Vjerojatno se ne bi nakanila pisati da opet u Jutarnjem ne ugledah vijest iz krajeva kojim sam needavno kretah. Naime, cak je do hrvatske citateljske publike, vjecno zedne trivijalnosti, stigla prica o medjevicu Brun(d)i koji se zaputio na dug put (bez povratka) iz Juznog Tirola do Bavarske. Medo se ocito nije snasao u stanistu koje su mu namjenili talijanski biolozi, zeleci povecati broj ove vrste u Dolomitima buduci ista izumire.
Sjecam se prije kojih mjesec dva da sam na televizoru u tramvaju u Grazu gledala skicu ili mapu Brunina kretanja od talijanskih Alpa, preko Austrije do juzne Njemacke. Mapu su napravile i neke novine. Na tom putu je medo, prijatelj pcela potamanio nekoliko kokica, ovaca, kosnica i prouzrokovao jos nesto stete, jureci sveudilj dalje brzo k'o strijela! Dobro, mozda ne bas ko strijela, jer trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole - ne pcele, nego puscani meci! Cinjenica da se o medi toliko pisalo naravski je stvorila hrpu poklonika njegove avanture u javnosti. Uostalom, ionako je lakse brinuti o medi Brun(d)i nego o palestinskoj, cecenskoj ili nekoj drugoj djeci koja stradavaju od pusaka i pistolja! O globalnim razmjerima povrsnosti govori i cinjenica da su o Bruni opetovano pisali mnogi svjetski mediji; Spiegel, Guardian, a svojim ocima vidjeh da je Bruno bio vijest na naslovnicama svih talijanskih novina...
Bruno neka ti je laka zemlja u kojoj ces god pocivati, cini se da ce to biti talijanska, jerbo je "talijansko ministarstvo okoliša najavilo da će službeno od Njemačke tražiti tijelo smeđeg medvjeda." Svasta!
Post je objavljen 04.07.2006. u 18:32 sati.