreme, navodim Srpsku pravoslavnu crkvu, ali i druge crkve i vjerske zajednice koje su pozvale građane da podrže donošenje Ustava. Na drugoj strani Gej strejt alijansa protiv je Prijedloga ustava jer smatraju da ovakav prijedlog "ograničava slobode lezbejki, gejeva, biseksualnih i transdžender osoba, ugrožava njihova ljudska prava, kao i trajno sprečava poboljšanje njihovog položaja u društvu". Ovakva turbulentna pred-referendumska aktivnost govori u prilog demokratizaicje Srbije, uh kako bi voljela da ovaj vikend mogu biti u Beogradu!

Ipak, da je sve sto se dogadja u Srbiji u pred-referendumsko doba mozda tek pitanje skupljanja predizbornih bodova (jerbo parlamentarni izbori ce se raspisati neposredno nakon referenduma, pa se politicari trude svim silama iskazati patriotizam i vekovnu povezanost srpskog nacionalnog bicha s Kosovom) govori i danasnja vijest s Radio Free Europe / Radio Liberty: The U.S. envoy to Kosova's final-status Frank Wisner claims that Serbia's constitutional referendum will not influence how the breakaway province's fate is decided. ... Da bi Frank potom frankly nastavio: "It is not a matter of Serbian sovereignty, which changed when the UN agreed on [Security Council Resolution] 1244." We are going to pursue independence by the -- sorry -- we are going to pursue final status by the end of the year."

Dakle, o cemu se to u Srbiji onda opce dize halabuka?!?!

Jesmo li rasisti?

Pise Jutarnji list neki dan da je "dan uoči dvoboja s Englezima Uefa Hrvatskoj poslala dosad najoštrije upozorenje: u slučaju rasističkih uvreda s tribina, izbacit ćemo vas iz kvalifikacija za Euro 2008." Ma, vidi molim te, reci ce Rvati, pa odkud im to, nismo mi rasisti, opet objede bez osnove na nas racun.

A da ipak ima osnove za takve optuzbe, podsjtit cu te, rijetki posjetitelju, jerbo sam se i sama nedavno pozabavila istrazivanjem koliko to u nasem drustvu zapravo rasizam i ksenofobija uzese maha u posljednjim godinama. I dosla do zakljucka da, koliko god da su te pojave ucestale, od njihovog sankcioniranja nema - nista. Nula, zero, njente, nicht, prazan skup! Da, vjerovao ili ne, dobri citaoce, pravosudni sustav ne smatra da ijedan od prekrsitelja kaznenog djela rasne i druge diskriminacije.

Izmjenama i dopunama KZ-a iz 2004. godine prosirena je inkriminacija kaznenog djela "rasne i druge diskriminacije". Taj clanak glasi:

Tko u cilju širenja rasne, vjerske, spolne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, ili u cilju omalovažavanja, javno iznese ili pronese zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti jedne rase, etničke ili vjerske zajednice, spola, nacije ili zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Super, sve je tu, clanak KZ-a je propisan vec nekoliko godina,a koliko je presuda doneseno po njemu!? NI JEDNA!

Slobodna je o temi nacionalizma i rasizma pisala prije nekoliko godina u clanku "Po glavi Srbina, Arapina, Nijemca". Ukratko, tekst sugerira da bi fizicke napade inspirirane nacionalizmom ili rasizmom trebalo poceti (!) ozbiljnije sankcionirati, ali i ukazuje na posvemasnu nezainteresiranost javnosti za interveniranje u nasilje kada se ono dogadja na javnim povrsinama.

Na jednom svicarskom forumu naisla sam cak na kronologiju skinhead nasilja, u kojoj me cak nije najvise iznenadila brojnost napada tih bezmozgovnih balavaca i praznoglavih celavaca koji misle da propagiraju neku ideologiju, a zapravo nista od onog u sto navodno vjeruju i ne razumiju. Najvise me iznenadilo koliko su "prolaznici" i slucajni svjedoci u etnicki i rasno motiviranom nasilju koje se dogadja na nasim ulicama ravnodusni prema istome.

Evo sto jedna od forumasa navodi, pozivajuci se na Feral tribune kao izovr, a ja mu poklanjam vjeru, na taj nacin odgovarajuci na pitanje iz naslova:

Početak 1996.: Skinheadsi su na Tomislavovu trgu pretukli službenika američke ambasade. Razlog: bio je crnac.

Svibanj 1996.: Na Mažuranićevu trgu u Zagrebu skinheadsi su pretukli dvije punkerice: jednoj je pritom slomljen kuk i zadobila je potres mozga.

1997.: Tučnjave se počinju događati i na Trgu bana Jelačića, a u tim je sukobima ozljede zadobilo i nekoliko običnih građana, odnosno slučajnih prolaznika. Krajem godine policija iznosi statistiku koja kaže da je u prvih šest mjeseci 1997. zabilježeno 156 tučnjava sa 286 sudionika.

