Kojekakve

subota, 01.05.2021.

Medulin - kolonija djetinjstva

O Medulinu se nisam sjećao gotovo ničega, ali kad sam sada, nekidan, prvo nabasao na ovu zgradu. preplaviše me topla sjećanja na otvorenu blagovaonicu gdje smo tri puta dnevno "blagovali".


S razočaranjem shvatih da je prostor koji smo nekada skoro pod vedrim nebom, sjedeći na dugim klupama za dugim stolovima, emotivno dijelili s potpunim neznancima, ali zapravo novim prijateljima, pretvoren u puko skladište, a da od kuhinje nije gotovo ostalo ni traga.


Tek je dolazak do dva dvojna "paviljona" razbistrio maglu zaborava i izvukao na površinu neke dirljive detalje tog ljeta - stepenice do spavaonica na katu... ili odnose s voditeljima spavaonica koji su, čini se, bili studenti tadašnjeg DIF-a,


Današnje stanje tih paviljona, koji su u međuvremenu očito izgubili prvotnu funkciju a nitko nije za njih osmislio novu, vrlo je jadno.


Otirači za blato i dalje, kao "simboli" nekog drugačijeg vremena (u kojem smo svi vjerojatno morali rutinirano otirati šumsku crljenicu s japanki), stoje uz ulaz na stubište...,


... ali je sada pristup na kat, do daljnjega, osujećen.


Samo je jedan od paviljona, u prizemlju, donekle u funkciji, kao "sanitarni čvor" za kamp koji tek ljeti, izgleda, zaživi punim intenzitetom.


U divnoj šumi pinija (?) danas postoje noviji "sadržaji" za "neke nove klince", ali kad malo promislim, i igranje "Čovječe ne ljuti se" živim figurama aktualne generacije djece dovodim nekako u pitanje.


Medulin; travanj 2021.