Rahmetli Bruno

Vjerojatno se ne bi nakanila pisati da opet u Jutarnjem ne ugledah vijest iz krajeva kojim sam needavno kretah. Naime, cak je do hrvatske citateljske publike, vjecno zedne trivijalnosti, stigla prica o medjevicu Brun(d)i koji se zaputio na dug put (bez povratka) iz Juznog Tirola do Bavarske. Medo se ocito nije snasao u stanistu koje su mu namjenili talijanski biolozi, zeleci povecati broj ove vrste u Dolomitima buduci ista izumire.

Sjecam se prije kojih mjesec dva da sam na televizoru u tramvaju u Grazu gledala skicu ili mapu Brunina kretanja od talijanskih Alpa, preko Austrije do juzne Njemacke. Mapu su napravile i neke novine. Na tom putu je medo, prijatelj pcela potamanio nekoliko kokica, ovaca, kosnica i prouzrokovao jos nesto stete, jureci sveudilj dalje brzo k'o strijela! Dobro, mozda ne bas ko strijela, jer trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole - ne pcele, nego puscani meci! Cinjenica da se o medi toliko pisalo naravski je stvorila hrpu poklonika njegove avanture u javnosti. Uostalom, ionako je lakse brinuti o medi Brun(d)i nego o palestinskoj, cecenskoj ili nekoj drugoj djeci koja stradavaju od pusaka i pistolja! O globalnim razmjerima povrsnosti govori i cinjenica da su o Bruni opetovano pisali mnogi svjetski mediji; Spiegel, Guardian, a svojim ocima vidjeh da je Bruno bio vijest na naslovnicama svih talijanskih novina...

Bruno neka ti je laka zemlja u kojoj ces god pocivati, cini se da ce to biti talijanska, jerbo je "talijansko ministarstvo okoliša najavilo da će službeno od Njemačke tražiti tijelo smeđeg medvjeda." Svasta!