18. veljače 1997.: U Čakovcu su skinsi u ranim večernjim satima nogama i željeznim lancem premlatili trinaestogodišnjeg M. A. Nešto kasnije otkriveni se napadači: svi su redom bili sinovi vrlo uglednih građana Čakovca.

27. studenog 1997.: Oko 21 sat i 30 minuta na Trgu bana Jelačića osamnaestogodišnji Srđan U. teško je ozlijeđen nožem. Napali su ga skinheadsi, a Srđanu su ozlijeđena prsa, pluća i slezena.

23. siječnja 1998.: Večernji list u Crnoj kronici donosi veliki naslov: "Skinheadsi otkrili silovatelja djevojčice". Skinheadsi su, naime, policiji prijavili Mujka B. (21), državljanina BiH, silovatelja. "Na ovome primjeru se vidi da policija dobro surađuje sa skinheadsima", izjavljuje Željko Prša, tadašnji donačelnik PU zagrebačke.

20. ožujka 1998.: Skinsi su, ničim izazvani, na splitskoj Rivi isprebijali šestoricu mladića.

25. travnja 1998.: Oko podne, na Trgu žrtava fašizma dvadesetak skinheadsa napalo je skupinu biciklista koji su organizirali ekološku akciju pod nazivom Kritična masa. Jednog su mladića uhvatili i prebili. Istog dana, skinheadsi su napali i prostorije ATTACK-a (Autonomne tvornice kulture), gdje su temeljito iscipelarili Antuna Gracina i Andriju Vranića.

Konac travnja 1998.: Dvojica skinheadsa pretukla su maloljetnog dječaka, čija je nesreća da je crnac i da se rodio u Hrvatskoj. Skinsi su upali u školu, pretukli ga i pobjegli.

Siječanj 1999.: Skinsi su, bez ikakva povoda, na ulici u Zagrebu pretukli devetnaestogodišnjeg Ivana Ž.

6. siječnja 1999.: Zagrebački skinheadsi na ulici napali atašea sudanskog veleposlanstva u Hrvatskoj.

Ožujak 1999.: Skinsi u tramvaju napali Tina P. Razlog: na jakni je imao antifašistički znak.

Svibanj 1999.: Osamnaestogodišnja skinheadica sama je šetala zagrebačkom Tkalčićevom ulicom, a onda je prišla japanskoj violinistici koja je razgovarala s prijateljem. Mladića je odgurnula, a Japanku je oborila na tlo i nekoliko je puta udarila vrhom vojničke čizme.

Prosinac 1999.: Pretučen Zagrepčanin, koji je skinse pokušao spriječiti u maltretiranju prodavačice i pljački jedne trgovine.

Studeni 2000.: Skinheadsi pretukli dvojicu zagrebačkih gimnazijalaca.

Siječanj 2001.: U Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu skinheadsi su pretukli crnoputog Afrikanca S.A., koji je svoj bliski susret s borcima za čistu Hrvatsku ispričao novinarima: "Psovali su mi crnačku mater i cipelarili me. Prolaznici se nisu obazirali."

Ožujak 2001.: Grupa skinsa napala grupu Iračana i Bangladešana na zagrebačkom Glavnom kolodvoru.

21. travnja 2001.: Skupina skinheadsa pretukla je na Glavnom kolodvoru sedamnaestogodišnjeg Roma Zdravka Đurana. Među divljacima koji su Đurana mlatili samo zato što je Rom bili su, inače, i sinovi dičnih hrvatskih generala - Mate Laušića i Mladena Markača.

Dodajem ja:

Nedavno, prije mjesec dana na utakmici u Livornu (Italija) 200-injak hrvatskih navijača tijelima formiralo "svastiku", simbol fasistickog pokreta. Maaa neee, nismo rasisti. Opce!

Rasna diskriminacija, prema CERD-u, (Odboru za ukidanje rasne diskriminacije) ne odnosi se iskljucivo na vrijedjanje na osnovu boje koze, vec i na zlocine, omalovazavanja ili dovodjenja u nepovoljniji polozaj zbog pripadnosti drugoj etnickoj skupini. Srpski demokratski forum je u prošloj godini evidentirao 65 etnički motiviranih napada raznih oblika na pripadnike srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

O brojnim etnicki motovoranim incidentima i zlocinima u 2005. godini, cini mi se vise se halabuke diglo vani nego u zemlji samoj. Human Rights Watch Report za 2005. godinu izvjestava izmedju ostalog o dva etnicki motivirana ubojstva:

30. ozujka 2005. bivsi hrvatski policajac je ubio sedamdesetjednogodisnju Milevu Domjakovic, u njezinoj obiteljskoj kuci, u selu Greda, blizu Siska. Tokom istrage i sudskog postupka, pocinitelj je izjavio da je motiv za zlocin bio etnicka mrznja.

