I još malo mrvica...

nedjelja, 25.10.2020.

Tog jednog popodneva u ovom djeliću Liburnije nisam bio, silom prilika, posvećen samo foto-safariju, ma kako da je motiva bilo napretek. Od snimaka mi je preostalo samo nekoliko nevezanih 'mrvica' kojima ću zatvoriti ovaj 'serijal'... i za koji se dan 'vratiti u Bergaz'.

Koliko god razne građevinsko-arhitektonske intervencije mogu inače nagrditi krajobraz, pogled odavde prema Krku i njegovom mostu baš sam osjetio skladnim i umirujućim.
Šteta što tamo, na sâmom mostu, projektanti / financijeri nisu zamislili neko parkiralište i razglednu platformu - e, to bi bio pravi užitak!

U svježem betonu nakon prekapanja lungomara, osim već spomenutih pasa, mnogi su ostavljali svoj razigran trag dlanovima...

Sâm nogostup šetnice je i usporkos naknadnim prekopavanjima ugodan za hodanje, ne zapinje se niti popikava, a katkada me u ovom nemarnom 'bašmebriga' svijetu može oduševiti trivijalna sitnica - majstor koji si je dao truda dilataciju betona oredno zaokružiti prema bočnom podzidu.

U vrtu lovranske Orto-klinike, s one strane zida, prostire se zamašan park, sada valjda zbog Corone potpuno pust, ali u neka bolja vremena bilo je, očito, i pokušaja umjetničkih intervencija i njegovog 'oplemenjivanja'... ma šta to nekome značilo.

Ne mogu se oteti dojmu da su svi likovi na navijačkim "in-memoriam"-ima, bez obzira radi li se o 'Armadi', 'BBB'-ovcima ili 'Torcidašima', klonirani iz jednog te istog obrasca. Kao i slogan - "Jedan od nas", "Uno di noi" ili sl... Pitanje smisla života.

Ne bijah u Rijeci prečesto, ali sam ondje bio svjestan kako Učka, stoljećima čak, u neko doba popodneva počinje zastirati Grad svojom sjenom. Do tada Ona blista ispod Grobničkih Alpa, Platka i Snježnjika u pozadini.

U Opatiji pak, svega čuda ima.
S poklonom Zagreba, nakrivljenim Krležom, nisu neki 'baš načistu'. Turisti pogotovo, jer smo se mi, domaći, valjda naviknuli.

Opatijska staza slavnih naći će se, vidim, zbog koncepta uklesavanja ('nekih'?) godina u mramorne generalije slavnih, u problemima kad 'oni živući' to više ne budu. Za Matu mi je logika u redu, ali što će, primjerice, za Blanku u nekoj budućnosti značiti navedena, tvrdo uklesana 2008. godina?

Od sve opatijske pompe možda najviše volim baš taj njen rub prema moru, gdjegdje akcentiran balustradama. I simpatičnom, nedestruktivnom vizualnom intervencijom Sreće i Zajedništva.

Čak i jedna prostrana šljunčana rundela dobila je svoj 13-dijelni 'smisao'.

Nema straha - video traje samo 25 sekundi... i njime završavam serijal.

Ika / Lovran / Opatija [10/2020.]

<< Arhiva >>

Kojekakve

nedjelja, 25.10.2020.

I još malo mrvica...

gp.zagrebancije@gmail.com