U jutro 18. svibnja neznani pocinitelji su ubili osamdesetjednogodisnjeg Dusana Vidica, iz sela Donji Karin, blizu Benkovca. Iako pocinitelji nisu nadjeni, nedostatak ocigledne kriminalne motivacije za ubojstvo – on je imao malo novaca pri sebi i nije bio upleten u nikakve svadje sa susjedima – stvaraju zabrinutost da se radilo o etnickoj mrznji.

Najstrasnije je sto se trend etnicki motovoranih napada nastavio i u ovoj, 2006. godini, a cini se da sa "spill-over" efekt rasirio i medju - srednjoskolce, pa sad svako malo procitam u vjestima kako su se dva, tri mulca potukla jer je jedan Srbin, a drugi ne!

Zakljucno, citirat cu isti HRW izvjestaj:

"Incidenti koji ukljucuju osobe razlicitih etnickih grupa, mogu biti motivirani razlozima drugacijim od etnicke pripadnosti. Ipak, u naglo ucestalim nedavnim incidentima, etnicka motivacija je cesto ocigledna. Grafiti koji zovu na nasilje protiv Srba, i eksplozije u opcinskim zgradama u mjestima sa srpskom vecinom, na primjer, tesko bi se mogli objasniti drugacije."

Doista, kako drugacije? Evo primjera. Nedavno je, pise Jutarnji na zidu Prve srednje škole u Borovu naselju osvanuo grafit zbog kojeg je protiv nepoznatog počinitelja policija podnijela kaznenu prijavu zbog rasne i druge diskriminacije, što je prvo tako okarakterizirano djelo u Vukovaru. Neki od grafita navode: “Ne šaljite Srbe u naše škole, šaljite ih u Srbiju” i “Ubij Srbe”.

Sta je to nego netolerancija i širenje nacionalne i etničke mržnje?

Generation X

Nakon dva tjedna izbivanja iz ureda vratih se u ponedjeljak oko podne! Sef me popodne istog dana obavjestava da me salje u Galway, na sastanak kojem je on trebao nazociti, ali mu se ne njega ne ide! Jebemumisha, zivim 29 i po godina bez Irske i sad u mjesec i pol moram dva puta hodocastiti tam! Avaj! Ne bi bio problem opce zagledati se u njihovo oblacno nebo jos jednom da u ponedjeljak ne moram biti u Briselu, sto zahtjeva i sastanak u Zagrebu, u isti taj vikend! A kao sto znamo dupliciranje i bivanje na razlicitim mjestima u isto vrijeme zakoni fizike ne dozvoljavaju.

A onda opet, napisah u odgovoru jednom kolegi, obaziruci se na njegovu lamentaicju o prezaposlenosti, kako vjerujem da u mom address booku nema nikoga ko nije prezaposlen, ko ne skace sa sastankana sastanak ili ne mijenja koordinate intenzitetom kojim neki manje uredni i higijeni neskloni mijenjaju odredjene dijelove garderobe... Lost generation, generation X, ili nekako drugacije nazivaju hordu mladih ljudi bez pravog doma, jos od devedesetih...Cini mi se da sam o tome prosle godine citala neki clanak i proslijedila ga prijateljima i znancima... Sjecam se da je Hrvoje komentirao da se u svemu, osim u dohotku koju navodno ti mladi, uspjesni, bezglavi trkaci za karijerom ostvaruju....

Buduci nema smisla iz Galwaya vracati se u Graz, pa ici za Zagreb, pa se ponovo zaputiti na zapad Europe, jucer sam satima sredjivala s organizatorima sasatnka u Galwayu da mi kupe kartu ravno za Brisel. I tako mi prodje dan u natezanju oko sredjivanja karte, a da nista sustinski vazno napravla nisam! Srecom, i za to se dobiva placa! A onda me jutros nazove vrla streberica sefica zagrebacka i pokakaka sto se u Zagrebu necu pojaviti preko vikenda da jos jednom ispricam sto cu pricati u Briselu. Kako je smjesno sto neki ljudi nisu sposobni vjerovati svojim suradnicima, vec streberski se drzeci rasporeda, plana i programa, i ne bivajuci skloni ni najmanjoj imporivzaicji, dokazuju svoju uskogrudnost.

U prvi sam tren bila sklona optuziti sebe za nesposobnost izvrsavanja zadataka, al onda iskreno priznah: pa mene ipak placa Sveuciliste u Grazu, pa kad me ono salje na sastnak u Irsku, onda mi je tamo i otici. A ako za nekoga pro bono radim godinu i pol dana, ta bi osoba trebala ne samo cijeniti moje vrijeme, ulozen trud i energiju, nego do sada biti svjesna toga da li sam sposobna ili ne izvrsiti povjerene mi zadatke i bez trece probe. Te se, eto, jos jednom potvrdilio da riba smrdi od glave! Bljak!